Kako pobijediti na referendumu
Ja sam za etiketiranja čisto radi distinkcije. Bilo bi lijepo da cura kada izađe van, da joj na čelu (ili ne predaleko od čela) piše dal je slobodna, udana ili u vezi, a ako je slobodna da li ima dijete. I koliko je to dijete staro, kakav je otac tog djeteta, hoće li stvarati probleme i to. Osnovne stvari, ne. Mislim, život nepovratno juri, a mi sat vremena potrošimo pričajući sa simpatičnom curom, da bi ona, taman kad mi pomislimo da bi se nešto moglo desiti, nonšalantno, ko da se ništa nije desilo, nekako spomenula svog dečka. Boyfriend bomb, ne? S nekakvim naljepnicama ili etiketama na čelu, to bismo u startu zaobišli. Možda ćemo jednog dana na ulici moći razlikovati i one koji imaju pravo na brak i one koji nemaju. Bio bi red. A ne da mjesec dana potrošim flertajući s nekim likom i onda skužim da je homić. To nema smisla. Ja čak, recimo, imam sad pravo na brak, ali što mi to koristi. Imam pravo i na slobodu pa sam, eto, zarobljen u društvenom uređenju nametnutom kapitalističkom manjinom i kao nedovoljno hrabar pojedinac primoran vrijeme trošiti na izmišljenu pojavu kao što je novac. Sva ta etiketiranja, a i još neke druge stvari, proveo bih zakonom. Ne, na primjer, ustavom. Ustav treba bit na četiri stranice, dva lista. Ili, recimo, četiri table stripa. Slika vrijedi više od 1000 riječi. Sadašnji ustav ima 8852 riječi, na 25 stranica. To pokrimo s 10 slika ko od šale. A kaže jedna Maja da bi tabla stripa trebala imati od 6 do 8 slika (kadrova). Znači četiri table su nam i više nego dovoljne. Zato, jer je samo to i dovoljno, sestra i ja smo se složili da ćemo glasati protiv. No, smatramo da i kao cijela obitelj moramo imati isti reprezentativni stav. Nešto kao klub zastupnika u saboru. Klub neka manje stranke, ali u puno većem saboru. Petero nas je na adresi. Imamo i jednog punoljetnog školarca, on je podložan manipulacijama i njega ćemo lako uvjeriti. Majci nije uopće jasno oko čega se zapravo glasa i što jedno ili drugo zapravo znači. Ona je jedina neodlučna, ali njoj ćemo zaboraviti naočale doma pa ću joj pomoći da zaokruži točan odgovor. Teta je najveći problem, ona je žilava, konzervativna i tvrdoglava. Ali pokazalo se ipak ne toliko žilava da je ne bismo uspjeli svezati i odnijeti na tavan, gdje od sinoć čeka nedjelju i 19 sati. Nitko nije rekao da je prakticiranje demokracije lagano. Kao ni ljudi kad se opiru otmici. |