Duboko u hladnoj noći u tople snove želim poći
|
u odnosima samo trazim flow i svjezinu Akciju reakciju, zahvalnost reakcije, uvazavanje reakcijom, dodavanje lopte, ne moras mi pricati, samo bivaj, To je suptilan ples probudjenog uma Kazem probudjenog, jer mnogi umovi spavaju i uopce ne primjecuju akcije Kao sto su prirodni ciklusi... Zahvalnost vode, beskonacni ciklusi Zahvalna je i ponizna oblaku tako da padne iz njega Kao suza U ocean Ocean je beskrajno zahvalan nebu tako da ga reflektira mi prihvacamo vodu sa cijelim svojim bicem, tako da se pretvaramo u nju Izdisemo ju i pijemo Bacamo se u nju, cistimo se s njom, predani smo joj A ona je nama toliko zahvalna na tome Da nas je neraskidivo vezala za sebe Da cemo umrijet bez nje Mi bez vode- umiremo. To je tako zanimljivo. mi smo toliko bliski s vodom da bez nje umiremo. I to je nas ugovor. I oboje smo pristali i znamo koliko smo si vrijedni. Cist racun, duga ljubav. Pa je korito zahvalno vodi sto je odabrala bas njega i stvara joj kontinuirano sve ugodniju cestu, a ona zauzvrat oko njega gradi zivot... I buja, buja zivot... ribice se sjate jer svi vole biti oko vode, a voda voli njih toliko da im ne da uopce da disu bez nje... Pa se smrzne u led da oda pocast svojim kristalima hladnom zraku, a zimi zabijeli cijeli dom i prekrije samo da ga smiri Sporija je zima, duga je zima, topla je zima...u svojim cajevima i varivima I srcima ljudi, ranim jutrom mrazevi nas capaju za nos a ledovi sklizaju stopala Ostra zima, cica zima Baka zima pored vatre... Uspavanku si pisem Jer sam se probudila usred noci s tim probudjenim umom Stala brojati ljude i pojave, gledati u buducnost Novceke otkuda koji kamo idu, mjeriti im brzinu i smjer kretanja I odbrije taj um i voli svih i toliko Zelim svima dobro, vrlo intenzivno i u to gluho doba noci, kad me iscupao zaboravljeno-stishani mobitel i Poso oko 2.20 Do evo malo prije 3.45 koliko je sad Me rokala ta kako-da-svima-bude-sto-ugodnije i onda me prevalila ta Ali-nitko-ni-ne-kuzi-cemu-se-onda-trudit Ali tu smo vec u povijesti koja se prepricava a ne da se biva jutarnji edit; joj, ma ne znam. imala sam jednom već taj problem iskristaliziran (mislim first things first, svasta u meni nema prevelike veze s vanjskim dogadjajima nego i najmanje stvari reflektiraju te najveće, tako da, ono. ne uzimam ja to ništa preozbiljno i finalno. tekovine svijesti) desi se dakle da se osjećam neuvaženo nekad se dogodi da se osjećam Preuvaženo, not good enough for this shit iliti prezahvalan si buraz nisam ništa napravila što je očito zdravije tj nije najzdraviji je fini balans između obaju sentimenta, ali ovaj prvi je vrlo očiti ego 1.0 ... svijetlo samo svijetli kao što cvijet sam po sebi ima miris bez obzira da li ga netko snifa i to mu je okej... svejedno osjetim neku tak hm iznevjerenost, raspad misaonih i emotivnih konstrukcija te stvari su brijem potrebne da se vratiš u poniznost sam ono "okej..." i sklupčat se dok ne bude bolje, koračat tiše, trudit se - manje na kraju dana, you are not the doer i sve energije koje propustiš kroz svoje biće nagrada ili gorki lijek su za tebe, a sve energije koje netko propusti kroz svoje biće nagrada su ili gorki lijek za njega ako propušta kontinuirano gorki lijek kroz sebe, to je onak da još više budeš tu za tu osobu i da još više budeš spreman pomoći jer je potrebno a ne da se