promjena plana u nema plana osim tog 1 plana
|
planovi za život mi se iz dana u dan pretapaju jedan u drugog i zasad sam nekako generalno mislila kako ću imat tu bazu samoodržive meditativne zajednice, to me dosta inspirira i daje mi posla za ruke i glavicu al sad po novom si priznajem (kao da je u dubokoj dubini bilo to prisutno i prije) da mi je glupo to planiranje. jer šta je trebala bit ta baza jedno sigurno mjesto puno ljubavi, umjetnosti, uzgoja hrane i prijatelja s kojeg bi odlazila i na koje bi se vraćala s duhovno-motiviranih putovanja al zapravo, iskreno, iz dubine duše, šta će mi baza. valjda će se baza stvorit tamo gdje ja jesam. valjda sam sama sebi ja baza. valjda, ako ni neću imat gdje živjet, ću živjet. bit ću živa. a ak neću, ne stvara mi to brigu više. ono. šta bude, imat će smisla. dakle jedino cijelo vrijeme čekam da odem tamo i kao da me oni tamo čekaju. čujem zov svog plemena. šta nakon toga, jel se vraćam, jel ostajem ma, ne znam. glavno je doć do tamo. a otad i dotad, štogod. to mi je jedini jedincati plan. i san. otić vidjet svoje! :-) P.s. Super je osjećanje neimanja planova ! Tek Tad osjećaš kao da će se sve ispuniti, kad više nije tvoje I neki o kojima nisi ni sanjao I neki o kojima stalno sanjaš (taj 1 1ini!) bilokaj za bilokuda ~~ |
