romantična ljubav

petak, 22.10.2010.

Sv. Marija Saloma

Majku dvojice apostola Jakova Starijega i Ivana Crkva štuje kao sveticu. Njezino hebrejsko ime Šalôm znači sreću i mir, ono što bismo hrvatski najbolje izrazili pojmom blagostanje. Ono odgovara grčkom imenu Irene, po naški Irena. Saloma je vjerojatno Gospina »sestra«, dakle, najbliža rođakinja, o kojoj govori sv. Ivan da je na Kalvariji stajala pod Isusovim križem (Iv 19,25). Marko je naziva Saloma, a Matej »majkom sinova Zebedejevih«.

Sveti Marko među trima ženama mironosicama, koje su na uskrsno jutro žurile prema grobu da pomažu Isusovo tijelo, spominje i Salomu.

Sveti Matej opisuje Salomu kako je od Isusa za svoje sinove u njegovu kraljevstvu molila počasna mjesta. U odgovoru na tu neobičnu molbu Gospodin se izravno obraća Jakovu i Ivanu pozivajući ih s ljubavlju na život pregaranja i žrtve, na sudjelovanje u kaležu njegovih muka. Ako se tome budu velikodušno odazvali, postat će dionici i njegove pobjede i slave u kraljevstvu nebeskom.

Štovanje je sv. Marije Salome u nekim biskupijama veoma živo. Štuje se naročito u Palestini, u Carigradu, u Arlesu u Francuskoj, u Tournaiu u Belgiji, te u Italiji u biskupiji Veroli, tamo je naročito štovana, i u Castelliri, u biskupiji Sora.

Sv. Marija Saloma u svetačkoj ikonografiji često se nalazi u skupini žena mironosica s posudom dragocjene pomasti. Osobito su lijepe slike tih svetih žena što ih naslikaše velemajstori slikarske umjetnosti Albrecht Dürer i Beato Angelico.

Najveća je odlika ove svetice što je vjerno pristajala uz Krista, što ga je slijedila, što se na Veliki petak nalazila podno njegova križa i što je njezina ljubav išla i s onu stranu groba. Isus je nagradio njezinu vjernost već na ovome svijetu jer ga je među prvima zavrijedila vidjeti uskrsnula te okusiti neopisivu radost uskrsnoga jutra.

Sveti Matej opisuje taj susret ovako: »Najedanput im dođe Isus u susret pa im reče: ’Zdravo!’ One pristupiše k njemu, obujmiše mu noge i pokloniše mu se. Nato im Isus reče: ’Ne bojte se! Idite i javite mojoj braći da idu u Galileju. Ondje će me vidjeti’« (28,9–10).

Među sveticama toga neopisivog susreta bila je i sv. Marija Saloma. Taj kratki sretni susret pretvorio se poslije svetičine smrti u kraljevstvu nebeskom u vječno blaženo gledanje i uživanje Gospodina.

Uz to ukazanje sv. Mariji Salomi i ostalim svetim ženama možemo se malo zaustaviti i razmišljati. Gospodin se ukazuje ženama prije nego apostolima. Za vrijeme javnoga Isusova života apostoli su stajali naprijed, u neposrednoj Isusovoj blizini. Njegov je sjaj padao prvo na njih. Oni su se zbog toga povlaštenog položaja mogli osjećati kao da su nešto veliko, mogli su se čak i uzoholiti te s nekim omalovažavanjem gledati na pobožni ženski svijet, koji je također Isusa okruživao.

No, došla je oluja Isusove muke, i gle, uloge se izmijeniše! Apostoli nestadoše, kukavički iščeznuše u pozadinu, a na bojište stupaju žene. Njihova vjerna ljubav prati Isusa na križnome putu, stoji uz njega pod križem, dopire do groba, štoviše i preko groba. Zato one, a ne apostoli, postadoše prvi svjedoci i glasnici uskrsnuća.

Tako će žena još i danas u podnašanju muka i u požrtvovnosti nadmašiti muškarca pa čak i samoga svećenika. Istina je da je u otvorenoj borbi života muškarac po svojoj naravi redovito hrabriji i djelotvorniji, ali u trpljenju i strpljivosti žena pokazuje veću izdržljivost i jakost. Njezina je ljubav intimnija, čistija, nesebičnija, pa stoga i vjernija. Koliko i kako divnih duša, kako velikodušnih Gospodin i danas ima među pobožnim ženskim svijetom!

