Nesretan čovjek
|
Najlakše ćete ga prepoznat po umornim očima. Spava mu se uvijek, stalno, kronično, neizlječivo. Ujutro bi, najradije od svega, ostao ležati još sat vremena, pol sata, ma bar 5 minuta. Poslije ručka bi rado zadrijemao, često i prije, kasna kišna poslijepodneva i sumorna predvečerja tako mu zavodljivo otežavaju kapke. Nesretan čovjek je onaj koji zna da postoji sretnija opcija, bolja alternativa, koji bi uvijek radije bio negdje drugdje i radio nešto drugo. Čovjek kojem se stalno spava jednostavno mora biti nesretan. Priroda mu budnost nameće kao nužnost, imperativ - dan mora pretrpjeti budan. A kako biti budan i sretan istovremeno? Svaki dan mu je novi rat, bitka, borba, što li već, ali čak i ako koju rundu ili bitku pobijedi, ne dobije borbu ili rat, ili kako to već kažu. Svako jutro ga iznova probude, naprasno dignu, a potom tjeraju na cjelodnevno hodanje, stajanje ili, još gore, sjedenje. A njemu se spava i spava. I ništa ne bi radije nego legao u krevet i spavao. Samo spavao i prespavao svu tu glupost i besmisao budnoga svijeta. Nekad nesretnik izbjegne nesreći pa odspava preko dana, ali onda ga još veća nesreća dočeka navečer - ne može zaspati. |
