Restoran "Od jučer"
|
Volim jesti hladan roštilj, iz frižidera, navečer ili drugi dan. I isto takvu pizzu sutradan za doručak. Volim kad napolitanke stoje dva dana na stolu pa pokupe vlagu i više nisu onake hrskave. Slično i sa čipsom ili smokijem. Volim i kad Coca-cola izgubi na svojoj gaziranosti. Trebao bi mi restoran u kojem bi se jela hrana od jučer. Jučerašnji roštilj, jučerašnja pizza, jučerašnji pomfri, jučerašnji kruh, jučerašnja Cola, jučerašnja Cedevita... Zvao bi se "Od jučer", na zidu bi visio kalendar na kojem je označen jučerašnji dan, mogle bi se čitati jučerašnje novine, na radiju slušati jučerašnji hitovi, na televiziji gledati jučerašnja napeta tekma, izvlačenje lota od jučer i vremenska prognoza za danas. Čovjek bi se oko 7 sjeo na jutarnju kavu, napravljenu u točno 7:00 dan ranije, sada užasno gorku. Mogao bi si dodati vlažnog šećera i kap pokvarenog, kiselog, mlijeka, a sa žličicom s dna podići istaloženu esenciju napitka. S bartenderom bi prepričao jučerašnji dan i ubrzo se vratio u sadašnjost, gorču od netom ispijene kave. Vrijeme nezaustavljivo juri i gazi sve pred sobom, a ovo bi bilo utočište za ljude malo tromije naravi. |
