nepregledna zemlja fantazije
|
ima dana kad imam osjećaj da sam toliko duboko ispod površine vode i toliko daleko kao kad sam bila klinka i utapala se u pjesmama pink floyda i svim mogućim detaljima svega što sam radila toliko duboko zagubljena u mašti i ušuškana u deku svih energija koje su me doticale svjesnost čini mi se nije došla do prije par godina kad stvarno imam osjećaj sam se počela buditi, zijev po zijev otvarati oči i trljati ih krmeljave i umorne san me vukao nazad u sebe, sve te note plesale mi oko glave slike i rijeke u kojima sam plivala daleko od svih i stvarno, vuče me ponekad nazad ta magla, snenost ušlagiranost potpuna odsiječenost od ikakvih stvarnih uvjeta i događaja koji samo plutaju pored mene kao raznorazne prikaze na splavima a ja duboko spavam i škicnem povremeno kroz svoju vreću i vidim ih kako prolaze mislim da me danas potpuno ošamutila anestezija koju mi je zubarka dala odvalila me spavala sam popodne i sanjala detaljno i čudno probudila sam se ali koda nisam još opet kao dani poslije nove godine, potpuno izgubljeni i ništa mi ne razbistrava pogled nego opet san kao i svaki dan da me začara i uvuče u sebe pa se jedva istrgnem iz njegovih ruku ujutro slike i sjećanja, sunce žarko ali umarajuće samo da malo sklopim oči i da otplovim potpuno apstraktne misli i potpuno apstraktni razgovori kaže mi i. danas- ti si najdalje otišla i skužim svoje komentare i svoje brije na toj pivi i toliko su stvarno najdalje otišli više ni ne znam koja je tema, odjahala sam opet rutina mi je procurila kroz prste odsiječenost od društva poprimila druge dimenzije potpuno apstraktne, nimalo konkretne to je sve zbog anestezije. mislim si jebote kakve su to kemikalije da ti potpuno umrtve živac i koliko se lako to proširi i umrtvi ti cijelu glavu kao jedan od onih lucidnih snova iz kojih se ne možeš išćupati uron u vodu i plutanje isuse i kad pomislim..šta me čeka, koliko anestezija srljanja po magli sasvim je jasno da mi karma nije sklona daj me budi više glupi rahu s glupim uznemirenjima |
