SVAKO VRIJEME NOSI SVOJE BREME

Često mi se događa da ne znam o čemu pisati, dan brzo prođe a ja ne stignem obaviti sve što bih htjela.
Tako je prošao Dan materinskog jezika, Dan bolesnika, Dan zaljubljenih, Izbori, Noć knjige, a ja ni zuc !
Sve redom teme koje me se tiču ili me zanimaju.
Glede jezika žalosti me što današnji naraštaji sve više daju prednost engleskom i anglizmima, što se u tom području "ne zna ni tko pije ni tko plaća" pa se na ulicama "kočepere" natpisi na engleskom, često pogrešno napisani, kao da smo svoje zaboravili a tuđe nismo naučili. (O tome je pisala draga profesorica Nives Opačić.)
Bilo bi dobro da se javni natpisi lektoriraju, a u službenim medijima, u ozbiljnim emisijama, neka se govori standardnim hrvatskim, dok se privatno i u umjetnosti služimo dijalektima i lokalnim govorima i tako čuvamo cjelokupno jezično blago.
Dan bolesnika nas potiče na solidarnost i brigu o ljudima kojima treba naša pomoć. Oni nas mogu emotivno i duhovno obogatiti. Zdravlje duha je često na strani onih koji pate, jer "zlato se u vatri kuša". Nehuman je današnji trend da se vrijednost čovjeka često mjeri njegovom produktivnošću...
Valentinovo je dan kad se najviše slavi zaljubljenost. To stanje se može usporediri s rosom koja nestaje sa suncem! Grijati nas može jedino ljubav a to uključuje međusobno uvažavanje i darivanje.
Današnji brakovi često traju malo duže od priprema za svadbu i njenog bučnog održavanja. "Mnogo vike ni za što!"
Ljubav se odvija u tišini srca.
Izbori su prošli u ozračju komedije.
Glasala sam takoreći za anonimce s čijim se stavovima slažem, po savjesti. Nisam mislila da će ući u vladu, i neće, ali je i moj glas doprinio da se njihova riječ čuje u Saboru, pa malo po malo...
Knjiga mi je najvjerniji prijatelj, trenuci čitanja, uz omiljelu glazbu u pozadini, moja su oaza mira. Prilično sam osjetljiva ali ne maštam previše pa ne volim fantastiku, volim djela s likovima i situacijama s kojima se mogu poistovjetiti. Naučili sam da su ljudi svugdje "krvavi ispod kože", iako imaju različite običaje brige su im slične.
Čitam i knjige duhovne i povijesne tematike koje me zanimaju.
Završit ću opaskom da sam u nekoj pjesmi dubrovačkih renesansnih pjesnika naišla na "brijeme" u značenju "vrijeme", šro se slaže s naslovom ovog posta.

28.04.2024. u 14:55 | 10 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2024  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Travanj 2024 (3)
Ožujak 2024 (6)
Veljača 2024 (2)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (4)
Rujan 2023 (2)
Kolovoz 2023 (2)
Srpanj 2023 (3)
Lipanj 2023 (2)
Svibanj 2023 (3)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (5)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (4)
Studeni 2022 (4)
Listopad 2022 (2)
Rujan 2022 (1)
Kolovoz 2022 (1)
Lipanj 2022 (5)
Svibanj 2022 (4)
Travanj 2022 (6)
Ožujak 2022 (2)
Siječanj 2022 (1)
Prosinac 2021 (4)
Studeni 2021 (3)
Listopad 2021 (3)
Rujan 2021 (2)
Kolovoz 2021 (3)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (5)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (5)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (4)
Kolovoz 2020 (4)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (4)
Travanj 2020 (8)
Ožujak 2020 (8)

Opis bloga

Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić