Zabranjena ljubav
|
On je zgodan. Najzgodniji tip u firmi. Ona je još zgodnija. Druga najzgodnija cura u firmi. Al najveća frajerica (fura šiltericu nekad). Zapravo ima jedna ženska koju na posao dofura neki lik u mazdi kojoj se svjetla onak podižu i spuštaju. Al od ovih ispod 30 je najveća frajerica. Zapravo ispod 33. No, tak svejedno... Dvoje prokleto zgodnih. I ljubav. Ne mogu zamisliti dan proveden odvojeno. Vole se. Jednom joj je rekao: „volim te“. Odgovorila je: „hvala“, ne odvraćajući glavu od ekrana gdje je upravo kliknula „play“ za sljedeći nivo 3D tetrisa. Nije bila spremna. Trebalo joj je prostora. Dao joj je prostora. Kupila si je cvijeće da ispuni prostoriju. Mjesec dana kasnije nije mogla kriti svoje osjećaje – prošaputala je: „i ja tebe“, svukla za vikend posuđenu uniformu stjuardese i dala teglu s cvijećem kolegici na drugom katu. Nisu krili svoju ljubav. Iako su dolazili iz različitih odjela. Ljubav nema granica. Drugima njihova ljubav nije smetala. Bar se tako činilo. Do jučer. Kada se njihov svijet urušio. Kada se pokazalo da ipak nije svejedno tko kojem odjelu pripada. Kada se hodnik koji ih spaja učinio dugačkim poput niza decimala količnika dijeljenja 10 i 3. Nadređeni su odlučili da veza šteti ugledu firme, da se moraju prestati viđati. On je na trenutak ostao bez zraka. Atrijem zgrade prolomio se njen krik. Tog dana njihovi životi postali su tužni. Slučajno bi se sreli, osvrnuli se ima li još koga na hodniku, ako ne, progovorili par riječi, no više puta samo prošli jedno kraj drugog, izmjenili sjetne poglede zarobljenih duša, u tišini, tolikoj tišini da se moglo čuti kako im srca udaraju istim ritmom. Odlučio je protestirati. Pokazati svima da ne misli odustati, da ne misli skrivati jer, kako ga je bratić naučio, grijeh je skrivati ljubav. Već sljedeće jutro na pročelju zgrade osvanuo je natpis: „Moje si srce, duša i moje tijelo Da te ne volim ne bih se u te kleo Oooo igraj samo, ooo igraj samo“ Svi zaposlenici firme dobili su do podneva mail s mp3-jem u privitku - njegovom višeglasnom „a cappella“ izvedbom Never Forget You. Još isto poslijepodne otišla je frizeru i prije kraja radnog vremena vratila se s novom frizurom:  Vidjevši je s drugog kraja hodnika, znao je samo jedno, njihova ljubav snažnija je nego ikada. |
