31.08.2014., nedjelja

parti minimalno traje 24 sata

dok skupiš stvari, dok se popneš tamo (nije zajebancija), dok pripališ vatru, dok se raskomotiš, dok se utabaš, tamo onda živiš neko vrijeme, dekica, ples je povremen ali dugotrajan

noć probdjet u šumi. ja sam toliko zabrijala na održavanje vatre da nisam vidjela nikog oko sebe.
toliko sam srasla s njom, znala sam gdje joj treba dodat, gdje raspuhat, gdje osušit komadine, gdje po drva, stalno po drva, kao drvosječa gubi se djevojka u mračnoj šumi i vraća s punim rukama debala
bilo je još vatrica osim naše ali na mahove je naša bila najjača. kad bi joj predao energiju, ona bi ti vratila vatrom, to je nevjerojatno.
međupovezane su jačine vatri na livadi. jedna ugasne, druga naraste. sve su lijepe
neki zabriju na dizajn, neki na ravnomjernost
ja sam za početak samo htjela da nastavi gorit.
to je jebeni full-time job. mislim da sam level-upala u survival skillu.
kad dosta vremena provedeš s vatrom, shvatiš njena kretanja. shvatiš da je ona u biti nježna a ne proždrljiva
da ju treba podržavati a ne od nje tražiti da pali sve čim ju hraniš
nekad ju stvari zaguše, nekad treba ić postepeno, dat joj priliku da osuši, pričekat pa bukne

najviše me i dalje smeta u toj supkulturi iako su svi užasno dragi i dobri ljudi bar ovi s kojima sam komunicirala
(minimalno)
ta neraskidiva veza s drogom. uletava frajer i pita jel oću keta, drugi zine, treći sliku
a nitko ne čuje tišinu koja se sljubljuje s basovima točno na granicama partija pa 20 metara dalje
šuška lišće i isto pleše noć je magična vatra grije bez nje bi se smrzo ko pica
prirodna psihodelija.

svejedno, glavu mi je gazio kamion cijelu noć naprijed natrag
sivi oblak samo bivanja još jednom me poklopio
samo da me nitko niš ne pita
vrelo lice i dalje kao da udišem dim i co2
bit dimljen

ne znam ono, sad kad je prošlo više od 24 sata vidim da je više od 24 sata
zasad mnogo više od 24 sata
velika žrtva

- 14:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

29.08.2014., petak

doba odustajanja

uopće ni ne želim
dijelit svoje emocije, besmisleno je.
i šta i da ti i kažem sve što razmišljam, šta da i znaš kako se osjećam, svejedno je.
svijet se neće promijeniti, situacija će ostat ista, neće se promijeniti ni tvoja percepcija mene,
ma baš me briga koja je tvoja percepcija mene, ma ja i znam koja je tvoja percepcija mene
to je kao kamen
misliš da me gledaš izvana.
a ja duh kamena. ne mogu opstati ni u jednom drugom obliku.
a svo to vrijeme te boli kurac, ja sam jedina koja razmišlja o tome. fakat smiješno, taj mozak.

ja sam mali dijelić svemira, vidim samo svoj neizmjerno mali kutak svemira
u koji su me stavili. i ne znam o svijetu, ne znam o stvarima
samo se provlačim kroz labirinte ovih ulica, mene nema

jučer sam slušala tu staru glazbu s gramofona...
bila sam u 40ima a bila sam i prije 2.svjetskog rata, danas na pomolu 3. kojeg sam sanjala
izgubljena vojska...
nije se ništa promijenilo u 3.svjetskom samo što se društvo teško pokušavalo održat, bilo je više pljačkanja, razbojništva, ekonomija je ošla u kurac, nismo više imali para za pive, hrpa frendova je otišlo na selo kod baka i djedova, a ja sam ostala doma sama u svojoj sobi, kao što sam uvijek, tiho je, s jedinom razlikom što vani nekad padne neko sranje...
falio mi je bilotko s kim da bježim u špilje na visu.

