Jedno Drvo Brdo (ili osnovno pravilo bloganja)
|
Još pred godinu i pol htio sam napisati post naslova Jedno drvo brdo. Dvije su bile poante: 1. popljuvati nelogičan naslov; 2. popljuvati sadržaj serije. Al nikako da krenem pisati post. Do ovog ljeta. Par odlomaka sam već natipkao kad sam napravio osnovnu grešku: informirao se. Krenuo sam u istraživanje porijetla naslova „One Tree Hill“. Otkrio sam da je autor u vrijeme osmišljavanja serije intenzivno slušao album U2-a „Joshua Tree“ na kojem se nalazi pjesma „One Tree Hill“ koja je napisana u sjećanje na Bonovog suradnika (porijetlom iz Novog Zelanda) koji je poginuo na motociklu (padala je kiša) kojeg je dostavljao Bonu. Postoje dva mjesta imenom One Tree Hill, jedan u Australiji, drugi u Novom Zelandu. Pjesma se referira na ovaj drugi. I sve se odjednom rasvjetlilo i bilo logično i - post je propao u vodu. Ostalo je jedino pitanje zašto je HRT naslov serije preveo s „Tree Hill“ (bez „One“), no to nije bilo posta vrijedno. Slično mi je, još na počecima bloganja, propao post o wc-papiru. Proguglao sam, skužio da je već neki poznatiji i priznatiji bloger napisao tekst na tu temu, pronašao odgovore na svoja pitanja i nisam više o čemu imao pisati. Nedugo nakon toga naumio sam pljuvati teoriju globalnog zatopljenja, s posebnim naglaskom na onaj dio o podizanju razine mora radi otapanja ledenih glečera. Al ne bih ja bio ja da nisam uzeo kalkulator, izračunao volumen svog tog leda pa ga podijelio s površinom vodene površine i skužio da brojke koje se navode zbilja stoje. Tad sam zaključio: nema informiranja! Jer moje poimanje bloga je nekompetentno komentirati bilo što „oko mene“. Čim se udubim u materiju, previše saznam i ne mogu se više komotno upustiti u neopterećeno bljezgarenje kad znam da bi s tim kaj sam htio reći ispao idiot. Evo, da sam se neki dan potrudio, možda bih saznao da postoji neki 'naopačke' globus i odmah ne bih više mogao postaviti pitanje postoji li takav globus. Dobro, možda nije reprezentativni primjer, al na tom tragu... Ili da sam, na primjer, išao istraživati kako se otvara brava žičicom, pa skužio princip - a kad otkriješ tajnu mađioničarskog trika, trik gudi čaroliju...ne bi ni drugog dijela posta bilo. A mislim da je bilo dosta sličnih postova... Za kraj, vidim da najavljuju na telki da opet počinje pa da budem aktualan i da si nakon godinu i pol napokon skinem to sa duše: „One Tree Hill“ mi iznimno ide na živce! Je, u Americi jest donekle popularna srednjoškolska košarka, ali ipak ne toliko da je svaka jebena utakmica k'o NBA finale važna i da je uz svaku (ali baš svaku) vezana cijela na-život-ili-smrt-pokušaj-ubojstva-trudna-sam-nisam-odlazim-od-kuće-jer-tu-me-nitko-ne-razumije drama. Da ne spominjem sve one ozbiljne razgovore u trećem srednje (ekipa iz Beverly Hillsa, koja je također pretjerivala, u usporedbi s ovima ispada neozbiljna dječurlija) i onog samodopadnog volim-nabijati-loptu-dok-prek-mosta-prolazim-s-kapuljačom-prek-glave- uz-zalazak-sunca kretena. |
