Josip Portada: Hod po karticama III

Studeni 2019 (54)
Listopad 2019 (19)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
U ovom, trećem "Hodu po karticama", postavljam neke od novinskih tekstova objavljenih od 2010.do 2019. godine. Svi novinski tekstovi, članci, reportaže, kolumne i drugo koje postavljam na blogu, objavljeni su u nekoj od novina ili na nekom od portala za koje sam radio. Tu su tekstovi objavljeni u Večernjem listu, Novom listu, Zadarskom listu, Jutarnjem listu, Narodnom listu, Otočnom Novom listu, Slobodnoj Dalmaciji, eZadru...To je tek mali dio od oko 22. 000 članaka koliko sam, kao profesionalni novinar, objavio u raznim novinama, magazinima, na portalima. Tekstove nisam birao po nekom posebnom kriteriju, već sam ih uzimao iz svoje arhive redom kako su ondje posloženi...

O Hodu po karticama III
Ovo je moj treći blog pod nazivom "Hod po karticama". U prvom sam objavio neke od novinskih tekstova objavljenih od 1989. do 2000.godine, u drugom od 2001.do 2010.godine i u ovom trećem, objavljujem neke od novinskih tekstova objavljenih od 2010.do 2019. godine. Svi novinski tekstovi, članci, reportaže, kolumne i drugo koje postavljam na blogu, objavljeni su u nekoj od novina ili na nekom od portala za koje sam radio. Tu su tekstovi objavljeni u Večernjem listu, Novom listu, Zadarskom listu, Jutarnjem listu, Narodnom listu, Otočnom Novom listu, Slobodnoj Dalmaciji... Zašto je naziv bloga Hod po karticama? Kartica ili kartica teksta je mjerna jedinica za izračunavanje količine teksta u novinarskom tekstu, članku, reportaži, kolumni...Kada bi urednik rekao novinaru: "Želim dvije kartice teksta", novinar bi odmah znao koliko točno materijala treba napraviti, odnosno napisati teksta. Jer, jedna kartica je 30 redaka na stranici i 60 znakova u svakom retku. To je oko 1800 slova, brojki, simbola, interpunkcije i razmaka. Nakon pojave internetskog novinarstva, kartica je izgubila smisao, ali u vrijeme dok se pisalo pisaćim strojevima, kartica je bila izuzetno važna. Za mnoge novinare, a tako i za mene, kartica je, i nakon pojave internetskog novinarstva, ostala pojam količine materijala kojeg treba napraviti. Zbog toga se blog zove Hod po karticama...Objavljujem stare novinske tekstove kako bi neki događaji bili zabilježeni i postali dostupni onima koje bi možda mogli zanimati. U svakom slučaju, to je zabavan vremeplov kroz tekstove i fotografije koji mogu podsjetiti na neke događaje koji su uglavnom zaboravljeni. Tekstovi postavljeni na sva tri bloga tek su mali dio od oko 22. 000 članaka koliko sam, kao profesionalni novinar, objavio. Tekstove nisam birao po nekom posebnom kriteriju, već sam ih uzimao iz svoje arhive redom kako su ondje posloženi. Kaže se, što nije zapisano, ne postoji. No, moglo bi se reći, što nije dostupno na internetu, ne postoji...Osim u arhivima koji su na raspolaganju malom broju ljudi. Zbog toga, eto, Hod po karticama, šetnja po tekstovima kako bi se tim tekstovima omogućilo mjesto na tražilicama...Nešto kao digitalizirana arhiva...Ništa više i ništa manje od toga..


