26.11.2007., ponedjeljak

3 genijalne doskočice

Morao sam požuriti s ovim postom da mi ne stoji onaj predizborni. Moram bit aktualan! Ne morate se brinut, neću analizirat izborne rezultate. Od ponuđenih događaja proteklog vikenda odabirem "Ples sa zvijezdama".

Gledao sam jučer reprizu. Sviđa mi se ta emisija. Al ove sezone su me razočarali natjecatelji. Svi osim Gopca. Ne u plesačkom smislu (makar nitko nije ni do koljena Cvitešićki), nego su mi svi dosadni, nezanimljivi, da ne kažem glupi. Makar ni Gobac, koji spašava ovu sezonu, nije ovaj put bio niš tak zanimljiv....
Inače Duška i Barbaru smatram vrlo dobrim voditeljima, ali me taj Duško u zadnje vrijeme sve više i više razočarava. Stalno postavlja neka pitanja na koja bi natjecatelji kao trebali odgovorit zabavno, duhovito, zanimljivo....no pitanje je takvo da se na njega nema niš pametno za reć, a ako slučajno i ima, rijetko to ispadne kvalitetno....obično na kraju jedva čekam da taj dijalog završi i da se riječ prebaci žiriju ili Barbari.

Sad prelazim na temu posta. Ovo do sad je bio samo uvod. Kak bi to izgledalo da već na početku pređem na poantu? A i post bi mi onda bio prekratak. Makar sam skužio da mi postovi uvijek ispadnu dulji nego što planiram....

Nego, i onda napokon dočekam najduhovitiji trenutak emisije, no kompletno ga pokvari Duško koji ne skuži vic, neg mu iz publike moraju dovikivati poantu. U biti, nije to bio vic, neg igra riječima; Nicolas (koji pleše s Danijelom) kaže:
"Da-ni-jela bi bila gladna." (da ni(je) jela, bila bi gladna)
Naravno, našem voditelju je morao 3 put ponavljati, dok se nije začuo uzvik iz publike. A kad je napokon shvatio, Duško je počeo cjepidlačit da tu fali jedno 'je'....a ni publika se nije slamala od smijeha, al ja Nicolasu skidam kapu i kažem: "Dobra fora." Možda se sad pitate da kaj je meni, da to uopće nije tak smiješno i sl., no morate uzeti u obzir da se radi o Francuzu koji ne govori baš najbolji (ali ni tako loš) hrvatski. Uostalom, netko kome je hrvatski jezik rodni se ne bi toga ni sjetio baš zato kaj fali to jedno 'je'.... zato mislim da moramo zahvaliti Nicolasu jer nam je otvorio oči i oslobodio nas okova pravilne gramatike i pravopisa, i pokazao nam svjetlo na kraju tunela!
Opet dramatiziram i trkeljam, a još nisam ni došao do onoga o čemu vam uopće i želim pričati u postu.

Uglavnom, podsjetila me ta fora na moje (malo je reći) genijalne doskočice na stranim jezicima. Imam ih čak 3. Jednu na engleskom i dvije na francuskom. Molim vas, čvrsto sjednite na stolac jer bi se lako moglo desit da s njega padnete od smijeha i u Stripi-stilu se valjate po podu....

Genijalna doskočica br. 1
Pitam frendicu (Njemicu s kojom komuniciram na engleskom) jel je za sladoled, a ona mi veli:
"No thanks, I already ate 2 (too op.a.) much."
A ja k'o od šale:
"Pih, I ate 3 much."

Genijalna doskočica br. 2
Fora je nastala i prvi i jedini put upotrijebljena tj. objavljena na ovom blogu 3.12.2006.:
"i onda dobre volje na francuski (koji je, napokon, nakon 10 godina kod mene doživio renesansu) di su me dočekali rezultati polusemestralnog ispita: (malo samohvale) razvalio sam, 91,5%; jedino me jedan tip oder'o za 1%... onda sam mu tak opalio 'kružni na francuskom' (redoviti repertoar našeg Chucka Norrisa) da mu je još uvijek 'Tour de France'! (vaš urenbesni smijeh)"
Jel kužite vi svu veličinu zadnje rečenice? Kao opalio sam mu kružni, al na francuskom (!), i takav je to kružni bio da mu je još uvijek 'tour' (= okret, zaokret) tj. kao još se uvijek okreće.... i onda još taj 'tour' povežem s Tour de France-om.... Kužite sad?
Dobro, mora se uzeti u obzir da je to bio onaj post kojeg sam pisao malo nacrvcan.... kako inače objasniti svu tu neritmičnost rečenica....a i ne znam kaj mi je trebao tu taj Chuck Norris....kao zbog kružnog....al bezveze....

