da je čoviku bit ka rašpa...
|
malo da se vratimo na zemlju eh nekad upoznam toliko prekrasne prekrasne ljude prekrasnog tipa znate ono... kako se svi u zapadnjačkom društvu boje suočavati s emocijama i kako je ironija kraljica svih izraza ne daj bože bit ozbiljan jer se to ne očekuje od tebe i nije cool mislim, meni to ne igra nikakvu ulogu u životu očito razlijevam se posvuda psihoanaliza mi je srednje ime jedini smisao života bit u toj centriranosti i spokoju i sreći samo vidjeti sve u svemiru kao energiju kažu "If you want to see God, you should stop seeing the world" al eto, i to postoji, samo kimneš glavom, lagano se nasmiješiš i zatvoriš oči u svoje unutarnje carstvo... to je igra ovog svijeta... i predivna je istovremeno jer te stalno vraća i nosi kao na letećem tepihiću i tako plovila ja na svom a vidim svijet i predivan mi je pogotovo nakon što upoznaš predivnu osobu ljudi su toliko zarazni i toliko se isplati prepustit im se jer ti poklone predivnu percepciju, pogotovo dok voliš to je toliko lijepa nježna suptilna razmjena energije, čisti život i čista umjetnost, čista u smislu neokaljana mjesto na kojem nema ironije i nema izrugivanja, samo tajna postojanja javna tajna ljubavi i tako sjajite jedan s drugim, probili ironiju, sve je to za ljude... nevjerojatno je kako smo mi svi materijalizirani u svoja mekana topla tijela, oči i perceptivne prozore prema svijetu materijalni fizikalni okviri a sve fluktuira a iznutra toliko topline i ljepote i gledam te i vidim ti kroz oči koliko si dobar i nježan i koliko razumiješ ljude i tu ogromnu milost prema svijetu i kao prema djeci čuvanje svake kapljice života u svom dlanu i fotkama :) i ne mogu, prelijepo. i znala sam to doslovno od prvog puta dok sam pogledala u te prozorčiće jednostavno možeš vidjet kroz te oči sa svojim intuitivnim čulima što tamo čuči i sve je jasno nema propitivanja, nema djela kao da srce osobe maše kroz te oči vidi me, tu sam i to je tako zanimljivo, čisto i jednostavno i tak. svašta mi se vrzma po glavici zadnjih dana. toliko se blaženo i prekrasno osjećam da bi samo sjedila i gledala nebo i odmarala se u vlastitom biću. i to mi je sve dala ta osoba. podijelila. taknula me s magičnim štapićem (lol) i napojila (LOL) svojom predivnom energijom, pa kao i svaki magičan napitak, prolazi kroz tvoje biće taj koktel emocija i hormona prolazi kao i sve u životu ali besplatna je i prirodna droga - sve je to za ljude i to je prekrasno. interakcija dvaju bića je jedna od najljepših stvari na ovom svijetu. ma ljudi su... ljudi su... nevjerojatni... bez obzira na sve kretene i debile ovog svijeta, velika većina su suprotnost tome... kažu isto da do boga možeš tako da usavršiš odnos s jednom osobom nije to moj put doduše, upravo suprotno čini mi se, avanturistični neskrašeni vodenjaci, ja nisam julia, ti nisi romeo :) ali kapi božanskog operu te i dok presijecaš tu stazu i zahvalna sam toliko bogu, toj predivnoj sveprisutnoj čistoj ljubavi i toplini koja ispunjava sve što postoji i čini život, da me stavio ovdje da mi je poklonio iskustvo svijeta i iskustvo zahvalnosti njemu velikoj ptici koja pazi nas male i vrati nas u gnijezdo dok ispadnemo tako smo blagoslovljeni i čuvani da je to čudo jedno i sve što nam daje je dar i možeš ti odbiti te darove ali sam si si kriv za to :) chill, relax, odmori glavicu, pusti ljubavi da proteče kroz tebe i okrijepi te i šapne sve bit će u redu... |
