07.03.2005., ponedjeljak

Pobačaj

Nisam nikada imao namjeru na svom blogu pisati o ovoj temi. Prije svega, tema je previše turobna za ovaj dnevnik, u kojem želim pisati samo o lijepim temama, te tako sebi učvrstiti raspoloženje, ali i drugima prenjeti malo pozitivne energije. Prije svega, kada bi ja pričao o ovoj temi nebi bilo ravnodušnih, uvijek su se ili slagali sa mnom, ili bili skroz protiv mene. Jednostavno ovo što ćete čuti od mene je moje mišljenje, do kojeg držim. Unaprijed vas upozoravam da će post biti duuuug, vjerovatno neki neće imati previše strpljenja da ga pročitaju do kraja. Razmišljajući kako da počenem ovaj post, koji za temu ima jednu posljedicu, zaključio sam da bi bilo dobro prvo pisati o uzroku. Svi jako dobro znamo čemu služi seks, i do čega on dovodi. Oduvijek me je smetala opterećenost društva tom temom, pogotovo kada sam bio u tinejđerskim godinama. Već mi je onda bilo jasno da većina mladih koji to čine se žele dokazati na krivi način, što posebno vrijedi za dečke, dok su cure najčešće zbog svoje naivnosti bile uvjerene da je to čin jedne velike ljubavi. U tim godinama sam često bio svjedok pucanja mnogih veza. Interesantno mi je bilo što su one veze, koje su se u svim kuolarima smatrale naj-naj u svakom pogledu, obično završavale najfatalnije. Vremena se mijenjaju, ali se jedne te iste priče uvijek ponavljaju. Mnogima vjerovatno neće stati do moga mišljenja, a moje mišljenje je, da je problem među mladima je što nedozvoljavaju da prođe dovoljno vremena između upoznavanja i prvog seksa. U podsvjesti je svake osobe, neovisno o dobi i spolu, da na drugu osobu ostavi što bolji dojam. A to je posebno izraženo kod mladih, koji su prirodno zbog svog sazrijevanja podložniji kompleksima svih vrsta. Kada se dečko i cura upoznaju onda i jedno i drugo žele ostaviti tako dobar dojam da svoju sliku o sebi često pretjerano friziraju. To za posljedicu ima pretvaranje. I u tome leži moja poanta. Budite sigurni da ničije pretvaranje neće trajati vječno. JER VRIJEME SVE RAZOTKRIVA! Naravno da to nije uvijek pravilo, ali sjetite se samo nečijih ispovjedi «o nekome tko se na početku nije takvim pokazao». Shvatite da kada budete imali 25, 27, ili 35 godina, da će vam biti dovoljno i dva-tri tijedna da neku osobu poznajete da za nju «možete gurnuti ruku vatru». Naravno i tu uvijek ima iznimki. Ali kada imaš 16 ili 17 godina jednostavno nemaš dovoljno iskustva za to da možeš nekoga savršeno procijeniti. Upamtite da se na početku svake veze, vaša percepcija o nekome temelji isključivo o onome što ta osoba o sebi kaže. No upamtite da to pretvaranje nije svijesno! Ono jednostavno dolazi kao posljedica želje da se nekog impresionira. Na početku veze i cura i dečko su spremni jedno drugome popuštati u nekim stvarima, potiskivati razlike u karakteru koje očito postoje. Na početku svaka veza izgleda čarobno, a kada jednom ta čar nestane onda sve razlike koje su nekada potiskivane dolaze na vidjelo, ona počinje začarani krug prebacivanja... ti si takav, ti si takva, a do jučer je izgledalo kao da to i nije problem. Ta ista, do jučer čarobna veza je najednom pukla. A do tada se dogodio seks. I ako se sjetite kada sam spomenuo one parove koji su izgledali naj-naj, pa su između tih osoba pokrenuti «svjetski ratovi» to je upravo ta razlika, TAKVE VEZE SE TEMELJE NA SEKSU. Veze koje pucaju a