znate onaj osjećaj kad se prevali granica između
želim te najviše na svijetu i ne želim te više nikad vidjet u životu
kao vršak igle
s jedne strane se penješ, s druge je provalija
a ti si mi pak odavno rekao svoje,
meni treba očito godinu dana da mi dođe do mozga

- 10:26 - Komentari (1) - Isprintaj - #

26.08.2014., utorak

jutarnje raspoloženje

funny story. snimila sam nekog tipa još davnih dana zapravo se ni ne sjećam kad, samo znam da sam ga jednom vidjela kako pleše na nekom koncertu i pomislila kako radosno i opušteno pleše i kako je to lijepo
i noćas sam lucidno sanjala da
sam stajala u redu u nekom dućanu
i da je taj tip bio na blagajni i da sam mu uletila s ogromnim smješkom jer sam zaista bila spontano sretna što ga vidim iako se ne poznajemo i rekla hej kako si i bio mi je tako drag
i pozvala sam ga na ručak kod sebe doma i pristao je jer- zašto ne,
i nakon što smo jeli nekakvo varivo i smijali se sam ja htjela oprat kosu
i on je isto htio oprat kosu i ušli smo u kadu i prali si međusobno kose i bilo je jako zabavno i smijali smo se i bilo je tako dječje i johnsons reklama sapunica u očima
i on je rekao kak je čudno da ovo radimo a ni ne poznajemo se
a ja sam rekla ma ja se osjećam kao da te poznajem već stotine života

i onda sam se probudila. vrlo rano.
smiješno kako smo svi povezani, ispod površine

znam da sam sretna u tom vražjem trenutku i da nije bitno da li imam neke životne stupove
da sam sretna dok je vani lijepo svijetlo ranog jutra ili kasnog dana ili ono difuzno nakon kiše kroz oblake žuto i da sam sretna kad ujutro imam džep od 20 minuta da pijem kavu i sjedim u tišini
i kad zatvorim oči i tiho je i mirno u meni jedno veliko more
miriše na sol i oblake
- nekad zaboravim te stvari i zabrijem da mi je život fejl ako nemam iza sebe i ispred sebe
ovo, ovo, ovo i ovo i ono (3 snimljena filma, 2 objavljena albuma, 1 knjigu, dečka, završen faks, lagan faks)x mind x identity, tako to čopi
ali sve manje, vremena se mijenjaju...

vjeruj u ljubav u dobru i zlu!

danas samo pozitivne vibracije cijeli dan

So my challenge to you is what if you didn't have to do anything about anything, at all? Nothing at all to do, nothing at all to do about anything. Yes, make a cup of tea, because that doesn't give you any trouble; whatever it is you have to do..., but it's not accompanied by this idea that 'There is something I need to do to be stable in the Awareness' ...because I tell you, that is a trap! Forget about it. If you touch this idea, you believe it instantly into existence; and then you have to believe another idea to remove it. So why not drop both ideas in the first place, and stay where You Are? You are simply Here in which all that arises for You, including the sense of spirituality..., forget about spirituality then. Forget about enlightenment. And forget about 'you' also. And what remains here? That which cannot be gotten rid of remains. It's just that. Simpler than simple.

~ Mooji


- 09:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.08.2014., petak

gdje se miješa prošlost, san i java

kako je to smiješno i neobično, biti zaljubljen u otok.