Kako se Gospodin ukazao pobožnim ženama? On im se nije pokazao odmah na grobu. Tada za to zbog svoje zbunjenosti nisu bile pravo raspoložene. Zato ih on ukazanjem anđela najprije polako pripravlja. Nakon tog ukazanja, naime, one već znaju da on živi. Na povratku kući one međusobno razgovaraju o doživljaju na grobu, gdje su vidjele anđela, dozivaju si u pamet neka Učiteljeva proročanstva i pune su nade da će ga naskoro same svojim očima vidjeti.

Nada ih nije prevarila. One se prestrašene najednom zaustaviše, a pred njima se pokaže bijela prikaza, sva okružena sjajem i ljepotom. To je Učitelj! I s njegovih blagih usana već romoni prijateljski ohrabrujući pozdrav: »Zdravo!« Njegov je pogled tako blag, a pozdrav tako dobrostiv, da je pobožne žene ispunio neopisivom radosti. On im je prodro do u dno duše. »A one pristupivši obujmiše njegove noge i pokloniše mu se« (Mt 28,9). O, s koliko su pobožnosti i sreće sve to učinile! A Gospodin je dopustio da udovolje svojoj pobožnosti. One su to i zaslužile. Kako je Gospodin povjerljiv! On je bez ikakve ukočene dostojanstvenosti tako posve ljudski pristupačan, a u isti mah ipak tako božanski. U njemu se sjediniše dobrota i uzvišenost na takav način da strahopočitanje ne isključuje povjerenje.

»Tada im reče Isus: ’Ne bojte se!’« Ako je Učitelj već ranije poticao na pouzdanje, sada mu je napose stalo da prigodom svojih neobičnih ukazanja otkloni svaki strah i zabunu. Zato neprestano prijateljski ponavlja: »Ne bojte se!«

Ta riječ, temeljni ton blage askeze, dolazi od samoga Isusa. Ono što pobožnim dušama ženskoga svijeta još i danas često nedostaje jest pouzdanje. Umjesto da se njim ispune, one znaju zapasti u potištenost, tjeskobu i skrupuloznost. Krivnja za to može biti i na ispovjednicima i duhovnim vođama koji su odviše škrti s prijateljskim: »Zdravo!« i ohrabrujućim: »Ne bojte se!«

Blizina i gledanje Gospodina donosi nebesko raspoloženje već ovdje na zemlji pred svetohraništem, u svetoj pričesti, a kako će tek biti jednom u nebu! Dok u gradu Jeruzalemu vlada uzrujanost, na ulicama bučno brbljanje i galama, u Velikom vijeću zabrinutost i srdžba, u Pilatovoj palači duboko neraspoloženje, dotle se vani među tihim vrtovima, na osamljenom poljskom putu zbiva taj mili susret svetih žena s uskrslim Isusom, taj doživljaj pun nadzemaljske utjehe. Isto se tako i danas po našim crkvama u rane jutarnje ili večernje sate, dok vani u gradu, u Babilonu, vlada buka, vreva i metež, ponavlja tihi susret pobožnih duša s Učiteljem u svetohraništu, na euharistijskoj žrtvi i gozbi.

Susret današnje svetice s uskrslim Isusom može postati i naše duhovno iskustvo, na naš osobni način, već prema milosti koju nam Gospodin daje.

22.10.2010. u 17:00 • 1 KomentaraPrint#

nedjelja, 17.10.2010.


Pismo radnica Kamenskog
Objavljujemo pismo radnica Kamenskog koje je jedna od njih pročitala na tribini prošlog petka na Trgu Francuske Republike:
"Nakon neisplaćenih pet plaća, vapaja institucijama i hrvatskoj javnosti da bi privukle pažnju, nas dvadeset djelatnica je kao posljednju nadu i utočište za nagradu dobilo zabačeni dio Trga Franje Tuđmana da se bori za svoja prava.

Kraj svoje firme već četvrtu noć dijelimo pod zvijezdama, spavajući na stiroporima i u vrećama daleko od svojih muževa, djece, obitelji, boreći se za svoja najosnovnija prava.

Jedina podrška su nam kolegice, šetači u parku, tehničari kupca za kojeg radimo i dva policajca.

Uprava kuće očekuje da radimo, ostvarujemo dnevni plan, poštujemo rokove kupcima proglašavajući nas neradnicima, saboterima: osobama koje ne žele novu firmu, a ne pitaju kako dolazimo na posao.

Ne daju nam ni tu nadu, da znamo kada ćemo dobiti isplatu naših odrađenih plaća. Uredno slušamo kako nema novaca, iako kupci uredno plaćaju isporuke.

Ulazimo u šesti mjesec kako dva puta dnevno bježimo iz tramvaja u tramvaj, iz kupea u kupe vlaka kako bismo izbjegle kontrolu i odradile svoj radni dan.

