žeđ za istinom
sanjala sam da sam spavala a da je moja sestrica sjedila na mom krevetu pod nogama mi i isto spavala sjedečki i da sam se probudila i bila tako raznježena što se ona tako žrtvovala (potpuno spontano i nesvjesno) da ja imam mjesta i grlila sam ju i govorila saro ludice zašto nisi legla i osjećala sam takvu nježnost i ljubav prema njoj što je refleksija te ljubavi koje sam osjetila i jučer koja je uvijek prisutna samo zaboravim na nju ali je tu uvijek, i dalje svijetli, bez obzira bila u tom trenutku svjesna ili ne svi njeni intenzivni doživljaji svijeta rastapaju me tj ona koja to ima i vidi baš tim bademastim očima i toliko volim to prekrasno nježno nevino biće. nakon što sam se probudila uvidjela sam kao i tisuću puta prije toga da bi htjela imati tu istu ljubav i raznježenost prema svakom živom biću i prema svakoj neživoj stvari, prema svemu da s nježnošću i pažljivošću postupam jer ta nježnost i pažljivost izvire iz mene. da bih htjela da mi je srce uvijek toplo da se samo odmaram u njemu da se zavalim ko u mekanu toplu fotelju na kojoj zadnjih dana obitavam kužeći svemir u savršenom stanu (koji je čisti dar od boga, neke stvari ti se sam spuste zamotane i kaže on "evo ti za božić brate sve što si želiš cijeli život") i da tako... brijem i mislim si jebote to bi bilo tak ono. tak ispravno. takav jedini način života u svakom trenutku prema svemu imati razumijevanje i to je ta visoka svijest, ja mislim da to sve dolazi u paketu, sve te lijepe divne tople senzacije u tijelu (iako transcendira ta ljubav tijelo za tri koplja, mislim da sav treperiš na svim razinama i da vibriraš na jednoj jako finoj šmekastoj njam njam energiji) ti dođu kao bonus poklon kao i milijun drugih bonus poklona skupa sa svim dobrim stvarima prema kojima se orijentiraš. i tako sam sjela u meditaciju i rokam molitvu kao što sam sari jučer pričala, božanskoj milosti, treba brijat na boga, i to ne onog konceptualiziranog pusti vladajuću silu, karmu, votevr, ja kad padnem na koljena to će se čut i odgovorit tj sam ćeš se čut i odgovorit to su nam misteriozni mehanizmi al brate funkcioniraju (a sva čuda i sinkronicitete koji su isplivali jučer neću ni spominjat) i ta milost je najsnažnija sila koju sam osjetila u životu sposobna da roka planine kak ti oćeš, kao što neki već stari spis kaže a usput bonus plus poklon- i ti postaješ to, i imaš to sve što si ja želim. što sam nabrojala prema svim živim bićima itd (i jebačku mudrost i odmak i humor za smisao, ma sve u 1 to dolazi svi ti koncepti) kratka digresija- pričam curama kak mi je mami par dana prije neg je napustila svoje fizičko (i ko zna kakvo drugo) postojanje uletila kroz prozor u sobu bijela golubica i da me ne moš jebat da to nije nevjerojatna snaga i sveprisutnost božanske milosti i da ja jebeno nisam bijelu golubicu vidjela u životu a da je samo tako uletila, sjela na krevet pored nje i onda odletila nazad kroz prozor van. i da nisam mogla vjerovat i da mi je došlo i da plačem i da umirem od smijeha jer da ono, nemam komentara. i da netko može reć da je slučajnost i da je brija i da je neznamšta ali je meni tolko smiješno također da netko misli da je slučajnost i da mi je to ono čovječe, ne znaš ništa o životu. ne znaš ni da je mojoj mami duh sveti bio brija i da je oduvijek bila alternativan mislioc u vodama kršćanskog misticizma i da ju je došao malo pozdravit i pospikat si s njom, reć joj da je sve oke i da ju podsjeti da je tu. u formi njoj najpoznatijeg simbola. a na drugoj razini je ona sama to sve stvorila i materijalizirala. ma, neću ulazit u dublja objašnjenja, uglavnom pričali