jedino sam zaista sretna u svijesti, a zdrava prehrana pomaže svjesnosti
(da je bar za ubrat. da bar imam vrt, a kad prošetam malo uz planinu naberem smokve i rogač. onda bi rogač sušila i mljela i sladila s njim kavu. i radila džem. a smokve... sa smokvama bih ljubovala. malo origana uz put. nabereš poljske trave pa skuhaš večeru. utopila bi se u crvenoj leći da mogu. sva ta divna variva. sa svim divnim začinima i povrćem! jučer sam baš osjetila kak me roka život ko slabog kamenčića dok nisam u svijesti. nisam uopće bila stabilna, jela sam sranja zadnjih mjesec dana, cugala previše i uništavala organizam si kemijom i dođem prvi dan na faks i takvi stresovi me šoraju, još me saturn ribao cijeli dan i stiskao za jaja, nema odmora, ošla na kvasinu. griženje noktiju, pijenje više pive neg što bi inače za opuštanje, pušenje koje te zakuca i slijepi (zanimljivo nekad su takve aktivnosti bile rezervirane za petak navečer a ne utorak popodne), nejedenje cijeli dan osim pizdarija usput i onda navečer dođeš doma i najedeš se nekog sranja i loše ti je i teško to preživat, a nema ničeg zdravog u cijelom stanu, spavanje da se ubiješ i reko, nema više. za mjesec dana mi je rođendan i u 22.neću uć sva tak sjebana, vrijeme je za stat na loptu. pošto je već vrijeme suočavanja u mom životu započelo s ovom godinom, nećemo si lagat, istini u oči, i čisti brate. najbolje je bit svjestan, naj bolje i nema ničeg boljeg i to je jedino što me zanima aj bok neki dan sam napisala- jedna stvar koja nikad neće skliznut s liste stvari koje ću raditi cijeli život, trekking i planinarenje. nikad mi nije bed se ustat za sljeme, uvijek sam uzbuđena ko malo dijete (do te mjere da mi je teško zaspati noć prije) i volim to više od ičega. ma toliko sam sretna na toj planini i toliko očišćena i napunjena kad se vratim jedva čekam. idem sad za pola sata na novu stazu pored potoka, srčem cimet kavu. koja avantura, nova staza. ~ da, nova staza, do te mjere da ju nikad nitko nije prošao prije. offroad freeclimbing je bilo onda kad sam uspjela prebaciti iz vertikalnog zida lišća, blata i biljčica na horizontalni i kad me pustio adrenalin sam shvatila kako mi je teško bilo i koliko mi se srce u glavu popelo (skroz). nikad to prije nisam radila u životu i bilo je baš jako uzbudljivo i opasno. a ni spust nije bio lakši zbog milijuna porušenih drveća |