Plesačica u duši
|
Totalno sam u čagi. Sinoć valjda 4 sata plesanja uz male pauze. Mrtav sam. Moram priznat, sad kad izađem navečer na neko normalno mjesto van, čini mi se da smo kao hrpa debilčeka koji se nekontrolirano bacaju simo-tamo. Ima to svojih draži i ima tu pravih virtuoza, i sam znam dosta uživati, ali nekako je to sve vrlo blijedo u usporedbi s tandemom. Zabavnije je u dvoje, ne? Dobro, desetljećima se vrlo malo muzika radi prikladne za ples u paru, ako je uopće moguće plesati na nju. Sigurno ima neki diplomski na tu temu, bilo bi zanimljivo pročitati. Dobio sam nekoliko finih komplimenata na svoju čagu, ali tko voli čitati hvalisanja? Ne mogu ipak odoliti da ne napišem da mi je jučer jedna ženska rekla da bih trebao doći na tango gdje je ona asistentica, da bih dobro vodio. No mogu ja zaplesati ko Fred Astaire, ali nikada neću biti ni blizu moje mame koja, skužili smo nedavno, kad na radiju svira glazba, ne samo da tapka stopalima u ritmu, već nogama pod stolom izvodi propisne korake. Jen-dva-tri-četiri-rock-back... Jen-dva-tri-ča-ča-ča... To je plesačica u duši i to ti ni vragovi ni demoni ni moždani udari ne mogu uzeti. |