Genijalna doskočica br. 3
Za razumijevanje ove fore potrebno je znati da se na francuskom frajer, faca kaže le mec, usput se sjetite dijaloga iz "Pulp Fictiona" gdje doznajemo da Francuzi Big Mac zovu Le big mac, i uzmite u obzir da se onaj Faca iz "Seksa i grada" u originalu zove Big. I sad ja vas pitam:
"Kak Francuzi zovu Facu?
Le big mec."
Kuuuužite?

Par puta sam pokušao progurati ovu foru, no nije postigla željeni efekt....ili me nitko nije čuo, ili me nisu shvatili.... Ne prihvaćam da nije smiješna.... Vrlo sam ponosan na nju.


To su za sad vrhunci mojeg humora na stranim jezicima. Sigurno se sad pitate zašto kažem "za sad", jer malo je vjerojatno da postoji nešto bolje od tog, i ja ću se tada složiti s vama, ali oduvijek težim savršenosti i nekada u tome neću prestati ma koliko blizu bio!


P.S. Sjetio sam se sad jedne fore sličnog tipa u jednom od vaših komentara, no neću je ovdje navest jer moglo bi ispast da je ta fora bolja od ovih mojih 3 (makar sumnjam da je to moguće) pa bi tada ta(j) bloger(ica) pobrao(la) svu slavu....što nikako ne mogu dopustiti na svom blogu....
- 16:15 - Stavi u košaricu (26) - Sadržaj košarice - Blagajna

23.11.2007., petak

O izborima, naravno

Predizborna kampanja samo što nije gotova. Zahvaljujući njoj imam jednu drvenu olovku više (prilično dobro zašiljenu) kao poklon Milanovića, jednu kemijsku olovku više, kao poklon Pusićke (no njena olovka je postigla kontra efekt; na njoj je pisalo "spain". Vesno, mogla si bit mudrija i angažirat možda nešto skuplji npr. "toz", ali tako uložit u domaće gospodarstvo. Ne buš izbore zgubila zbog par olovaka manje.... al ajde, bar sam dobio onu oblu. Iz izvora bliskih hns-u doznajem da se ona uglata lako pokvari.), i nekoliko koverta sa listovima papira, kao znak pažnje opet Pusićke i Čačića, koji će poslužiti za potpalu roštilja (mislim na papire naravno, ipak ne bih naše političare na lomaču kolko god loši bili).

Prema očekivanjima, kampanja nije promjenila moje mišljenje. U biti - je. Ne u smislu za kog ću glasat, nego u vezi prava glasa dijaspore.

I to baš ona najkritiziranija i najismijavanija reklama - "I moj brat Robert također".
Prije sam bio protiv glasanja dijaspore; ne žive ovdje, ne plaćaju porez ovdje, nemaju se kaj onda miješat ovdje. Ali vidjevši Niku na reklami, malo sam se zamislio. Ipak je on kapetan hrvatske reprezentacije, njegov brat nam drži obranu, Šimunić nam je isto koristan (makar ima naviku skriviti glupe penale), Petrić zabija, Rakitić velika nada. Znači, želimo da igraju za nas i sretni smo kaj igraju za nas i sad ćemo im reći: "Žao nam je, ali pravo glasa ipak nemate. Trebate nam samo da se plasiramo na Europsko."!?
Nemreš tak. Ili-ili. Ili im ostavimo pravo glasa ili se odreknimo pola repke. Po kojem inače ključu mogu igrat za nas?
Pa ni Ljubičić, ni Ančić, ni Ivanišević ne plaćaju porez u RH. Prijavljeni su u Monte Carlu. Pa i Janica, ako se ne varam, plaća porez Austriji ili Švicarskoj. Al svi smo se veselili i Davis Cup-u i Wimbledonu i olimpijskim zlatima i bilo nam je drago vidjet hrvatsku zastavu i čut hrvatsku himnu.
Zato kažem, nek dijaspora glasa. Trpim 10-ak hdz-ovaca više u Saboru, ali se zato mogu veselit Petrićevom golu Englezima.

*****

Nisam neki optimist što se tiče ovih izbora. Očito je da se sve opet svelo na hdz i sdp. Ne shvaćam tu našu političku ograničenost. Svi se samo boje da ne pobjedi hdz (sdp) pa zato glasaju za sdp (hdz) jer se boje rasipavanja glasova jer ovi ostali možda neće ni preći prag.

