Referendum za 5+3 tjedan = REVOLUCIJA
|
Ajmo napravit nešto pametno. Ove godine, mjeseci, tjedni, su sasvim bezvezni i nepotrebni. Povlače sa sobom mnoštvo dosadnih običaja, obljetnica, blagdana, prigoda i svega sličnoga vezanog za određeni dan ili doba godine. Neki običaji su zabavni i fora, ali, kako se ponavljaju baš svake godine, neizbježno postaju dosadni. Godine su prekratke. Ja bih najradije ukinuo datumsko računanje vremena i prešao na nadnevke, poput onih u Zvjezdanim stazama, koji bi nas oslobodili "cikličkih okova" koji nas nepogrešivo svake godine navode na iste datume. Nadnevak 10, nadnevak 11. Nema godina, samo brojimo dalje. To je bio dan 515 kad sam... Plaće se isplaćuju svakog stotog, pedesetog, dvadesetog ili desetog, sasvim svejedno. Čak ne bi bilo loše ni da se isplaćuju svaki dan. Odštancaš karticu na izlazu iz firme i automat ti izbroji zarađenu svotu. Sve bi to možda funkcioniralo da nema prirode. Priroda, i njena godišnja doba, podsjetila bi nas na zemljinu opetovanu vrtnju oko sunca i neizbježno osvijestila sjećanje na određeni dan u godini, što bi rezultiralo tajnim, opskurnim grupicama koje bi u podrumima zatvorenih krčmi slavili St. Patrick's day, Martinje, Dan vještica, Božić ili maškare. Ako bi uopće i zaživjelo. Vjerojatno se većini i ne bi svidjela ideja. No, ono što bi se svima svidjelo i što bi lako prošlo je osmodnevni tjedan. S pet radnih dana. Ubaciti neki dan nakon ili prije nedjelje, bilo bi teško usaditi u svijest milijarde ljudi. Ma čak i ne mora milijarde, dovoljno naših četiri milijuna. Ali ipak, bilo bi bolje upotrijebiti sasvim novo nazivlje: Uvodnjak Početkak Zapletak Vrhuntak Raspletak Šestak Sedmak Osmak Recimo. I to uopće nije nemoguće. Pokrenemo inicijativu za pokretanje referenduma. Tko ne bi potpisao za osmodnevni tjedan i trodnevni vikend? Iako i vikend bismo iskorijenili, zvao bi se epilogak. Mjeseci bi i dalje mogli ostati (bar za početak - iako bismo s vremenom i to lakše iskorijenili). Samo što imamo osam dana u tjednu, tri neradna (ali osmak fakat nitko ne smije raditi, ni tete u Dioni, sedmak do podneva). To bi bilo nešto manje od četiri tjedna u mjesecu. Ne bismo ni osjetili. Osim što bi nam bilo puno ljepše. Protiv bi jedino mogli biti poslodavci, ali njih je ionako malo. Ok, malo manje plaće, nema problema. Možda bi baš društveni konzenzus, o minimaliziranju novčanih potreba u korist slobodnog vremena, označio početak kraja kapitalizma. To bi prošlo samo tako. Tko bi normalan glasao protiv? Ustavni stručnjaci baš ovih dana kažu da što god se odluči na referendumu praktički direktno ide u ustav ili zakon. I gotova priča. Jeste li za tjedan s osam dana koji se sastoji od pet radnih i tri neradna dana? Ajmooooooo! |
