Karizmatik
|
Uvijek sam mislio da sam nezamjetan, samozatajan. Do jučer. Jučer sam se u pekari dvoumio oko jednog kruha, je li to taj ili nije, kad mi prodavačica kaže: "Da, mislim da ste taj uzeli." Kad? Nije me bilo ovdje već mjesecima. "Po ljeti, s biciklom ste dolazili, ne?" Ili je cura zaljubljena u mene kad pamti takve detalje tako dugo ili ipak ostavljam snažan prvi dojam. Ili je to kaj sam cijelo ljeto, svaki dan, tri puta dnevno, dolazio u pekaru i pozdravio sa: "Bok, ja sam tu s BICIKLOM." Jebiga, treba se potrudit za karizmu. Još kad bi me sve te prodavačice iz pekarnica i diona prestale oslovljavati sa vi... S ovom jednom iz dione imam praktički rat. Uvijek buntovno pozdravim s bok, odzdravim s bok, oslovim sa ti, provociram: "Kak si tak sigurna da je to žuti grejp a ne crveni?" (jer sad u dioni važu na blagajni... a cijena grejpa je ista bez obzira na boju - pa to onda meni jako smiješno). Al neda se ženska. "Izvolite. Je li to sve? Hvala i doviđenja." Kao da me prvi put vidi. Možda je to zato jer u dionu ne idem s biciklom. Ovo zapravo nema smisla. |