Dajte jednom u životu glasajte za onog za kog želite! Možda zeleni i stranka žena nekim čudom pređu prag i tako ukradu "velikoj dvojci" bar jednog, ili čak dva, zastupnika. To je posao! Al normalno da neće preći prag ako ne glasate za njih jer se bojite da neće preći prag.

Nikad nećemo dočekati treću opciju ako ćemo uvijek glasati "protiv".

Nije mi jasno kako netko uopće može glasati za sdp ili hdz. I jedni i drugi su bili na vlasti i pokazali da ne znaju. Vratiti sad opet sdp na vlast bi bilo kao da je nakon Cice izbornikom nogometne repke opet postao Otto Barić. A ostanak hdz-a na vlasti je kao da nam je izbornik i dalje Mirko Jozić. Da je tako odlučio naš nogometni savez, Markovića i kompaniju bismo nazvali idiotima. Zaključak izvedite sami.

Apeliram, glasajte za nekog trećeg.

Nisam upoznat ni sa jednim gospodarskim programom bilo koje stranke tako da se moji politički stavovi većinom temelje na subjektivnom dojmu (ne)simpatičnosti političara.
Da je u mojoj izbornoj jedinici, mislim da bih glasao za Ivu Lončara. Dobar mi je, priča sa srcem, i uvijek mi je zanimljivo slušati ga.
No kako mi neće bit ponuđen, zaokružit ću hsls. Đurđa Adlešić mi je u redu, ne priča puno gluposti i kolko sam čuo, jedini su spomenuli ukidanje saborskih mirovina.... Ne znam kaj da mislim o njihovoj koaliciji s hss-om, al valjda ima taj hss još neke veze sa težaštvom....pa nek im bude.

Inače, skoro sam na temelju jednog plakata promjenio odluku kome dati svoj glas. Slogan je bio "mi znamo" ili tako nešto, ali čim sam vidio šunke, pršute i kobasice, rekao sam si "Za njih glasam!". Al zatim sam pogledom potražio ime stranke i doživio razočaranje jer sam skužio da se radi samo o reklami za suhomesnate delikatese....
Sad bar znam kako će izgledati moj plakat ako se ikada budem kandidirao....
- 21:44 - Stavi u košaricu (18) - Sadržaj košarice - Blagajna

16.11.2007., petak

Slab sam na blogerice

Već sam pričao da se mogu zaljubit u curu samo zato kaj nosi rajf, ima prokleto dobar trbuh ili super kliže. Dobro, malo sam pretjerao upotrijebivši pojam zaljubljivanja, ali nek bude, dramatike radi....
Na te 3 stvari koje me posebno napaljuju, dodao bih još dvije (i to čak ne računajući cure sa šiltericama!!!!).

Skužio sam da me neobično privlače cure koje su tužne.... Jednom sam u busu vidio curu, nekaj je bila tužna, čak i u suzama. Nisam je mogao prestati gledati. Dobro, bila je ona i slatka i lijepa, al bilo je nešto posebno u toj njenoj vidljivoj tuzi. Dobila je neku višu dimenziju. I inače mislim da me privlače cure koje su stalno nekaj sjetne pa ih se treba oraspoložiti, razveseliti....
Vjerojatno se radi o mojoj podsvijesnoj želji (možda i nije toliko podsvijesna ako sam je svjestan) da joj budem rame za plakanje, da je utješim i pokažem joj da nije cijeli svijet nepravedan i da sam baš ja otok sreće u tom nepreglednom moru nesreće i da sam baš ja njen patetični zaštitnik koji je spreman štititi je od svih zala ovoga surovog svijeta.

Potpuno suprotno tome, neki dan sam vidio ništa posebno zgodnu curu, al hodala je sama i smiješkala se isto onako kako se i ja smiješkam kad se hodajući sam sjetim nečeg smiješnog (pa onda baba koja prolazi kraj mene misli da joj se smijem jer ima ruž na nosu, ili zgodna cura shvati da sam se nasmiješio baš njoj pa mi uzvrati istom mjerom, pa cijela priča završi divljim seksom u obližnjoj knjižnici na odjelu znanstvene fantastike na koji ova rečenica i spada).
Znači, prvi put vidim curu i ne privuče me izgledom, ali zato očara smiješkom. Odmah dobim dojam da se radi o veseloj curi, sa smislom za humor, spremnoj na zajebanciju, a ne nekoj koja će samo nekaj kenjat, biti neraspoložena i ne skužiti foru pa se svako malo naljutiti....
Činjenica je da su cure ljepše dok se smiju odnosno smiješkaju. Pogledajte neki zbor i usporedite neku koja se smije dok pjeva i neku koja ja se ne smije....koliko je samo ljepše vidjeti onu nasmijanu, makar po nekim standardima ljepote možda i kaska za onom ozbiljnom....

Znači sviđaju mi se ekstremi; ili suze ili smijeh. Ako već moram birati - draži mi je smijeh.

Sad bih vam za kraj u stilu Tratinchi(CHI)ce poručio da se nasmiješite i darujete osmijehe, ali ne znam ja to tak k'o ona....

Hm....ovo je već drugi put zaredom da je linkam u postovima, a i s obzirom da je stalno nasmijana, ispada da sam zaljubljen u nju.... hmm, a Maji već mjesecima pišem ljubavne pjesme.... Da nisam istodobno zaljubljen u obje? Možda to i nije loše jer ako izazovem ljubomoru, shvate da se i one moraju malo potruditi da me osvoje pa ja odjednom postanem lovina.... a možda ako ovako nastavim ostanem i bez jedne i bez druge.... ajajaj!
Samo da nisu vidjele da Kenyi govorim kak je seks bomba....to bi me odvelo u propast i potpuno bih izgubio sav kredibilitet istinskog romantika i senzualca.... Dobro, bar sam Loosicu prestao spominjati u zadnje vrijeme.... od vremena izmjenjivanja vrućih strasti sa Scarlett je već prošlo dosta vremena (to sam skončao jer nije željela prihvatiti moj prsten, a ja se ni pod koju cijenu ne želim upuštati u kratkotrajne avanture).... mogle su jedino primjetiti da sam Shvati me nudio da se useli kod mene pa da hladne zimske večeri provodimo zajedno zagrljeni gledajući romantične komedije.... al to je ionako zvučalo prilično nevino.... al sva sreća da se uspjevam suzdržavati od bestidnog upucavanja Smisluživota42 koja je ovih dana vidno napaljena (ma bi ja da je Tratinchi(CHI)ca ne čita tak redovito)....
Da Bamby dugujem ples, to vjerojatno ni ne znaju.... kao ni za one divne dane koketiranja sa Sanjom_gta.... a i Delovely-ino ljetno slanje razglednice preko cijelog oceana, vjerojatno isto nisu zamjetile....

Možda bih morao malo pripazit s tim zaljubljivanjem u blogerice....inače me Kneginjica neće uopće shvatiti ozbiljno za par godina kad naraste i kad se posvetim samo njoj (a mislim da bi tu stvarno nešto moglo bit, hihihi)....a valjda će i ona ipak shvatit da sam i ja čovjek, a da 2-3 godine i nisu tako malo, i imat malo razumijevanja za moju dugovječnu maštariju o školskim učiteljicama i kasnovečernjim "informacijama"....
Al ako se ne suzdržim od sličnih maštarija, Koraljka bi mogla dobro razmisliti hoće li me uopće spomenuti, a kamoli preporučiti svojoj mlađoj sestri koja samo što se ne prepusti vrtlogu strasti.... a kad bolje razmislim, ni s nešto zrelijom Koraljkom mi ne bi bilo ništa lošije....čak je rekla da bi od svih, baš mene vodila na pusti otok.... moram priznat da mi je fino zagolicala maštu....a nekako bih se već i naviknuo na njenu djecu....

Hmm....

Sad bih se na kraju još i uspio izvući samo kad bih se odlučio za jednu blogericu i ovako joj pred svima izjavio ljubav, al ja ću naravno apsolutno sve upropastiti i reći:

Tamara Loos, volim te! Nudim ti još jednu šansu!
- 18:19 - Stavi u košaricu (37) - Sadržaj košarice - Blagajna

11.11.2007., nedjelja

Smisao života (+ neke nove spoznaje)

Da ovog trena saznate da nakon smrti nema niš, ili da postoje Raj, Čistilište i Pakao u onom najnaivnijem obliku, ili da ćete se reinkarnirat u pticu, vuka, lava...jel bi promjenili način života?

Pretpostavljam da ne bi. Osim možda, da se stvarno prepadnete Pakla pa odlučite krenut svaku nedjelju na ispovijed.... al u principu, mislim da bi sve ostalo kao i do sad.

