Dan drugi
|
Sad sam u Lunévilleu. To je od Strasbourga prema Nancyju, a bliže Nancyju. Grad deda i baka na biciklima (jedna je imala preko 75 sigurno) i zaljubljenih 40-godišnjaka (u polupraznom Chez Charly, ja i tri para oko mene, sjede, drže se za ruke i guguću). I imaju ovakve semafore:  da vidiš i ak se previše približiš. I žuto ko da se uopće ne pali, nakon crvenog odmah zeleno (a mislim da nije jer zujim). Prošao sam kroz nekoliko sela. Jedno čak službeno najljepše... al niš tak posebno. Mislim, lijepo... Nedjelja je pa je sve prazno, zatvoreno, ne znam jel je nešto bolje drugih dana. Nisu to zapravo ni sela, prije jako mali gradovi. Bojao sam se da nije u Francuskoj ko u Njemačkoj. Al nije, ovdje ima pišanja stojećki.  |
