romantična ljubav

nedjelja, 22.04.2012.

Teorija ljubavi

Šta je to ljubav? Vekovima je ovo pitanje mučilo najučenije ljude, pesnike, filozofe, ali i one sasvim obične ljude. Sigurno je to da je ljubav iako cesto boli, nesto najlepse u životima svakog od nas (osim Lorda Voldemora, on ne zna šta je to :D ).
Ovde sam vam navela neke od meni najdražih citata ili definicija ljubavi:
“Ljubav je magična magnetska snaga koja spaja ljude, dragocenost čoveka I privilegija bogova.
Imajte vremena za ljubav – tako ste prisutni na ovom svetu.
Ljubav je nadahnuće, nekad samo reč, pogled, pokret, nevidljivi fluid između živih bića, nedokučivo najvrednije osećanje koje ulazi u bit tajne života.
Ljubav je pesma nad pesmama, muzika duše.” -Velimir Colić, Antologijske ljubavne pesme
“Ljubav je poezija čula.“ – Balzak
“Biti zaljubljen ne znači gledati jedno u drugo, već gledati zajedno u istom smeru” – Antoan de Sent-Egziperi
“Voleti znači pronaći zadovoljstvo u viđenju, dodirivanju, osećanju kroz sva čula, kao i u tome da budemo što je bliže moguće voljenoj osobi koja nas voli. ” – Stendal
Čini se da je danas ljubav izgubila svoje pravo značenje i vlada sveprisutno uverenje da ljudi više ne pišu ljubavna pisma. Pojava elektronske pošte I sms poruka označila je kraj romantike. Teško da možemo da očekujemo da nam čak I najstrastveniji ljubavnik izjavi “Toliko ste mi opčinili um da on više ne može pojmiti ništa osim vas”, kao što je to svojevremeno učinio pisac Vilijam Kongriv. O ovome govori I Ursula Dojl u predgovoru knjige “Najlepša ljubavna pisma velikana” koju je ona priredila a ja vam je toplo preporučujem. U ovoj knjizi, svoje mesto su našla pisma najvećih ljudi svih vremena – Henri Osmi, Mocart, Napoleon, Darvin, Igo, samo su neki od njih.
Ljubav je čarobna, zbog nje osećamo da možemo da poletimo, ona nas nosi na krilima mašte do najviših vrhova planine Sreća ali I do najdubljih ponora u dolini Tuge. I šta se dešava posle nje? U jednom magičnom trenutku smo nedodirljivi, besmrtni, a već u sledećem tako ranjivi I nesigurni. I kažemo da je to poslednji put, da nam to nije potrebno. I uvek pogrešimo. Zato što se od ljubavi ne može pobeći. Ljubav će nas pronaći onda kada to najmanje očekujemo, želeli mi to ili ne. To je I ono što je čini toliko divnom. I kao što je pisac Piter Mekvilijams rekao jednom – “Rizik je voleti. Šta ako ne uspe? Ah, ali šta ako uspe.” I tako se mi zaljubljujemo, iznova, i iznova. Sve dok ne uspe. “Jer tamo gde se volimo, nikada nije mrak.”

“Da li znaš ono mesto između sna I jave; ono mesto na kome se još uvek sećaš svojih snova? Tamo ću te uvek voleti. Tamo ću te čekati.” – Petar Pan

22.04.2012. u 19:47 • 5 Komentara • Print • #

četvrtak, 19.04.2012.