smo o toj bijeloj golubici i kak je to smiješno i prekrasno ti sinkroniciteti i znakovi koji su toliko očiti u tom trenutku odem na fejsbuk, rendmli, uopće se ne sjećam ni zašto, neš sam htjela i prva notifikacija je od najbolje frendice druge čija mi svaka aktivnost se pojavi jer me svaka aktivnost od nje zanima, promjena cover-photo u sliku- bijele golubice. i kažem curama e cure daj pogledajte u šta je lana Upravo as we speak of bijela golubica promijenila cover photo i svi pomremo od smijeha, pa jebote. dobro, svemir, shvatili smo, tu si i zezaš nas... da nastavim. sjedim u meditaciji i govorim molim te molim te molim te (puno profinjenije su bile moje težnje od pukog moljakanja) daj mi milost prema svima i svemu molim te ispuni me to je jedino što u ovom životu trebam želim i prema čemu se krećem, sve ostalo mi je potpuno nebitno vau e. a to stanje je najbolje to visoko energetski, široke svijesti i razumijevanja ma cijeli paket je A1. a to ću prepoznat dok stigne jer mi je najveći izazov upravo pred nosom nekad nije tak lako ko pjesma imat razumijevanja zna se desit da na van isplivavaju svakakve osobne frustracije i ego me boli ne znam zašto je Tolki izazov ali kao da je netko pred mene stavio Najveću planinu i samo s druge strane je ono što stvarno želim, ono za što sam molila i dok tam ne dođem, nisam tam, sve ostalo je kurac tak da, hvala i za to. to je ko ono lakmus papir indikator. tako su rijetke situacije kad poplavi i kad kaže- majo, čestitamo, na planini ste pa ono se idući dan strmoglavim na početak i opet taj uspon i tak. jebeni život http://www.youtube.com/watch?v=HF9yXAFAuos Thy Kingdom is Here Beloved Father Who dwells within the soul of my Being Whose name is I Am Veneration to your holy name Thy kingdom is here Thy will prevails throughout the earth as it does in the heavenly realms of my soul You open your hands and satisfy the hunger of all living beings You heal all hearts of sorrow So that they in turn may show forgiveness to those whose minds are shrouded in ignorance of the Self Beloved Mother Who imparts to all the sense of choice so we may finally come to choose You who are Truth and thus find everlasting freedom Glory to your name Oh Truth For yours is the kingdom of existence of peace and love All power and glory emanates from You alone Who imparts to all the wisdom, the light, the love and courage to refer to themselves as I Am Amen Om p.s. joj e. nekak ne mogu da ne spomenem svaki put dok tipkam ono što mi izlazi iz prstiju i srca kad sjednem i jednu tu stvar koja kao duboki tihi ritam drži i ne pušta ali suzdržavam se i kontrolirana sam ne dam si brijat i držim se podalje od kade i namakanja tih misli i ono, radim puno umjetnosti u zadnje vrijeme pa je oke ali tu i tamo me presjeku neke slike zamišljene maštarije ili neke riječi tipa jučer dok sam se vozila u 5 ujutro doma na bajku i dođu mi riječi ma neeeemoj me jebat (i uz to jedna specifična faca koju sam vidjela samo na tebi i znam točno koja moja faca ide uz to) i kaj nije tak, jebote hahahah i više nisam sigurna jesam ja zamislila da ti to govoriš i te izraze lica ili si doista i govorio i da li to govoriš i inače kao i sve što sam poboldala prije ili mi se urezalo jer si samo jednom rekao i bla bla bla ludilo brale, reko majo odi spat... p.p.s. budućnost. uopće me ne brine trenutno. i ne znam zašto me ikad brinula. ne da mi se čak ni razmišljat o tome. ali za jednu stvar sam sigurna idem vidjet moojija najkasnije nakon faksa i to je to jedina stvar koju planiram uz planinarenje po velebitu na proljeće i gledanja hobita2 u kinu uskoro ~~ |