uvrijediš i kao sisaj buraz. a ne znam, nije ni to neki status quo, nisam u tom điru mislim da bar jesam, da bar osjećam tako. to bi bilo puno ugodnije. nema veze, ne brine me to nimalo. ovaj "da bar" je suvišan. stvari su okej kakve jesu. treba bit mudar i pametan. a nekad te frustre natjeraju vježbat jogu da ih izbiješ, to je isto karma koliko sam krugova istrčala na srednjoškolskom zbog frustri, to sam vječno zahvalna. da bar je toplo da se vratim prvoj ljubavi trčanju. možda je vrijeme za zaletit se do teretane. trčanje te nikad neće nožuleđat, dat će ti i više no što si se nadao. te neke stvari u životu (koje nisu ljudi) ne iznevjeruju, čovječe... a moj slatki guruji u tili čas šalje odgovor, ni 5 minuta mu nije trebalo: Pitanje: Često se kaže da su ovo loša vremena za dobre ljude. U našem društvu puno puta vidimo kako krivi ljudi pobjeđuju, dominiraju drugima i izlaze kao pobjednici. Čini se kao da oni uživaju u životu. Što bi mi trebali učiniti? Sri Sri Ravi Shankar: Da, sam si pojasnio. Samo se čini da oni uzivaju u životu, ali to je vrlo privremeno. Vidiš, kad netko treba jako patiti, prvo se popnu na viši nivo i onda padnu. Takvi ljudi koji uspiju kroz loša djela ili imajući loše namjere na kraju završe osjećajući se vrlo jadno. Nisu u mogućnosti noću spavati mirno, niti biti u miru tokom dana. Njihov pad s visine je toliko oštar da ih potpuno razbije. Ti, na drugu stranu, si zadovoljan sobom i spavaš mirno. Vidiš, ne možeš reći da dobri ljudi stalno pate, ili prolaze kroz teškoće. Ljudi pate i prolaze kroz teškoće zbog njihove vlastite gluposti i zbog njihovog vlastitog neznanja. Ako netko kaže: “Ja sam vrlo dobar i plemenit” i onda ode i stavi svoju ruku u vatru, osuđen je da će se opeći. I kad ti staviš svoju ruku u vatru opeći će te i boljeti odmah, ne kasnije. Ponekad misliš kako nisi naškodio nikome u svom sadašnjem životu, ili čak mislio loše o nekome, a ipak patiš i prolaziš kroz jad. Ovo pitanje je vrlo uobičajeno. Često imamo ograničeno shvaćanje svog vlastitog života i mislimo da je život ograničen samo na ovo razdoblje od 50-60 godina. Ako pogledaš unatrag, shvatit ćeš da si negdje posijao sjeme za stablo od trnja, i zato danas ili kasnije u životu žeti ćeš trnje s tog stabla. Vidiš, postoje dvije vrste karme: 1. Ona koja odmah daje plodove 2. Ona koja donosi plodove u budućnosti Na primjer, ako staviš ruku u vatru odmah ćeš se opeći, upravo sada, ne sutra ili malo kasnije. Ali ako posadiš sjeme manga danas proći će deset godina dok ne izraste u stablo. Bit ćeš u mogućnosti ubirati plodove sa stabla manga tek nakon dest godina napornog rada. Na isti način neke karme daju plodove odmah a dok nekima treba vremena da daju plodove. Ali nemoj misliti da svaki problem ili patnja kroz koju porlaziš dolazi samo zbog tvojih djela u prošlim životima. Neka od njih, također, dolaze zbog gluposti i neznanja u ovom životu. Da bi se oslobodio od rezultata prošlih radnji trebao bi redovno raditi sadhanu (duhovnu praksu). Ona definitivno pomaže poništiti loš utjecaj prošlih karmi. Ali u isto vrijeme, trebamo djelovati inteligentno također. Nemoj misliti: “Ja sam plemenit i dobronamjeran pa bi mi se trebale događati samo dobre stvari”, ne. Trebaš imati prisutnost uma i koristiti inteligenciju s vremena na vrijeme prije djelovanja. Ne drži svoj intelekt negdje zaključan. Koristi ga mudro. |