I kako si lijep i čist
Kao svako dijete kad se rodi
Kosa ti je zasvilila i orosila
Kao lišće mlade stabljike u aprilu
Usne su tvoje pupoljak ruže još nerazvijen
Ruke kao plavi nagovještaj zore
Noge o jadniče kao i da nemaš
To su dva ljiljana samo za tetošenje
Pa kako ćeš u svijet poći tako sitan
Kako nezašićen
Nikad se zbog toga nećemo rastati mili
Nikad se nećemo rastati
Nikad tijelu moga tijela
Dušo moje duše
Nikada
Znam
Ti ćeš me nositi u srcu
Jer sam ti srce i sve oko srca dala
Ti ćeš me nositi dokle god budeš
Pozdravljao rađanje dana
I javljanje zvijezda
Dokle god budeš pozdravljao pupanje krošanja
I žalio padanje lišća
Ti ćeš živjeti i kad ti se oči sklope
Živjet ćeš u tvojoj djeci
U tvojoj djeci i djeci njihove djece
Živjet ćeš
Živjeti
Znaće se da smo bili trenuci trajanja
Zrnce u pijesku na sprudu
Varnica u ognju
Vlat u travi
Vječnosti
Kako si
Nježan i krhak
A treba da živiš
Treba da živiš med ljudima a riječi nemaš
Trebaš da živiš med vucima a zuba nemaš
A kako ćeš tek razlikovati čovjeka i vuka
Vuka i čovjeka
Ruke su tvoje plavi dozivi zore
A njima valja da se hvataš u koštac
Da dijeliš bojeve na razmirjima
Sa zmijskim čudima u kojima živi aždahaka
zato nek rastu brzo
Nek rastu i jačaju brže
Noge su tvoje dva nježna ljiljana za tetošenje
Al ja ću te pitati rosom sa mog najljepšeg vijeta
Ja ću ti pričti najljepšu priču
Ovog i onog svijeta
Da budeš spreman za snove
Za pletisanke i nesanice
U srcu tijesnih krugova
U trnju dugih
Drumova
Usta su tvoja mladi pupoljci
Hraniću te vodicom iz kljuna laste
Da ozubatiš za kletvu na zlotvora
Da progučeš za dobrodušna namjernika
U životu trebaš mudro da šutiš
Al riječako rekneš
Neka bude teška kao svaka istina
Neka bude rečena za čovjeka
Došao si ovdje
Gdje je najnezahvalnije bilo doći
Ovdje gdje je najluđe bilo nići
Jer ovdje se ne živi samo da bi se živjelo
Ovdje se ne umire samo da bi se umrlo
Ovdje se i umire
Da bi se
Živjelo
Sada je kraj pjesme
Sada je moje slovo cijelo
Paji
Baji
Nikada se nećemo rastati mili
Nikada tijelu moga tijela
Nikada dušo moje duše
Nikada
Jer život treba da produžiš
Život na zemlji valja
Da produžiš

19.04.2012. u 17:15 • 2 Komentara • Print • #

srijeda, 18.04.2012.

SVETI APOLONIJE
18.4.2012.
Živio je u drugome stoljeću. Bio je ugledni Rimljanin koji je branio kršćansku vjeru pred Senatom i zato je bio osuđen. Mučeništvo je podnio za vrijeme cara Komoda (180. – 192.) u Rimu. O njemu nije sačuvano više podataka, pa je šteta da nije zapisano kako je branio kršćanstvo u toj uglednoj rimskoj ustanovi kiss

18.04.2012. u 15:00 • 0 Komentara • Print • #

subota, 07.04.2012.

Svećenik Kristov
HIM!
O Raspeti Isuse, patniče s Golgote koji promatraš s križa žalosni mimohod vremena i ljudi, koji čuješ vapaj potlačenog čovječanstva i razumiješ snove vječnosti. Na križu si slavniji i dostojanstveniji od tisuća kraljeva na tisuću prijestolja u tisućama kraljestava. U svojoj si smrtnoj borbi moćniji od tisuću generala u tisućama ratova..
U svojoj si boli raspjevaniji od proljeća sa svim njegovim cvjetovima. U svojoj si patnji hrabriji od nebeskih anđela u njihovim naricanjima. Od svojih si mučitelja postojaniji od brda i litice. Tvoja je trnova kruna sjajnija i ljepša od svih kruna.., a čavli koji probadaju tvoje ruke krasniji od svih žezla. Mrlje od krvi na tvojim nogama sjajnije su od svega nakita koji svijet posjeduje. Oprosti slabima koji te danas oplakuju, jer ne znaju da bi im bilo bolje oplakivati sebe. Oprosti im jer nisu svjesni da sti ti smrću pobijedio smrt te podario mrtvima život. Oprosti im jer ne znaju da ih tvoja snaga neprestano očekuje. Oprosti im jer ne znaju da je svaki dan tvoj dan…

07.04.2012. u 00:11 • 2 Komentara • Print • #

četvrtak, 05.04.2012.