Zašto se onda toliko zamaramo tim „što nakon smrti“?

Već neko vrijeme vjerujem da nakon smrti ne postoji niš. Da nećemo završiti puno drugačije od uvenulog cvijeta ili trule kruške.

Već sam pričao da mi teorija s Rajem nije logična; di bi svi stali, a i ak napustimo tijela, kako bismo se raspoznavali? A i što je s biljkama i životinjama? Nije pravedno ni da smo privilegirani u odnosu na njih. Možda nemaju razum, ali i psi i mačke mogu voljeti i osjećati. Zašto nam se onda i oni ne bi pridružili u Raju?
No, nisam htio o tome....opet sam zapeo na svojoj materijalnoj logici.

Poanta je da ne bi živjeli ništa drugačije da znamo što nas čeka. Sve bi više-manje ostalo isto.

Po meni je smisao života, ako ga uopće i ima, prilično banalan i jednostavan; nastavit vrstu i pri tome iskoristit tu priliku da se malo posunčaš, okupaš, nasmiješ, zapjevaš, igraš 'Čovječe ne ljuti se'.... i zato je i bolje da nam je svrha života nedokučiva jer bi se možda razočarali (ja ne)....

Al sigurno smisao života nije provesti cijeli život tragajući za smislom života.

Ne razumijem ni zašto nam je toliko bitno kako je život nastao? Jel bitno dal nas je Bog stvorio zdrave i gotove ili smo nastali od majmuna i sl.? Foru da je život nastao u vodi i onda nekim čudom prešao na kopno, ne pušim. Prije ću povjerovat u biblijsku teoriju.

Al kaj bi onda toliki znanstvenici radili? Nemreš reć čovjeku da nam je tak svejedno jel su dinosauri postojali ili nisu i da nas je tak briga za te fosile i sl., i da to čemu je on posvetio cijeli život, nema nikakve svrhe, i da mu je bolje da si nađe ženu i s njom radi djecu i plače na romantične komedije, neg da po cijele dana iskopava nalazišta na kraju svijeta i proučava kornjače na Galapagosu.


Moje mišljenje je da mi od te znanosti nemamo nikakve koristi, i da nam ne bi ništa lošije bilo i bez svih tih znanstvenih otkrića.
Ljudi umiru isto danas kao i nekad. Od gladi se umire isto kao i prije.
Prije se umiralo od kuge, upale pluća, danas smo „uznapredovali“ pa imamo rak, sidu. Dobro, medicina nam je produljila vijek života, i zahvaljujući lijekovima ne bojimo se da ćemo nakon par kašlja završiti kao jadni Nemeček. Ali i to smanjenje smrtnosti smo nadokladili evolucijom mača, koplja i katapulta u pištolj, pušku i bombu, pa više ne moramo svakog pikat posebno, neg jednim rafalom nadoknadimo i ono kaj su prije „riješile“ boginje ili neka druga pošast....

No, mi ćemo i dalje istraživat i nać lijek za rak i AIDS, al onda ćemo taman otkrit novi planet i poslat tam svemirski brod pa će se kapetan Kirk spetljat s nekom njihovom ministricom vanjskih poslova i donijet nam opet neku novu pošast koja će ravnopravno zamijenit ove sadašnje....

Al kaj sad, ne obrađujemo više svi po cijele dane polja i ne brinemo se da nećemo sutra imat kaj za jesti pa imamo vremena za gluposti.... pa zašto ne bi usput otkrili jel ima života na Marsu i sl....

Inače, ja vjerujem da na Marsu ima života, samo kaj su Marsijanci nevidljivi i neopipljivi pa ih zato ne vidimo. Po meni su oni nešto što bi mi nazvali duhovima.

Ovdje negdje moje misli završavaju. Nisam baš siguran da sam nešto pametno zaključio....nekakav zaključak je da smisla života nema, a ako ga i ima, bolje je ne znati ga. A svakako je najgluplje trošiti vrijeme razmišljajući o tome, kad tak i tak nećemo niš saznati dok ne umremo....ako ćemo i tada biti nekaj pametniji.....hm.... a i ja sam isto kontradiktoran; tvrdim kak ne trebamo na to trošit vrijeme, a napišem cijeli post o tome....al to je i zato kaj ste me zadnji put optužili da se opterećujem glupostima (inače, vele da infinitiva glagola „velim, veliš, ...“ nema, ali je nekoć postojao i glasio onako kako sam i pretpostavio pa mi je zvučalo glupo – „veljeti“, što je uz pomoć 'Anića' otprilike i potvrdio jedan od mojih dragih visokoplasiranih komentatora), pa evo vam sad malo „pametnijih“ egzistencijalnih tema!
A i sinoć me na razmišljanja potaknula Tra(TRA)tin(TIN)chi(CHI)ca svojim postom pa nisam mogao zaspati sat vremena od svih tih monumentalnih otkrića koja mi ovako 'crno na bijelo' i ne djeluju tako monumentalno.... ;)))