temelje se samo na pusicama nikada nezavršavaju tragično, s teškim riječima i osvetama. Imao sam negdje prije priliku razgovarati s jednom curom koja ima 16. godina. (Da nebude zabune, imao sam puno prilike razgovarati s curama svih godina). Tada je bila na početku veze, i da sada neduljim, kako smo o svemu pričali ja sam joj preporučio da bez obzira na sve, da proba pričekati barem šest mjeseci (netko će reći to nije dovoljno, njoj se to učinilo kao cijela viječnost) prije nego što se ona i njen dečko (namjerno izbjegavam izraz «voditi ljubav») poseksaju. Oni su to imali u planu, jer, naravno, vole se. (Kako bi moglo biti bilo šta drugo u pitanju). Pokušao sam joj dati do znanja da još uvijek nezna točnu namjeru tog dečka, razlog zbog kojeg je on s njom u vezi... Točno se siječam riječi koje sam joj rekao, «kako ćeš biti sigurna da s tobom nije baš zbog toga». A odgovor koji sam dobio je bio «da samo vidiš kakve mi porukice šalje na mobitel». Rekao sam joj «mislim kako je on s tobom baš iz tog razloga, da očekuje seks, ako pričekaš, vidjeti ćeš da on neće više imati strpljenja biti s tobom». Ona je odgovorila kako ga «neželi izgubiti»... Kako sam poslije shvatio, ona je odlučila pričekati, ali izgleda da nije čekala dovoljno. Nakon nekog vremena ta je veza pukla jer se on «sjetio» da još uvijek voli bivšu djevojku, a za koju ona uopće i nije znala... Ovo je samo jedna priča, a postoji mnogo sličnih kombinacija ove priče. Upamtite, da nije ljubav kada vam netko kaže da vas voli, već kada vam to dokaže. A ZA TO TREBA VREMENA. I upamtite još nešto, kada nekome treba dobar razlog, on će ga uvijek naći. To vrijedi i za sve situacije u životu, a tako je bilo i kod ovog dečka, koji se eto, vratio svojoj bivšoj. (Navodno). Nemojte misliti da me išta od ovog iznenadilo. Ne, uopće... Ja nikada nikome nisam savjetovao, niti sam govorio da treba čekati brak za seks. To je jedna krajnost. Nisam veliki vjernik, ali imam dojam da takve osobe (kojih sigurno još ima, nemojmo se zavaravati) imaju poseban blagoslov od Boga. To je opet moje mišljenje s kojim se nemorate složiti. Kažem, nemislim da treba čekati brak, ali svakako trebate shvatiti da je seks, ŠLAG NA VRHU TORTE. Vezu treba izgraditi, treba nešto postojati. Treba postojati povjerenje, razumijevanje, treba postojati ono nešto, da u svakoj situaciji možete biti ono što jeste. ZA TO JEDNOSTAVNO UVIJEK TREBA VREMENA. Ah da. Sada će te pomisliti da ste uvijek ono što jeste. Pušite li? Pijete li kavu? Alkohol? Trava? Bonboni? ... Sex? Sve to počinje s nečijim nagovorom ili pod nečijim utijecajem. Jednostavno riječ je o istim onim kompleksima, zbog kojih se nesmije odskakati. Zbog tog kompleksa lakše donosimo odluke ako znamo da je netko naših godina već donio. (Nikada neću zaboraviti slučaj jedne cure koja me je u srednjoj strašno interesirala, ona je pristala na seks s jednim idijotom zato što je njezina prija to učinila... ok... sada ću ja zvučati bezobrazno, ta me cura uopće više nije interesirala). I da se vratim... kada nepostoji povjerenje i razumijevanje.. kada potiskujemo neke svoje vrline ili mane zbog osobe s kojom smo u vezi obično prije ili poslije izbijaju svađe. Svađe obično donose toliko frustracija, suza i stresa, a ako sve završi pomirbom onda bi bilo dobro da se dogodi nešto suprotno, što će u tijelu izazvati jednu sasvim