Ne plači Isuse

Ne plači dragi Isuse,

Što puno griješimo,

Prosvijetli nas Duhom,

Da kušnju pobijedimo.

Ne plači dragi Isuse,

Što Te zanemarujemo

Želimo više uživati,

A Tebe ne ljubiti.

Ne plači dragi Isuse

Što Te ne prepoznajemo

U svome bližnjemu,

Već ga zaobilazimo.

Ne plači dragi Isuse,

Nad ovim svijetom,

Smiluj se I budi milostiv

Nad zalutalom djecom.

Ne plači dragi Iuse,

Nad svojim malim stadom,

Jer mi ćemo Ti ostati vjerni

I ići uvijek za Tobom.

uvijek za Tobom.

05.04.2012. u 17:25 • 2 Komentara • Print • #

srijeda, 04.04.2012.

O BOŽE, HOĆU LI JA IKADA BITI PRVA? -

Počela sam dolaziti k Tebi, ali sam otkrila Tebe koji dolaziš meni.
Željela sam potrčati prema Tebi, ali sam otkrila Tebe koji već trčiš prema meni.
Željela sam Te čekati, ali sam vidjela da Ti čekaš mene.
Željela sam Te tražiti, ali sam otkrila da Ti mene tražiš.
Mislila sam: „Našla sam Te“, ali Ti si našao mene.
Željela sam Ti reći: „Volim Te“, ali čula sam Tebe koji govoriš: „Volim Te“.
Željela sam Tebe izabrati, ali Ti si prvi izabrao mene.
Željela sam Ti pisati, ali sam od Tebe dobila Pismo.
Željela sam živjeti u Tebi, ali sam otkrila da Ti živiš u meni.
Željela sam Te moliti za oproštenje, ali sam otkrila da mi već opraštaš.
Željela sam Ti se predati, ali sam otkrila da mi se Ti već daruješ.
Željela sam Ti ponuditi svoje prijateljstvo, ali sam otkrila da Ti meni
nudiš svoje prijateljstvo. Željela sam Te prva zazvati: „Abba! Oče!“,
ali sam čula da me Ti već zoveš: „Dijete moje!“
Željela sam Ti otkriti svoju nutrinu, ali Ti si mi već otkrivao svoj nutarnji život.
Željela sam Te pozvati u svoj život, ali primila sam Tvoj poziv da uđem u Tvoj život. Željela sam se radovati zbog moga povratka, ali Ti si se već radovao
jer sam se vratila.
O BOŽE, HOĆU LI JA IKADA BITI PRVA? (Nepoznati autor)

04.04.2012. u 19:57 • 1 Komentara • Print • #

utorak, 03.04.2012.

o isuse dragi
ja te jako volim
počim me kako da se molim

Da ti znadem uvijek
hvala za sve reć
kad se jutrom budim
i krenem leč

očuvaj mi srce od svih misl ružni
daj mi milost vidit patnje gladnih , tužni.

al Isuse dragi najviše te molim
sačuvaj mi vjeru
Da te uvijek volim.....

03.04.2012. u 14:19 • 2 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 02.04.2012.

