Seviljski brijač
Počeo sam prvo pisati post o Sisvetama (kak kažem Sisvete, a ne Svi sveti il kak već, kak volim Sisvete, kak smo ručali juhu s maminim finim domaćim onak debelim i širokim reznacima pa patku s mlincima, i kak mama i ja držimo neslužbeni rekord Mirogoja u obiđenim grobovima; njih 15 jer stara zna grobove od svih živih... tj. mrtvih) i čak sam ga i napisao, al sam skužio da niš pametnog i tak zanimljivog nisam rekao pa sam ipak odlučio pismeno ovjekovječiti svoj prvi odlazak na operu. Pred dva dana, HNK, Rossinijev Seviljski brijač. Svidjelo mi se i vrlo sam zadovoljan. Makar me malo razočarala fabula. Što se tiče izvedbe, nemam primjedbi, a uostalom i nije da se kužim u opere i operno pjevanje pa da bih i mogao uočiti greške. No, mlada simpatična zabavna načitana duhovita dama u mojoj pratnji (hm, zvuči kao ona "dioničarka" iz palančinkarnice....samo nije plava i ekonomičarka....hmm) je, za razliku od mene, već prisustvovala nekolicini opernih izvedbi pa je primjetila da je glavna junakinja u jednom trenutku otvorila usta kao da će zapjevat pa valjda skužila da se zajebala pa ih zatvorila, ili tak nekaj u tom stilu, uglavnom, možda smo ostali uskraćeni za jedan stih. A i imala je primjedbi da su se pjevači u par navrata preslabo čuli.... no, tak i tak smo čitali gore titlove pa to i nije tolko smetalo.... a i nije da su bogzna kaj pametno zborili. Rekoh, fabula me razočarala. Znam da je kod opera u prvom planu glazba i pjevanje, ali ipak sam očekivao malo više dramatike. Taj brijač Figaro je kao zgodan, pametan, divan i vrlo tražen (svi se tam žele šišati i brijati), no u središtu romantičnog zapleta su Lindoro i Rosina. Ona je zaključana u kući svoga tutora koji ju po svaku cijenu želi udati najkasnije do sutra (ili prekosutra?), i to za sebe. I sad taj Lindoro njoj pjeva pod balkonom, ona se isti čas zaljubi u njega. Figaro savjetuje Lindoru da se preruši u pijanog vojnika i upadne joj u kuću, i oni to i učine pa se odjednom Lindoro i tutor zakrve, pa odnekud cijela vojska upadne u kuću, pa kao da će uhapsit Lindora, pa ih ovaj potkupi. Ja nisam ni skužio da ih je potplatio dok ga nakon pauze opet nisam jedva prepoznao prerušenoga u nekakvog učitelja pjevanja pa mi je mlada dama morala pojasniti da je potkupio vojsku (ja sam mislio da je to bilo nekakvo pismo, a ne novčanica..nikad nisam vidio tak debelu i veliku novčanicu....zato mi i nije niš bilo jasno). I uglavnom, dogovore se Lindoro, Figaro i Rosina da oni dolaze po nju u ponoć.... u ponoć oni i upadnu u kuću prek balkona, pa malo pjevaju, pa svi zajedno opet prek balkona lojtrama pobjegnu.... i na kraju radosno pjevaju o pobjedi ljubavi i tak nekaj slično.... i kraj. I da, Lindoro je u biti grof Almaviva i uopće nije tak siromašan kakvim se u početku predstavljao.... I to je to.... Nigdje nekakve napetosti, nekog ubojstva.... bila je malo frka kad je trebao završit u zatvoru, ali zahvaljujući divovskoj novčanici ni do tog nije došlo.... I taj Figaro isto niš spektakularno nije napravio, osim kaj je ošišao Almavivu i obrijao tutora, i imao par dobrih ideja.... (al moram priznat odlično je otpjevao onu najpoznatiju: "Bravo, bravissimo, bravo, bravissimo.... Figaro tu, Figaro tam...."). Ne kužim ni zakaj je Rosina uopće bila zaključana u kući po cijele dane. Hm, čitam sad malo na netu detaljnu fabulu i skužim da pol toga nisam pohvatao! Kad ti titlovi stoje gore po 5 minuta dok ih se ne ispjeva po nekoliko puta pa onda odjednom krene neki razgovor, titlovi se počnu izmjenjivati svakih par sekundi, al meni u međuvremenu odlutaju misli pa dok skužim da se nekaj počelo dešavati i sjetim dignut glavu...pol priče prođe.... Tek sad vidim da je Basilio pravi učitelj pjevanja (on mi se do sad nije apsolutno nigdje uklapao).... I izgleda da su se Almaviva i Rosina već jednom sreli u Madridu pa je zato on i dolazio za njom u Sevilju, a predstavljao se kao siromašni Lindoro da se ne bi zaljubila u njega zbog novaca nego zbog njega samoga! Hm, pa u biti, vrlo lijepa ljubavna priča.... al koje umorstvo ne bi škodilo.... Mlada dama nije bila tak razočarana fabulom....veli da je to komedija, a u komedijama nema ubojstava.... više je gunđala da zakaj sam ja nju uopće morao zvat u operu; em joj nije ni prehlada skroz prošla, a operu nemre sam tak otkazat, em je morala štrample oblačit.... ;))) al mislim da je ipak uživala i kladim se da je bila malo ljubomorna kad je u jednom trenutku Rosina pjevala i gledala baš mene! hihihi Sve u svemu, vrlo sam zadovoljan svojim prvim susretom s pravom operom! Al sljedeći put idem tek u proljeće-ljeto kad zatopli.... kad se ne moraju štrample navlačit.... Ostaje mi još samo da u stilu Dražena Sirišćevića pozdravim sve ljubitelje opere, ali i one koji će to tek postati! |