Naknadno nadodane neke nove spoznaje

Još sam malo razmišljao o ovoj temi.
Svećenik je baš ove nedjelje taman nakon objave ovog posta na misi ispričao vrlo zanimljivu priču (nije valjda da me župnik redovito čita!?!? moram pripazit na rječnik!). Ne sjećam se cijele priče (pogotovo početka) jer mi i na misi (kao i na operi) često odlutaju misli, al uglavnom, radilo se o, mislim, sv. Filipu N. (ne sjećam se točno "nadimka") kojeg su pozvali da proba nekog oživjeti. Oživljavanje je i uspjelo, no oživljenik je pitao: "Zašto ste me pozvali natrag? Tamo sam bio s mamom i sestricom...", i ponovno zaspao, ali ovaj put zauvijek.
Svećenik je rekao kako nam i Bog svako-tolko ipak malo da do znanja što nas čeka nakon smrti. Ja sam ipak malo skeptičan prema toj interpretaciji i skloniji sam misliti da se radilo o kakvom snu (u komi npr.), nego o vjerodostojnom dokazu života nakon smrti.

No, još malo razmišljajući, uvidio sam da je moja teorija da nakon smrti nema ničeg prilično dosadna. Razmišljanjima je pridonio i simpatičan film "Srce i duše" ("Heart and Souls") čiji glavni junaci nakon svoje smrti moraju jednim potezom zaokružiti svoj život i dati mu smisao prije nego dođe autobus po njih koji će ih odvesti "gore".
Tada sam se sjetio i anđela Lawrence-a iz "Divnog života", filma po kojem je ovaj blog i dobio ime, i zaključio da filmska ideja s anđelima, Rajem i Čistilištem (Pakao mi se i ne sviđa toliko) nije uopće loša i da je prihvaćam.
Stoga, od sada je službeno stajalište Junac.blog.hr-a da svaki put kad anđeo dobije krila, neki zvončić zazvoni.

P.S. očito da simpatični filmovi imaju veliki utjecaj na mene. Upravo sam pogledao "George iz džungle" i sad mi se jedu banane, viješa po lijanama, a ni kovrčava plavuša u kućici na drvetu ne bi bila na odmet....
- 16:28 - Stavi u košaricu (33) - Sadržaj košarice - Blagajna

08.11.2007., četvrtak

Tek sad, ovako, bez povoda...

Došli muž i žena kod doktora i vele: „Doktore, živimo u malom stanu, imamo djecu i ne možemo više tako! Previše nas je....svi zajedno u malom skučenom prostoru.... Poludit ćemo svi skupa!“
Kaže doktor: „Nabavite si kozu i vratite se za mjesec dana.“
Nakon mjesec dana pojave se oni opet kod doktora.
„Doktore, ali ovo je još gore! Djeca, koza....Mi smo na rubu živaca!“
„Prodajte kozu.“
I prodaju oni kozu i vrate se drugi tjedan.
„Doktore, hvala Vam, mi smo se preporodili! Uživamo!“

Znači ak vam je doma gužva i nemate mira, nabavite si kozu na mjesec dana.

Ovu narodnu mudrost sam već par puta (kad sam ostajao sam doma ili se rješio (ne)pozvane rodbine) htio prepričati, ali nije mi nigdje pasala....pa evo, tek sad, ovako, bez nekog povoda.

*****

Pojavi se Junac pred svojim čitateljima i pita:
„Znate li o čemu ću vam danas pričati (pisati)?“
„Ne znamo!“, u glas će oni.
„E, kad ne znate onda ne morate ni znati.“

Drugi tjedan se opet pojavi Junac pa pita:
„Znate li o čemu ću vam ovaj put pričati?“
„Znamo“, uzviknu ovaj put malo oprezniji čitatelji.
„Hah, kad znate, ne moram vam ni pričat!“

Treći tjedan postavi Junac isto pitanje:
„Znate li o čemu ću vam danas pričati?“, a čitatelji mudro odgovore:
„Neki znamo, neki ne znamo.“
„Onda neka oni koji znaju, ispričaju onima koji ne znaju.“

I ovu prilagođenu pričicu (u originalnoj verziji glavni lik je hodža koji se obraća vjernicima) sam već par puta htio ispričati, ali mi nigdje nije pasala....pa evo, tek sad, ovako, bez povoda....