drugačiju... pozitivnu... hormonalnu reakciju. Pošto se bungee jumping nemože skakati uvijek i svuda, jednostavnije je se poseksati. I tako to ide. To su veze koje se netemelje na razumijevanju već na seksu. No jednog dana ni seks neće biti dovoljan. Vezu više ništa neće održati. I to će sve biti jedno ružno iskustvo. Mogao bi pričati još satima na ovu temu. Iako ste vi ovo sve pročitali za 5-10 min, ja to pišem dobrih 45 min, sve u cilju da probam nekome otvoriti oči. Takvih osoba uvijek ima. Vjerujte mi, mladi se seksaju najčešće iz čistog užitka. Jer ljudi su HEDONISTI. Hedonizam za sobom uvijek povlači sebičnost. Uzmite primjer novca. Ljudi su stvarno glupa stvorenja ako vjeruju da je količina novca proporcionalana količini užitka koji može donjeti. Zato ga i žele gomilati... No to je jedna sasvim druga tema. SEBIČNOST. Pročitajte tu riječ još tri puta. Može još dva. Za mene je POBAČAJ sebičnost. Nisam za to da se pobačaj zabrani. Razuman sam i znam što bi to imalo za posljedicu. Neka to bude jedna krajnja mjera. Jednostavno smatram, neka me bilo tko pokuša razuvijeriti, da je većina pobačaja bezrazložna. BEZRAZLOŽNA. Sada ću u svojim očima ispasti baba. Kažem, nikada nisam imao namjeru pisati o ovoj temi. Na tome nagnao post jedne blogerice koja čisto u kratkim crtama priča kako je njena prija (17.god) zatrudnila i kako će napraviti pobačaj. Ja sam u svom komentaru pokušao objasniti da to doista nemora učiniti, pogotovo ako je zbilja s tim dečkom dvije godine u vezi. Poznavao sam cure koje su napravile pobačaj. No prvi put sam u situaciji da nekoga mogu utjecati da to neučini. No nisam uspio. Iako zbilja na taj način nisam mogao nešto puno učiniti, vjerute mi da mi je bio bad kada sam skontao da nisam uspio. Primjer te cure spominjem iz jednostavnog razloga što ta cura je u vezi dvije godine. No ja vas pitam da li je to ljubav? Odluku o pobačaju donosi uvijek više ljudi. Neznam što je ta cura željela. Neznam što je želio njen dečko. ALI DA TO JE LJUBAV, da se oni vole, ja znam što bi oni učinili. Znam da ih nitko nebi mogao predomisliti. Sve što ja osiječam prema jednoj osobi, i što ona osiječa prema meni će se ujediniti u tom novom, malenom stvorenju zvanom dijete. Zvanom čovijek. Ja sam siguran da će moje dijete biti plod ljubavi. Jednostavno nemogu zamisliti drugačiji scenarij. Ako se dogodi suprotno. To dijete neće biti ubijeno... Bez obzira na cijenu, ponos, ugled... sve ono manje bitno. BEZ OBZIRA NA TO ŠTO DRUGI MISLILI I GOVORILI. Ali ja sam siguran da oni, kao i mnogi drugi nisu vodili ljubav. Oni su se seksali. Možda su mislili da je to ljubav, ali očito nije. To je bio čisti užitak. HEDONIZAM. Sebičnost. Jer ona se savjetovala i odlučila da da napravi pobačaj, jer, citiram «radije će to nego dati dijete na usvajanje ili slično... da ga ostavi... uništila bi sebi, djetetu i dečku život...» Istina je da će ona djetetu zbilja uništiti život, uništiti će i svoj. Jednog dana će biti zrela žena, kada imaš 17. godina neznaš što znači biti zreo. Neznam ni ja još sto posto iako imam 24. Ona će cijeli život potiskivati tu istinu da je napravila pobačaj. Ako ima srca nju će ta istina jako boljeti. Sada se samnom nećete složiti. Reći ćete da ima tek 17. godina, kuda će sada s djetetom... E pa vidite, nebi bila prva osoba koja bi rodila u 17. godini! Ima takvih djevojaka puno. Ova se samo neželi