Šesti mjesec bez poštenog doručka, ručka, večere.

Još malo pa je prošlo pola godine bez zarađene plaće; bez isplaćene lipe dolazimo kućama, obiteljima praznih ruku, praznih vrećica.

Moje rukovodstvo se ne pita kako smo djeci osigurali knjige za školu, fakultete. Ne pitaju se da li im može obuća i odjeća od lani, da li im imamo dati za gablec. Službenicu u banci nije briga što moj poslodavac nije uplatio pet plaća, kako smo došle do minusa u crvenom, opomena i ovrha.

Slušamo protupitanja, kao uostalom i od svog rukovodstva: zašto niste uštedile kad ste znale kakva je situacija?

Recite mi kako da ostanem jaka i da se ne urušim iznutra kraj ovakve nepravde? Kako da se osjećamo ispunjeno, kako da budem ženom kad smo spale na ovo nakon tolikih godina rada?

KAKO SMO, kraj svih institucija, uprava, udruga, MI POSTALE PROBLEMOM?

Kako moja dosadašnja četiri dana gladovanja, spavanja u parku i svakog odrađenog radnog dana ne diraju javnost?

Ponekad imam osjećaj da biljke, životinje i pojedini dijelovi ovog našeg glavnog grada u ovoj državi imaju bolju zaštitu nego ja, mi kao žene?

Što još trebamo dati, žrtvovati?

Zdravlje, život.

Gdje sam pogriješila?

Da li sam možda trebala postati javnom ličnošću, biti jedna od starleta da bi se pisalo o meni, nama? Zar sve spomenuto nije dovoljno za naslovnicu svakog dnevnog tiska. Omalovažavanje žena, rada - da li je danas u našem društvu stvarno bolje biti neradnikom?

Možda mi je to upućena poruka koju ne znam pročitati!

Da li se poštuje rad žene? Što i kome danas znači majčinstvo? Premijerka priča o natalitetu, svaki dan se smije u kameru i govori kako pravne institucije rade svoj posao?

Gdje su svi?

Zar nitko ništa ne vidi ili stvarno ne želi vidjeti? Zar naši građani stvarno smatraju da je ovo normalno u 21. stoljeću?

Molimo podršku javnosti i državnih institucija da nam pomognu u ostvarenju naših prava.

Razlozi štrajka su:

* neisplaćene plaće za svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2010. godine,

* neisplaćene naknade za prijevoz za svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2010. godine i

* nepodmirene zakonske obveze plaćanja poreza, doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje od 2008. godine.



Psihološki obezvrijeđene, zdravstveno ugrožene, financijski uništene, ponižene djelatnice/žene Kamenskog d.d., mole Vas za potporu i pomoć u našoj borbi za radnička, ljudska i moralna prava.

Hvala Vam"

17.10.2010. u 15:41 • 2 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2010 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Svibanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (4)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (4)
Svibanj 2014 (7)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (1)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (6)
Ožujak 2013 (5)
Veljača 2013 (4)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (3)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (9)
Ožujak 2012 (6)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (4)
Ožujak 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Studeni 2010 (4)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

svata pomalo

Linkovi

waveNeki super blogovi,,,,,,,,,,


Blog servis

http://magnifikat.blog.hr/

http://blagotvornarijec.blog.hr/

http://unamujersinnombre.blog.hr/

http://merkat.blog.hr/

http://julijana7.blog.hr/

http://helenindom.blog.hr/

http://tamo-gdje-je-srce.blog.hr/

http://smirjam.blog.hr/

http://plodoviklecanja.blog.hr/

undefinedHUMANITARNA NEPROFITNA UDRUGA ZA OSMIŠLJAVANJE ŽIVOTA OSOBAMA S INVALIDITETOM
www.inet.hr/job hum.udruga.job@inet.hr
+385 91 1313131

(English) +385 91 3131313 (Deutsch)
Transfer Account :: 7001-978-2100138783-070

Broj žiro-računa :: 2360000-1101458858

Gospodin vam bio nagrada.''


Ozaljska 93, 10110 Zagreb, HRVATSKA - CROATIA
MB / Reg. Number :: 147844
undefined

http://www.youtube.com/watch?v=ytYNoPPFHcokisskisskiss

Anđele čuvaru mili,
Svojom snagom me zakrili.
Prema Božjem obećanju,
Čuvaj mene noću danju.
Osobito pak me brani
Da mi dušu grijeh ne rani.
A kad s ovog svijeta pođem,
Sretno da u nebo dođem,
Da se tamo s tobom mogu,
Vjekom klanjat Dragom Bogu..