| < | ožujak, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
OVAJ BLOG JE ZATVOREN.
15.03.2005., utorak
|
Hellou svima! Konačno moj blog izgleda približno po mojim željama. :))!. A sada evo i «mog» posta. «Mog». Ako ste pomislili da nisam pisao ovih dana, varate se. Nije mi teško nešto napisati, samo se treba odlučiti to objaviti. Mojih postova će biti uskoro. A sada bi se osvrnuo na nešto što me pomalo pati. (Opet !?!). Ne... nebojte se, ovaj post neće biti baš tako dugačak... Ja nevolim napuštene blogove. Ima ih puno. Ljudi brzo gube nadu, prebrzo. Što ste VI osijećali kada ste otvarali svoj blog? Što vam je prolazilo glavom? Što ste osijetili u svom srcu? Kao da to nešto, ta neka stvaralačka, znači pozitivna energija kod tih ljudi nestane. Taj osiječaj da možeš nešto napisati i to s nekim podijeliti. Te riječi, to nešto što je dio tebe postane dio nekog drugog. Barem na trenutak, a možda i zauvijek, ako se ureže u nečiju svijest. Taj pokretački osiječaj kod mnogih brzo nestane. Ja sam pronašao još jedan napušteni blog. Zašto je ova cura odustala? Da li se tako brzo predaje i kada je nešto drugo u pitanju? Volio bi da nastavi gdje je stala... Ja mislim da mnogi odustaju kada primjete da imaju malo komentara. Problem je samo u tome što je u moru blogova teško biti primjećen. A svi koji odustaju pomisle da njihovi postovi nisu vrijedni čitanja. Slijedeći post je bio vrijedan čitanja. Ova cura je sigurno željela da pročitaju njen post. Pretpostavljam da ga nitko nije pročitao. Ja sam sada siguran da će njene riječi biti pročitane. Žao mi je što ona to nezna. Taj napušteni blog se zove; blackvelvet.blog.hr. ----------------------------------------------------------------------------------------------------- Carpe diem! Na kraju jednog filma koji sam nedavno pogledala istaknuta je slijedeća poruka: 'Netko je jednom rekao: proživi svaki dan kao da ti je posljednji jer će jedan to zaista i biti'. Jeste li ikad razmišljali na taj način? Što bi bilo kada bi sutra sve nestalo, ali kada bi vam se dala prilika da razmislite o tome što ste radili posljednji dan svoga života. Zanimljivo! Treba iskoristiti svaki dan što je više moguće, pa makar dan ne bio stvoren za to. Budite okruženi što više ljudima koje volite i radite stvari koje vas vesele. Jer život je prekratak. Vrijeme brzo prolazi. I koliko god sve zvučalo kao klišej, to je tako, tako istinito! Ne dopustite da vas male stvari izbace iz takta i da vam pokvare raspoloženje. Pa gdje bi svi mi završili kada bi oko svake sitnice radili paniku?! Živi onako kako najbolje znaš i možeš, i to pokušaj prakticirati svaki dan. Nemoj dopustiti da život prođe pokraj tebe. Carpe diem! -----------------------------------------------------------------------------------------------------  Ja se slažem. Iskoristite dan. Dodao bih i da učinite to sa srcem. :))! |