žrtvovati, sigurna je da joj se previše toga mijenja u životu. Promijene na koje nije bila spremna... (A za seks je?). Pretpostavljam da ju je najviše pogodila pomisao po kojoj bi ona ostala doma dojila dok bi njene frendice vani tulumarile. (Opet hedonizam.) A njezin dečko se najviše uplašio toga da bi da frendovi ili dečki iz kvarta mogli zekati na foru «tatica». Njezini roditelji su možda bili zgroženi činjenicom da njihova kći ima odnose s nekim, ali ih je više zgrozila činjenica što bi se moglo pričati među susjedima i rodbinom. Sve je to jako sebično. Jedino razumno objašnjenje je možda materijalna situacija koja je loša, ali tu onda postoji riješenje da se dijete da na skrb domu za dijecu. To nije idealno, ali je svakako bolje to nego da se dijete ubije. Jednostavno želim da ta dijevojka shvati da netreba previše žrtve, samo ljubavi. ALI NJE OČITO NEMA.... Toliko bi se toga promijenilo, i zato je lakše «problem» sasjeći u korijenu. Poznajem jednu djevojku, onako iz viđenja. Htio sam napisati odakle je znam, ali sam se predomislio. Krivo mi je što ju moram spominjati. Ona je odrasla u domu za nezbrinutu dijecu. Znate koja dijeca tamo završavaju, uz tragičnu iznimku dijece čiji su oba roditelja nastradali. Ona je rođena kada je njena majka imala 16. godina. To je naravno naknadno saznala. Ona shvaća zašto je tamo završila ali i shvaća da je mogla drugačije završiti. Pogotovo što je rođena u vrijeme teškog komunizma kada se najmanje vodila briga o Crkvenim stajalištima, i kada je veći grijeh bio da drugarica rodi dijete, a da se nezna koji je drug otac tog dijeteta. Ona zna da nje možda sada nebi bilo da je njezina majka tada napravila pobačaj. Ona samo želi da svoju majku može pronaći, da joj zahvali što je sada tu. Njezin život nije uništen činjenicom što je odrasla odvojena od svoje obitelji, koju nikada nije imala. Njezin bi život bio uništen da se njezina mama odlučila na pobačaj. Da li će nečiji život biti uništen ili ne (a ničiji život nije uništen dok ga nepokrije zemlja... pa dobro svi u svojem favorites-u imate blog «uspijeh» počnite ga malo čitati) to svakako neovisi o tome da li ima obitelj ili ne. Svako tko je rođen, kako raste i sazrijeva ima šansu promijeniti svoju stvarnost. NO NEKI NIKADA NEDOBIJU PRILIKU ZA TO! Postoji mnogo djevojaka koje su prošle po onom opisanom ili sličnom principu... da su prevarene, iskorištene... napuštene, da su zatrudnile i rodile dijecu koju sada vole i odgajaju. Ova dijevojka je u vezi s dečkom dvije godine. Ona je ipak u boljoj situaciji. Možda se i varam, neznam. Ja se nadam samo da nije kasno. Nadam se da jedan život neće biti uništen i prevaren. Na jedan tako hladan i grub način biti odvojen s mijesta na kojem bi trebao biti najsigurniji.... Bilo bi pretjerano da sam još pisao o šokovima i ispovijestima žena koje su učinile pobačaj, koje sam negdje prije pročitao u novinama... u stvari... ni nesječam se detalja. Nisam želio takve stvari pamtiti. Možda je sebično, ali što sam stariji počinjem malo bježati od problema koji se mene netiču. No nekad, jednostavno nemogu ostati hladan. Kao sada. p.s. ispričavam se unaprijed ako bi netko mogao biti povrijeđen ovim tekstom. Ja sam se jednostavno morao riješiti ovoga bada i zato mi je trebalo dobrih tri sata... Svaki čovjek zaslužuje biti rođen!

- 19:48 - Prosvjedne note (15) - Crno na bijelo - #