Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.
A. Ž. K.
Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.
„Surogatstvo je nošenje i rađanje djeteta za nekog drugog, a obično uključuje sklapanje ugovora između para koji želi dijete, žene koja će “iznajmiti maternicu” i posredničke agencije, in vitro potpomognutu oplodnju, nošenje, rađanje te predaju rođenog djeteta naručiteljima. Takva praksa sama po sebi uključuje iskorištavanje ženskog tijela, njegovih reproduktivnih funkcija, svodi trudnoću na “uslugu”, a dijete tretira kao robu koja se naručuje i dostavlja nakon rođenja. Stoga nikakve “zakonske regulacije” ne mogu ukloniti činjenicu da se radi o praksi koja se duboko protivi ljudskom dostojanstvu i pravima žene i djeteta“.
(ovako je u jednoj objavi pisalo još 2017. Godine)
Prije nekoliko dana u Zagrebu je održan okrugli stol o surogatsrvu. Nismo baš nešto mogli više o tome čuti, ja nisam. Slabo pratim vijesti, pa sasvim slučajno naletim na neki izvještaj ili kratko saopćenje. Tako sam otvorila ponuđeno o Deklaracija iz Casablance. Ne malo sam se iznenadila čitajući o čemu se govori.
U Hrvatskoj je zabranjeno surogat-majčinstvo, no u mnogim zemljama nije. Zašto je pokrenuta ta deklaracija i zašto se pokušava diljem svijeta zakonom zabraniti? Vjerujem da ima dušobrižnika koji će na prvu reći kako je ženina maternica njezino vlasništvo i može s njom što god poželi. No ostaje pitanje što je sa djecom koja su se ili budu rađala kupljena kao stvari u samoposluzi. Surogatstvo je postalo ogroman biznis i milijarde dolara se okreću u tom poslu. Naravno da ta surogat majka ima najmanje koristi od svega jer niti se može kome požaliti ako dogovorena strana ne poštuje dogovor. Ugovori nisu pravno riješeni, niti podliježu bilo kojem zakonu. Što se dešava s djecom koja se rode drukčija nego su budući roditelji očekivali. Uglavnom završe u sirotinjskim domovima da bi se kasnije koristila u prodaji kao roblje raznih predatora.
Čitam i razmišljam, služi li ženina maternica tek kao inkubator za nove naraštaje onima koji ili ne mogu imati djecu ili homoseksualnim parovima. No pomislim na moje četiri trudnoće i povezanost s plodom (djetetom) i ne mogu zamisliti majku kojoj ispod srca kuca drugo srce da joj baš ništa ne znači osim nekoliko tisuća dolara. O moralnoj komponenti ne bih jer gdje su god uključeni razni faktori između kojih se vrte velike svote teško je naći pravi moral.
Na kraju sve se svodi na apsolutnu slobodu svega i svakoga i nikoga ne zanima zašto je tako, a nije dobro.
O Ani Obregon (bivšoj Šukerovoj djevojsci) ste možda vidjeli. Na žalost umro joj je sin, ali ona je kupila dijete (spermom sina) kod surogat majke u Miamiju. Ima 69 godina i sada je i baka i na neki način mama, skrbnica djevojčici. A što reći?
Sve će se to promijeniti za cca 40-50 godina kada će Europa biti islamizirana pa će šerijatski zakoni dokinuti sve što ova dekadentna Europa zajedno sa Amerikom provodi. Valjda se tako uvijek svijet mijenjao. Ja sam i tužna i ljuta.
