Skromna, ali uvjeravam vas, emocijama vrlo bogata ceremonija
|
Dragi čitatelji i čitateljice, prijatelji i prijateljice, kauboji i kaubojke, indijanci i indijanke, Indijci i Indijke, drage Venezuelanke, čast mi je i zadovoljstvo pozdraviti vas večeras te vam zahvaliti na vašoj nazočnosti kojom uveličavate ovu, na prvi pogled, skromnu, ali uvjeravam vas, emocijama vrlo bogatu večer. Povod je obilježavanje godine dana postojanja ovog, na prvi pogled, skromnog, ali uvjeravam vas, emocijama vrlo bogatog bloga. Prošao je prvo dio jeseni, pa cijela zima, pa cijelo proljeće, pa cijelo ljeto i na kraju opet dio jeseni otkako se iz nečijih usana, po prvi puta nakon puno godina, opet čulo: Junac. No, nije to više bio onaj djetinjasti Junac koji pred kućom igra nogomet, iz kuće skrivača, dok u kući čuva vrijednu kolekciju Mastersa i vojnikića (Škoti, Rusi, nešto malo Amerikanaca). Ne, ovaj put to je stasiti naočiti mladić prodornog baritona i profinjenih kretnji kojima demonstrira kako elegantni, ali istodobno vrlo muževni, pokreti nisu otišli u povijest zajedno sa srednjovjekovnim mušketirima. Svojom pojavom demonstrira i kako ljepota, seksipilnost, pamet i inteligencija ipak mogu skladno egzistirati u jednom biću. Na prvi pogled skromnom, ali uvjeravam vas, emocijama vrlo bogatom biću. Biću koje je pred četiri godišnja doba napokon odlučilo progovoriti i s nekime podijeliti svoja mudra zapažanja, dugo čuvane misli, precizno razrađene teorije kao i detaljno iskovane urote. Bilo je uspona i padova, trenutaka nadahnutosti, ali i trenutaka akutne neispiracije, momenata za pamćenje, ali i onih koje smo već zaboravili. No nismo ovdje da do u detalje egoistično rezimiramo sve uspjehe i neuspjehe, već je povod svečanosti proglašenje pobjednika prve sezone Najdražih najvjernijih komentatora. . Uvijek sam volio voditi nekakve tablice, lige i sl. (još i danas imam bilježnicu u kojoj su pažljivo zabilježene sve utakmice svjetskog prvenstva '94., čak sam k'o klinac napravio i cijelu košarkašku ligu sačinjenu od tada najboljih europski klubova.... naravno, najzanimljivije utakmice su bile simulirane po stanu; tenis-loptica i karniša kao koš, pobjednička trica u zadnjoj sekundi, Cibona prvak, Juventut i Limoges visokoplasirani). I tako, sakupivši na blogu prvih troje stalnih čitatelja-komentatora, osjetio sam potrebu da na neki način obilježim ta blog-(ne)prijateljstva. Kako mi se ideja klasičnih "linkova" nije svidjela, pala mi je na pamet ona o pokretanju svoje vlastite lige. Vjerojatno mnogi ni ne znaju da je u početku postojao i sustav bodovanja. No, s vremenom se broj "natjecatelja" povećao, kao i moja lijenost, dok je početni enzuzijazam nestao....a i bilo mi je sve teže nekoga svrstati na samo dno ili u otužnu sredinu. Nastavio sam samo s proglašavanjem tjednog pobjednika. Nakon ljeta je i to je nestalo tako da „ljestvica“ momentalno više nalikuje na obične linkove. A i trenutno je na snazi pravilo da kada jednom uđeš u odabrano društvo, više iz njega ne možeš ispasti. Do slijedećeg posta to će se promijeniti, a i ponosno mogu najaviti ponovno vraćanje sustava bodovanja. O detaljima ćete biti obavješteni na vrijeme. Vratimo se ceremonijalnom protokolu i proglašenju sveukupnog pobjednika. Uzimajući u obzir staž komentiranja, kvalitetu komentara, količinu komplimenata (kako lažnih tako i iskrenih), redovitost i brzinu, u polufinalni krug plasirali su se zasluženo: Mandrak, Bamby, Sanja_gta i Scarlett. No kako se Scarlett priključila ipak nešto kasnije (trebala su joj skoro 2 mjeseca) i kako je Mandrak poznat po svojim kratkim zajedljivim komentarima i odbijanjem izbacivanja riječi „event“ iz svoga vokabulara (iako je u zadnje vrijeme pokazao napredak preferiranjem kratice KK - „koji kurac“ ispred WTF – „what the fuck“), njih dvoje se nije plasiralo u veliko finale. Ostaju nam Bamby i Sanja_gta.... Prije obznanjivanja pobjednice, volio bih uručiti nekoliko priznanja istaknutim pojedincima koji su uvelike obilježili postojanje ovog bloga i djelomično utjecali na pravac njegovog kretanja i razvitak. Troje pojedinaca je zaslužilo prestižno Priznanje za doprinos razvoju junac.blog.hr-a i titulu Počasnog komentatora. Dragi moji čitatelji i čitateljice, velikim pljeskom pozdravite Čitateljicu, Sanju_gta i MaoTze-a! Molim laureate da mi se pridruže, preuzmu nagrade te se, ukoliko žele, obrate s nekoliko riječi. ....Ne znam je li poziv stigao do nje (pozivnica je išla preko Kine), no izgleda da Čitateljica, na žalost, večeras nije s nama. Nju se možda ne može smatrati redovitom komentatoricom, ali svojim pomno tempiranim komentarima uvijek me iskritizirala kada je to bilo potrebno ili pohvalila kada sam to zaslužio.  Morate priznati, zbilja šteta što nije večeras s nama.  Da Ferguson nije trener ManUtd-a 21 godinu, nikada se ne bismo upoznali. Naveliko poznata po vizualnom izgledu svojih komentara. Sanja, izvoli, par riječi.  "Ne znam šta bi rekla.. nisam više neš na blogu...pa sam izašla iz svega ovog.... dosadilo mi.... al hvala.... počašćena sam...." Sanja, hvala. Napomena da ova nagrada ne znači da nećeš dobiti i onu najvažniju. Nažalost, nije još dočekao ni jednu moju poštenu teoriju zavjere. Nekoliko alibi pokušaja je daleko ispod očekivanja radišnog naroda Kine. Mao, moram Vam se posebno zahvaliti na večerašnjem prisustvu. Posla je mnogo, vremena malo, Kineza puno, a veliki vođa samo jedan. Izvolite.  „Postovani g. Junac, dopustite da Vam cestitam na ovom hvalevrijednom poduhvatu i prvoj od (nadam se) mnogo obljetnica. Nemoguce je zaobici trud i upornost u borbi za ocuvanje hrvatskog jezika i uspostavljanje novih jezicnih standarda na blogu. Zeljno iscekujuci novu obljetnicu, primite pregrst cestitki i lijepih zelja, u nadi da cemo uskoro doznati tajnu misticnog otoka. Vas ponizni sluga MaoTze“ Mao, hvala. Još imam jedno posebno priznanje za dodijeliti. Za hrabrost, odvažnost, nesebičnost i bezuvjetnu spremnost na borbu protiv moćnog blog.hr-a iskazanu dana 1. veljače 2007. postom UREDNIŠTVO ISPRAVITE NEPRAVDU, Mandraku (nekad zvanom CUCB, sada Skitam se i kenjam) svečano dodijeljujem Orden viteškoga reda. Molim vas, ustanite i zaplješćite ovom pravedniku i istinskom borcu protiv nepravde!  "Zahvaljujem se na ukazanoj časti i primam ovaj orden sa velikim ponosom ali i odgovornošću da i daljnjim djelovanjem doprinosim ovom nadasve sjajnom blogu. Junac hvala ti na 365 radosnih dana i nešto malo manje inspirativnih postova." Hvala Tebi. Tvoje riječi: „Nešto je trulo na blog.hr-u. Mačeve u ruke i ošinimo po zastorima. Možda koji pacov bude pokošen.“ pamtit ćemo još vrlo dugo. Vrijeme je da napokon proglasimo pobjednicu sezone komentiranja '06./'07. Najdraža najvjernija komentatorica.... taaam taraadam dam dam daaaaaaaaaam.... BAMBY! Aplauz veliki molim! (Sanja je ipak izgubila bitku ranoljetnim nestajanjem s bloga.)  Bamby, nekoliko pobjedničkih riječi i dojmova? „Prvo da kažem da sam stvarno počašćna i da nisam to očekivala :)) Evo upravo se vratila s puta, i onda me ovako nešto lijepo oduševi :) pa, hvala ti Junče!“ Nema na čemu. Neuobičajeno kratka. To je vjerojatno zbog puta. Ni ne sumnjamo da opsežniji nastavak slijedi u komentaru. ;)) I to je, dragi moji, bilo to. Polako smo stigli do kraja ove, na prvi pogled skromne, ali uvjeravam vas, emocijama vrlo bogate ceremonije. Zahvaljujem na pažnji i pozdravljam do sljedećeg, na prvi pogled skromnog, ali uvjeravam vas, emocijama vrlo bogatog tekstualnog druženja na hrvatskom jeziku! Dragi Moj Junac Napomena: Govori laureata su autentični. |