*****

Primjetio sam čitajući blogove da se dosta upotrebljavaju oblici poput „volem“, „ne volem, „hoćem“.... otkud to -em????

I ovo sam već par puta htio pitati, ali mi nigdje nije pasalo....pa evo, tek sad, ovako, bez povoda....

*****

Prije sam imao dosta samopouzdanja što se tiče mog pravopisa i uglavnom sam bio siguran jel č ili ć, –ije-, -je- ili –e-. No nedavno sam skužio da nije „slijedeća godina“, nego „sljedeća“ i to je potpuno poljuljalo moje pravopisno samopouzdanje (npr. „sljedeći put“, ali „slijedeći tragove vukova“). Od tog trenutka više za nijednu riječ nisam siguran; sjećanje, sijećanje, sjeća, sijeća, mjenjati, mijenjati, rješiti, riješiti, rješenje, riješenje....više nisam siguran ni u č-ć....pravopisno sam postao nepismen. Više ne znam ni jel ova posljednja rečenica uopće ima logike i može li se to tako reći.
Ili je rečenica ipak poslijednja!? Ajajaj!

E, ovo me ne muči tak dugo, ali mi nije pasalo u posljednjim postovima....pa evo, tek sad, ovako, bez povoda....

*****

Još nešto, ovako, bez povoda....

Vjerojatno ste primjetili da u tekstovima često nekaj „velim“.
Konjugacija tog sinonima glagolu „kazati“ ide ovako:
velim
veliš
veli
velimo
velite
vele.
Ali koji je infinitiv tog glagola????
Sličnu konjugaciju ima npr.glagol „željeti“ (želim, želiš, želi, želimo, želite, žele). Po toj logici ispada da infinitiv „problematičnog“ glagola glasi: „veljeti“.
Moglo bi biti i „veliti“, ali meni i jedno i drugo zvuči vrlo glupo....
Pomagajte!
- 11:41 - Stavi u košaricu (17) - Sadržaj košarice - Blagajna

01.11.2007., četvrtak

Seviljski brijač

Počeo sam prvo pisati post o Sisvetama (kak kažem Sisvete, a ne Svi sveti il kak već, kak volim Sisvete, kak smo ručali juhu s maminim finim domaćim onak debelim i širokim reznacima pa patku s mlincima, i kak mama i ja držimo neslužbeni rekord Mirogoja u obiđenim grobovima; njih 15 jer stara zna grobove od svih živih... tj. mrtvih) i čak sam ga i napisao, al sam skužio da niš pametnog i tak zanimljivog nisam rekao pa sam ipak odlučio pismeno ovjekovječiti svoj prvi odlazak na operu.


Pred dva dana, HNK, Rossinijev Seviljski brijač. Svidjelo mi se i vrlo sam zadovoljan. Makar me malo razočarala fabula.

Što se tiče izvedbe, nemam primjedbi, a uostalom i nije da se kužim u opere i operno pjevanje pa da bih i mogao uočiti greške.
No, mlada simpatična zabavna načitana duhovita dama u mojoj pratnji (hm, zvuči kao ona "dioničarka" iz palančinkarnice....samo nije plava i ekonomičarka....hmm) je, za razliku od mene, već prisustvovala nekolicini opernih izvedbi pa je primjetila da je glavna junakinja u jednom trenutku otvorila usta kao da će zapjevat pa valjda skužila da se zajebala pa ih zatvorila, ili tak nekaj u tom stilu, uglavnom, možda smo ostali uskraćeni za jedan stih. A i imala je primjedbi da su se pjevači u par navrata preslabo čuli.... no, tak i tak smo čitali gore titlove pa to i nije tolko smetalo.... a i nije da su bogzna kaj pametno zborili.

Rekoh, fabula me razočarala. Znam da je kod opera u prvom planu glazba i pjevanje, ali ipak sam očekivao malo više dramatike.

Taj brijač Figaro je kao zgodan, pametan, divan i vrlo tražen (svi se tam žele šišati i brijati), no u središtu romantičnog zapleta su Lindoro i Rosina. Ona je zaključana u kući svoga tutora koji ju po svaku cijenu želi udati najkasnije do sutra (ili prekosutra?), i to za sebe. I sad taj Lindoro njoj pjeva pod balkonom, ona se isti čas zaljubi u njega. Figaro savjetuje Lindoru da se preruši u pijanog vojnika i upadne joj u kuću, i oni to i učine pa se odjednom Lindoro i tutor zakrve, pa odnekud cijela vojska upadne u kuću, pa kao da će uhapsit Lindora, pa ih ovaj potkupi. Ja nisam ni skužio da ih je potplatio dok ga nakon pauze opet nisam jedva prepoznao prerušenoga u nekakvog učitelja pjevanja pa mi je mlada dama morala pojasniti da je potkupio vojsku (ja sam mislio da je to bilo nekakvo pismo, a ne novčanica..nikad nisam vidio tak debelu i veliku novčanicu....zato mi i nije niš bilo jasno).
I uglavnom, dogovore se Lindoro, Figaro i Rosina da oni dolaze po nju u ponoć.... u ponoć oni i upadnu u kuću prek balkona, pa malo pjevaju, pa svi zajedno opet prek balkona lojtrama pobjegnu.... i na kraju radosno pjevaju o pobjedi ljubavi i tak nekaj slično.... i kraj. I da, Lindoro je u biti grof Almaviva i uopće nije tak siromašan kakvim se u početku predstavljao....

I to je to.... Nigdje nekakve napetosti, nekog ubojstva.... bila je malo frka kad je trebao završit u zatvoru, ali zahvaljujući divovskoj novčanici ni do tog nije došlo....
I taj Figaro isto niš spektakularno nije napravio, osim kaj je ošišao Almavivu i obrijao tutora, i imao par dobrih ideja.... (al moram priznat odlično je otpjevao onu najpoznatiju: "Bravo, bravissimo, bravo, bravissimo.... Figaro tu, Figaro tam....").
Ne kužim ni zakaj je Rosina uopće bila zaključana u kući po cijele dane.

Hm, čitam sad malo na netu detaljnu fabulu i skužim da pol toga nisam pohvatao! Kad ti titlovi stoje gore po 5 minuta dok ih se ne ispjeva po nekoliko puta pa onda odjednom krene neki razgovor, titlovi se počnu izmjenjivati svakih par sekundi, al meni u međuvremenu odlutaju misli pa dok skužim da se nekaj počelo dešavati i sjetim dignut glavu...pol priče prođe....
Tek sad vidim da je Basilio pravi učitelj pjevanja (on mi se do sad nije apsolutno nigdje uklapao)....
I izgleda da su se Almaviva i Rosina već jednom sreli u Madridu pa je zato on i dolazio za njom u Sevilju, a predstavljao se kao siromašni Lindoro da se ne bi zaljubila u njega zbog novaca nego zbog njega samoga!
Hm, pa u biti, vrlo lijepa ljubavna priča.... al koje umorstvo ne bi škodilo....


Mlada dama nije bila tak razočarana fabulom....veli da je to komedija, a u komedijama nema ubojstava.... više je gunđala da zakaj sam ja nju uopće morao zvat u operu; em joj nije ni prehlada skroz prošla, a operu nemre sam tak otkazat, em je morala štrample oblačit.... ;))) al mislim da je ipak uživala i kladim se da je bila malo ljubomorna kad je u jednom trenutku Rosina pjevala i gledala baš mene! hihihi


Sve u svemu, vrlo sam zadovoljan svojim prvim susretom s pravom operom! Al sljedeći put idem tek u proljeće-ljeto kad zatopli.... kad se ne moraju štrample navlačit....

Ostaje mi još samo da u stilu Dražena Sirišćevića pozdravim sve ljubitelje opere, ali i one koji će to tek postati!
- 22:03 - Stavi u košaricu (23) - Sadržaj košarice - Blagajna

< studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Loading

junac04 pri yahoo.com


- Tko je?
- Nitko, prijatelju, samo koraci u noći.

Koji smo kurac mi! Po nama se ništa neće zvati...

Tribuson


Nekad je jednostavnije odustati.

Iva


"Life," said Marvin dolefully, "loathe it or ignore it, you can't like it."

Douglas Adams

U komentarima trijumfirali:

Šima 2010./2011.
Šima i Ribac 2009./2010.
Šima i Ruska 2008./2009.
Smisaoživota42 2007./2008.
Bamby 2006./2007.

Do povećanja popularnosti i broja redovitih komentatora, tron drži Šima i natjecanja se neće niti održavati.

Razonoda i statistika






.