VEĆERNJI SUSRET

Isuse, dođoh ti reći, kako me u grlu guši,
od isplakanih suza kako me boli u duši.
Dođoh Ti šaptat kako mi križ izrani rame
i kako ga teško nosim
jer je pretežak za me.
Dođoh Ti se tužit u suton ovoga dana,
jer me odviše peče i boli ova rana.
Kleknuh da Ti se jadam,
ali me zbuni tvoje raspelo.
Žižak Ti osvijetli lice,
raspeto, presveto tijelo.
U suzama, izmučen, izboden, raspet i sam,
o, Bože, što da se tužim,
pa mene je pred Tobom sram.
Gle, Ti nijemo šutiš,
nikome se potužio nisi,
a Tvoje presveto tijelo
stravično na križu visi.
Probodene noge i ruke,
probodeno je srce Tvoje.
Kako je tuga tvoja teška
I sitne boli moje.
Isuse, dođoh ti se jadat u suton ovoga dana,
al motreć Tebe, iščeznu moja rana.

02.04.2012. u 16:05 • 1 Komentara • Print • #

nedjelja, 01.04.2012.

CVJETINCA

NEDJELJA MUKE GOSPODNJE (CVJETNICA)

Iz 50,4-7;
Ps 22, 8-9.17-20.23-24
Fil 2,6-11;
Mk 11,1-10; 14,1-15,47

Kod obreda Cvjetnice – Gospodinova ulaska u Jeruzalem, obavlja se na početku procesija s ophodom ili bez nje uz blagoslov maslinovih i palminih grančica. Za ulaz zbor pjeva antifone „Hosana sinu Davidovu“ i „Židovska su djeca“ sa psalmom i himnom „Slava, čast i hvala ti“.
U službi riječi uz predviđena misna liturgijska čitanja, pjeva se, čita po ulogama ili predvoditelj navjestiteljski čita evanđeosko izvješće o Isusovoj Muci, odgovarajuće liturgijske godine A - Mt, B - Mk ili C – Lk. Radi dužine evanđeoskoga izvješća, može se reći nekoliko riječi za homiliju, ali se počesto i ispušta.
Ovom prigodom neka nam o Markovom evanđeoskom izvješću Kristova ulaska u Jeruzalem, muke i smrti, progovori bibličar prof. dr. fr. Stipe Jurič, dominikanac u Rimu.