na mom otoku postoji jedan energetski portal u bubimira. sam bubimir se razdijelio na glas i stas-
glas i auru nosi vlasnik tog mjesta, a stas jedan od konobara.
i lydija je tamo, vlasnikova žena
a najmilija radosna konobarica je pandan najmilijoj iz filma geeni davis.
a cijelo to mjesto je zapravo čekaona. i svi mi monstrumi sjedimo i čekamo da nas pozovu. ili posluže.
nekad oni svi znaju sjest i kartat ljetni belot. koji se u njihovim rukama pretvara u magičnu psihodeliju, odbrojavanje vremena.
a postoji i još jedna dimenzija. osim što je kulisa za portal u bubimira, ovo mjesto kao da je i kulisa za dizanje revolucije. ali samo malo, ispod površine, psihodelija na prvom mjestu. joj, obožavam bubimira.
to mi je dom, tamo svako jutro jedem doručak, pijem kavu, perem zube. psst. htjela bih jednom nakon puno godina povući se na svoj magični otok, svoj dom u domu i učiti ih purgerske riječi kojima se smiju.
ma i vi ste smiješni bubimirci!

viški duh me okrznuo. najviše ga nose mirisi. onda zelenoplave škure pa tišina u kojoj plutaju samo valovi i brodići.
corto, zvijezde i mjesec-reflektor, tihi kraj mjesta, plivanje u sumrak na kamenicama, komiža je kao zagrljaj, čak tako izgleda.
tamo je sasvim jasno da sam svijest koje ima iskustvo djevojke koja ___, ____ i ____ (štogod u tom trenutku)
sve je iskustvo, a ja sam priroda, čisto uživanje.

volim sve vezano uz more. domaće. puno tajni i puno života, ovdje je svaka osoba bunar. prava priroda svih izlazi na površinu, oslobađaju se pore da dišu. dio kod parkirališta mi je i dalje iz nekog razloga mističan.
borba sa sobom.
biti sam u društvu.

teme koje su se vrtile ovo ljeto bile su filmovi, anarhija, feminizam, ekologija, matematika.
život bez tehnologije, samo stalno sa sobom.

"jučerašnjih 100 zvijezdi padalica, današnje kupanje na prvim zrakama sunca"
more uzdiše i zrikavci pa crvčci
topla ravna stijena, pozdrav suncu
primordijski mir, harmonija s prirodom, ja sam dio nje, stapam se s pozadinom, nestajem kao ona, uklapam se u pattern prirodne tapete, primordijalni mir
duboko duboko u sebi, daleko od riječi
rano jutro topla glava kao bublica ušuškana sam u sebe
"ovakav bi život Trebao bit, tako je jednostavno, najjednostavnije"
nijedan insekt me nije piknuo, "mora da sam jedna od njih"
sve je mirisno i mekano, svijet je nevjerojatno čarobno mjesto, a vis je sveta zemlja

jučer mi je bio tako težak dan, pola budućnosti mi je otpalo. naravno da sam u velikom saturnu, malom rahu periodu, što drugo.
zadnjih par dana otkako sam došla s jednomjesečnog mora su tako teški i nadviti crnim oblacima, čišćenje.
samo se želim vratit nazad i želim vječno biti tamo. dalmatinski korijeni čine energetsku povezanost s dalmatinskom zemljom. tamo sam najprohodnija, stvarno. svake godine si obećam- vratit ću se na vis prije idućeg ljeta. hoću li?
danas sam se probudila i osjećala sam se dobro, konačno.

a bila sam posvuduša, opet. to je mali tajni gušt, nestati i smucati se. mother's little helper.
ali ništa do visa, e ljubavi, ni hvar te nije nadmašio, iako je realno velika ljepotica i puno miliji i ljubazniji, a ti si divlji, neukroćen, mističan i magičan, čvaknut, psihodeličan, mračan, macabre, ljudski cirkus, cabaret, putujuća družina ciganskih umjetnika i glazbenika, naravno nadnaravan, onkraj mašte, vrviš sjećanjima jer si prije svega moj!

aha, skoro bez slika, to bi bila prava grehota, idemo od početka, bez cenzure i instagrama, sve komiže, mobitelom, nekad rano jutro, nekad kasno uveče, dok biševo tiše od tišeg samo leluja :











































- 09:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

< kolovoz, 2014 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv