Ja bi malo u foto blogove
Kokice na roštilju. I ona neki Šime postane Masterchef. Ma daj! A kako sina podsjetiti da zalije cvijeće? A koliko emocija vidite u ovoj sceni? |
Kokice na roštilju. I ona neki Šime postane Masterchef. Ma daj! A kako sina podsjetiti da zalije cvijeće? A koliko emocija vidite u ovoj sceni? |
Istekla mi pretplata pa kod svog mobilnog operatera mogu uz produžetak ugovora dobiti novi mobitel za kunu. Ali ako potpišem na 24 mj. Za 12 već moram nadoplatiti koju stoticu. Isplatilo bi mi se i preći na korak višu tarifu. Em bolji mobitel, em mi bi mi sad i trebala neka moćnija tarifa. Jer skužio sam da kad se s nekim „češće viđaš“ da se češće i čuješ. Pa brzo potrošim te besplatne minute koje imam. A čim prekoračim, račun se podupla. Ali ako uzmem višu tarifu, moram bar 6 mjeseci biti na njoj. A kaj ak ona (cura, ne tarifa) mene napuca za 2 mjeseca!? A ja s ugovorom na 24, trajnim nalogom i još 4 mjeseca nepotrebno visokom tarifom! Rizik je to, rizik… Trebali bi sklopiti nekakav dogovor (cura i ja, ne mobilni operater i ja) o viđanju u trajanju od minimalno 6 ili koliko već mjeseci. Polako uviđam da brak i predbračni ugovor generalno i nisu toliko loša stvar. Ali prerano je za to. Zaruke i dalje zvuče isuviše ozbiljno. Jedna poznanica se „predzaručila“. Što god to značilo. Ali to mi je i dalje preobvezujuće. Ugovor o dejtanju. Tako nešto bi mi trebalo. Može i na neodređeno, ali uz klauzulu: „ako se dejtanje prekida nakon manje od 6 mjeseci od dana sklapanja ovog Ugovora, potpisnici su dužni nastaviti telefonski i/ili sms kontakt istovjetnog intenziteta u vremenu preostalom do isteka spomenutih 6 mjeseci“. Nikad nisam imao neki stav o predbračnom ugovoru, ali sad vidim da je to odlična stvar! A i neophodna na kraju krajeva. Pa mislim, mjesec i pol nakon, kod nje je moj miniwash, produžni, grablje i tri kile jabuka, a kod mene njen dvd player, kratke hlače i majica njenog starog, sestrin negliže i pola kile suhih smokava iz Metkovića! A ni dva mjeseca! Nismo se počeli ni ljubit s jezikom! Kaj tek ljudi imaju jedni kod drugih nakon nekoliko godina dejtanja, hodanja, spavanja, predzaruka, zaruka...?! Nemre to bez predbračnog... |
Nemam inspiracije u zadnje vrijeme. Teško mi je biti duhovit pismeno. Al zato razvaljujem uživo. Ekipa se valja od smijeha. Neki dan sam iz ureda izlazio uz standing ovations. Okej, sam sam u uredu, ali glasovi u mojoj glavi su vrištali od oduševljenja. Al kog boli kurac jesam smiješan ili ne, danas ionak postajem milijunaš. Multimilijunaš. Bez zajebancije. Zaokružio sam samo one brojeve koje će izvući. 2, 9, 20, 21, 29, 32... sedmi vam neću reći da ne moram dijeliti dobitak. p.s. eh, da, rekla mi prekjučer jedna cura da bih trebao probati pisati blog iz ženskog lica, da bi to bilo fora. Haha. A veli mi i frend da je vrijeme za novu zabludu. Sviđa se to ljudima, kaj vi serete... ihihi p.p.s. prvo sam gore stavio baš brojeve koje sam zaokružio, ali sam onda zabrijao na lošu karmu i to pa promijenio brojeve, ali si onda mislio kaj ak baš te sad izvuku, i onda sam uplatio još jednu kombinaciju, ali opet zbog loše karme u postu napisao treće brojeve... ak sad izvuku te treće, ubit ću se! |
Ljeto je gotovo. Stvaran život počeo. Počeli smo raditi. Ili bar dolaziti na posao. Veliki idu na posao, a mali u školu. Ili vrtić. A "djevojka koju viđam češće nego druge djevojke" ima nekog "klinca kojeg mora voditi svako jutro u vrtić". Navodno. Tako ona kaže. Ja baš i ne vjerujem u to. Mislim da je nekaj zabrijala. Al dobro, moraš vjerovati onima s kojima se češće viđaš, ne? Inače se ne žele viđati tako često, a i kad bi se viđali, radije bi viđali druge ljude. Pa onda kao povjerujem. I sve bi mi to bilo super da zato nema nešto manje vremena. Jer stalno izmišlja nekakve obaveze vezane za tog koji ne zna sam u vrtić. Ne samo da mali nemre sam u vrtić, nego si ne zna niš ni skuhati, ni pojesti. Ne zna otići sam u parkić, niti se tamo igrati solo. Čak i da tam nađe nekoliko sličnih njemu, opet ne mogu bit sami. Ti roditelji isto razmaze svoju djecu. Pa im brišu rit, pušu nos, peru ih, kupaju... sve ono kaj normalni ljudi nauče sa 7 godina. Dobro, ja sam kosu naučio prati kak spada s 13 (hvala sestri, ona me naučila da se šampon mora ZAPiJENITI). Sve u svemu, manje ima vremena nego one druge djevojke koje rijeđe viđam. Sad će joj početi i joga, a i ona mora početi s trčanjem svaku večer. A kaže i da bi počela opet sa španjolskim. Onog malog koji si ne zna puhati nos može tu i tamo pričuvati sestra. Ali i sestra nije uvijek na raspolaganju. Ima i ona svoje obaveze; drži instrukcije, uči talijanski, ide na aerobic. A učim i ja talijanski, mislim početi i s njemačkim - ni ja nisam uvijek na raspolaganju! Al čak i da uhvatimo slobodni termin i riješimo pitanje "kad", ostaje ono "gdje". Sad je lako dok mi je stara na moru, ali ona se skoro vraća. Nekako si preispitujem odluku da se od stare odselim do četrdesete. Iako stara često zna šalabajzat okolo; folklor, country, tango. Zna se izgubit na cijelo popodne. Ali na papiru mi se i dalje čini premalo. Definitivno moramo osloboditi još koje poslijepodne. Nagovaram je da tog izmišljenog klinca upiše na neki sport. Neki di treninzi dugo traju. Maraton, jedrenje ili tako nešto. Ili nek i on ide na jezike. Ona: „Ali, pa tek je napunio tri godine!?“ Da, i? Smiješno, djeca već s 3 mjeseca mogu početi učiti strani jezik! Pih! Velim ja, ti roditelji previše štite tu svoju djecu. Izmišljeni roditelji izmišljenu djecu. Uglavnom, ona je slobodna od 16 do 16.15 svakim danom, osim ako nije treći četvrtak u mjesecu. I navečer od 21.30 do 22.00 nakon trčanja, ali samo utorkom, srijedom i petkom, osim ako nije parni tjedan u mjesecu. No sve to nema koristi ako nije lijepo vrijeme i otkazan je argentinski tango na otvorenom pa stara mora ostat doma ili ako je drugi utorak u mjesecu pa joj dolaze frendice doma na line dancing. Teško to pratim. Zato sam napravio tablicu. U korelaciji s prognozom DHMZ-a. Jednostavno, zapravo. |