Fra Mate Tadić

HOMILIJA
S Cvjetnom nedjeljom započinje Veliki tjedan, ulazimo u godišnju proslavu vazmenog otajstva. Današnja čitanja o poslušnom Sluzi Gospodnjem i etapama spasenjskog djela Krista Gospodina, a to će reći o njegovu pobjedonosnom ulasku u Jeruzalem, poniženju, muci i smrti na križu, uče nas dvije stvari. Ne možemo imati uskrslog Gospodina bez Mesije koji pati. Ne možemo biti njegovi učenici a da ne idemo njegovim putem trpljenja.
Svijet nije naviknut vidjeti čovjeka kako daje život za druge, nego je više naviknut vidjeti ljude kako oduzimaju živote drugim ljudima i na različite načine. Čovječanstvo je priviknuto gledati ratove, ubojstva, mučenja, tlačenja, iskorištavanja. Ali u našem svijetu ima i dobrih ljudi, možda ne tako mnogo, koji su vrijedni te su u stanovitom smislu jezičac na vazi. Oni posvećuju čitav svoj život drugima, štoviše, riskiraju život i spremni su, grleći misterij božanske ljubavi koja ide preko križa, izgubiti ga za svoju braću. Vjera, utemeljena na Isusovim riječima, uči da tko izgubi svoj život radi njega i evanđelja, naći će ga (Mt 16,25; Mk 8,35; Lk 9,24). Što znači da je najsigurniji put savršenstva za čovjeka ponizna ljubav prema bližnjemu. Treba krenuti putem poniznosti ljubavi Sina Božjega te vršiti njegovu zapovijed ljubavi. Kršćanski život nisu samo vjerski obredi, nego sudjelovanje u patnjama Kristovim u životu čovjeka koji je u stisci i koji me zovu da mu budem bližnji.
Stvarajući prvi cjelovit izvještaj o Isusu, Marko duž čitavog Evanđelja ističe njegovu pravu ljudskost, donosi svjedočanstvo o čovjeku Isusu. Poglavito je to naglašeno u izvještaju o Isusovoj muci i smrti: obuzima ga smrtni strah u Getsemaniju (14,34), umire vičući jakim glasom (15,34.37).
Marko najprije priopćava što je Mesija proživljavao u svojoj duši u Getsemaniju. Prije nego će zapasti u strah i tjeskobu, odvaja se postupnu od učenika. Najprije od sviju, onda od trojice, najposlije ostaje posve sam. Okružen mrakom i smrtnim strahom, sam pred Ocem, moli, ali i Otac čini se šuti. Traži društvo učenika, ali oni spavaju. Krist je zaista žalostan i sam. Središte događanja u Getsemaniju je njegova žarka molitva upućena Ocu koja izražava neku vrstu njegova unutarnjeg razdiranja, unutarnje muke i drame. Unatoč svemu, on je svjestan svoje duboke prisnosti i neraskidive veze s Ocem, svijest koja ni u kušnji ne posustaje. Upravo tada pada na zemlju i moli: „Abba, Oče! Sve je tebi moguće. Otkloni ovaj kalež od mene!“.
Ako je Bog Otac i može sve, zašto ne otkloni kušnju, zašto ne izbavi od pogibli? Ovo spontano pitanje svakog čovjeka je također pitanje čovjeka Isusa. No poslije molitve evo obnovljenog pouzdanja i predanja bez ustezanja: „Ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš!“. Pred nama je sada potpuno drugi, preporođeni Isus. Više nije u strahu i tjeskobi kao na početku, već Isus pun snage, vedrine i odlučnosti: „Još spavate i počivate?! Dosta je! Došao je čas! Evo, Sin Čovječji predaje se u ruke grešnika! Hajdemo! Evo izdajnik je moj sasvim blizu“. Otac nije spasio Sina od križa, ali mu je pomogao da na križu izdrži do kraja. Božja šutnja je drugi način govora.
Događaji što slijede pripovijedaju ono što su ljudi učinili Mesiji. Sve se može sažeti u dvije riječi: „Evo Čovjeka!“ (Iv 19,5). Tim riječima rimski upravitelj Pilat pokazuje okupljenom svijetu i cijelom čovječanstvu ostavljenog od sviju, išibanog i izruganog Krista. Isti čas pojavljuje se na balkonu svemira okrvavljeno lice Sina Božjeg, uz zaglušujuće skandiranje okupljenih: „Razapni ga!“. Onda Pilat, „hoteći udovoljiti svjetini“, predade Isusa da ga razapnu. Koliko je izmučen „Kralj kraljeva“, sav se tetura i posrće noseći svoj križ na Golgotu, na mjesto gdje će se uskoro nebo sa zemljom zagrliti. „I dovedu Isusa na mjesto Golgotu... Tada ga razapnu“.
Pred raspetim Isusom na križu opažamo dvije vrste vjere. S jedne strane vjera prolaznika, glavara svećeničkih i književnika koji traže da Mesija siđe s križa i učini koje čudo. S druge strane vjera stotnika koji otkriva Isusovo božanstvo upravo na križu: „Stotnik koji stajaše prema njemu, kad vidje da tako izdahnu, reče: Uistinu, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!“. Što je stotnik vidio u Isusovoj samrtnoj borbi? Čudno, ali prema Marku pravi vjernik je poganski vojnik. Na križu se uistinu upoznaje tko je Isus i u kojem smislu je on Sin i Mesija. Rimski stotnik, vješt u smrti, u onoj je smrti vidio Boga. Vido ga je u smrti, ne u uskrsnuću.
Tko prihvaća križ, pobjeđuje. Tko ga odbaci, izgubit će. Sa znakom križa smo započeli svoj život i put vjere, sa znakom križa nadamo se da ćemo završiti svoj zemaljski život. Neka sveti križ, znak otkupljenja, ljubavi i nade, bude naš raspoznajni znak, naša snaga i utjeha, usred mirnih i sretnih dana, usred kušnja i nevolja. Idimo čitava života za Kristom, da s njim uđemo u nebeski Jeruzalem.