03.11.2019., nedjelja

Umirovljeni pomorac Bernardo Maričević: Vidio sam tragediju tankera "Petar Zoranić"

Autor Josip Portada
Petak, 14 Siječanj 2011 09:07

Umirovljeni pomorac iz Paga Bernardo Maričević, rođen 1934. godine, svjedok je posljedica teške tragedije što ju je prije pedeset godina doživio tanker „Petar Zoranić“. Kada je imao četrnaest godina Bernardo Maričević se s roditeljima preselio u Rijeku, a 1957. godine se zaposlio kao pomorac u „Jadroliniji“. Plovio je na dvadeset i sedam različitih brodova po Mediteranu, sjevernoj Europi, a najdalje je polovio do Kube. Nakon "Jadrolinije" radio je u „Jugotankeru“. Na tanker „Lendova“, dugačak 150 metara, ukrcao se u Zadru 20. prosinca 1960. godine, šest dana nakon što se tanker „Petar Zoranić“ sudario i zapalio i upravo je s „Lendove“ vidio posljedice tragičnog sudara grčkog tankera nosivosti 32. 000 tona i „Petra Zoranića“ nosivosti 25. 000 tona.
-Iz Zadra smo krenuli prema Novorusisku u tadašnjoj Rusiji. To je danas Ukrajina. Kapetan broda je bio Pažanin, pokojni Josip Usmiani. Kada smo došli do gorućeg „Petra Zoranića“ zaustavili smo se kilometar od njega i bacili smo vijence u more. Nakon što smo ukrcali naftu u Novorusisku krenuli smo u Ankonu . Kada smo išli prema Rusiji nismo imali fotoaparate, ali smo ih kupili u Rusiji i tako sam na povratku prema Ankoni mogao prvi put slikati gorućeg „Petra Zoranića“.

Tanker „Petar Zoranić je gorio pedeset tri dana i Maričević je pored dva unesrećena tankera prošao pet puta. Sjeća se pojedinosti velike tragedije.

Sudar se dogodio u dva sata poslije ponoći 14. prosinca 1960. godine kada je grčki tanker udario u bok našeg tankera „Petar Zoranić“. Bilo je to u Bosporu, a na „Petru Zoraniću“ je bilo četrdeset i dvoje ljudi, od toga dva pilota i dva carinika, kaže Bernardo Maričević.
„Petar Zoranić“ se vraćao iz Tuapsa, ruske luke na Crnom moru i plovio je prema Zapadnoj Njemačkoj.
-Brod jer bio pun nafte, a nažalost i benzina. Plovili su lijevom stranom Bospora i u sudaru su oba tankera nastradala. Bila je to strašna tragedija, strašno je bilo vidjeti posljedice tog sudara. Na grčkom brodu je bilo dvadeset i sedmero, a na „Petru Zoraniću“ dvadeset i jedan mrtav pomorac. Dvadeset i jedan čovjek je preživio zbog dobre procjene. Mornari koji su se bacili u more na azijsku stranu, jedva dvije stotine metara od Istanbula su izgorjeli jer je vjetar nosio vatru na tu stranu. Oni koji su se bacili na europsku stranu koja je bila suprotna od bliže obale su se uspjeli spasiti. Ta strana nije gorjela, mornari su imali pojaseve za spašavanje i doplivali su do obale gdje su ih ljudi poveli do bolnice, navodi Maričević.
„Jugotanker“ je, kaže Maričević, za uništeni tanker „Petar Zoranić“ od Loyd osiguranja kao odštetu dobio tri broda, „Idriu“, „Zletovo“ i još jedan, ali ljudske živote ništa nije moglo nadomjestiti. Maričević kaže kako je život pomoraca bio težak, dugo se plovilo, a posjete obitelji bile su rijetke.
„Rute su tada bile dugačke, po godinu dana nisam vidio svoju obitelj. Jednom, dok je moja kći koja sada ima pedeset i tri godine, bila mala došle su mi ona i žena u posjetu. Kći me pitala: „Barba, što si mi kupio?“ Tako me dugo nije vidjela da nije znala da sam joj tata. Eto, tako je bilo. Od velike tragedije „Petra Zoranića“ prošlo je puno godina, ali još se svega dobro sjećam jer se takva velika i strašna tragedija nikada ne zaboravlja.“
- 02:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #