|
moje unutarnje stanje- jadno i bolesno i umorno bilo je, još uvijek je bolesno ali me "jadno" više ne mori, no nakon tuširanja i naranči i bivanja u sebi i odmaranja i druženja i slaganja sabrala sam raspršene dijelove sebe i pokušala pobrojat komade hrpa ih fali i dalje... ali mislim da nije ni bitno prihvatila sam lekcije koje su mi dane (kroz portal u dublje dijelove svoje svijesti tj psihe) zadržat ću neke za sebe ali izrezat ću neke iz trenutka kad sam ih u pomaknutom, rezerviranijem i mračnijem raspoloženju ovo poslijepodne istipkala u blog editor ali server im je stalno padao eto ti edit... znači jučer sam pročitala neki tekst koji je govorio nešto tipa "prestanite pristajati na kompromise; zašto vam je dovoljno biti na drugom mjestu; zaželite više za sebe; prekinite se jebat u mozak nema smisla" i tak neke tak cosmo pizdarije... i ful sam pomislila kak je to istina i kak stvarno moram počet pazit na sebe da ono, si moram postavit neka pravila u svrhu da budem bolja prema sebi ali taj tekst je sranje. nekad ne možeš to objasniti sa svojom glupom ograničenom percepcijom na milijunijedan duhovan način i analizu, nekad jednostavno, je istina istina, stoji i nepobitna je teorijama i analizama jer ona stoji i ne miče se i jednostavno je tu. nemaš šta ti tu intervenirat i bit bolji prema sebi. druga osoba je dominantna jer je dominantna, ti si jadan jer si eto jebiga, jadan. ono, nije tak jer je "takva energija" pa će proć u dva dana (a možda i je tko zna) nego je tak jer su to neke realne stvari- tak je. to je to stvarno stanje stvari koje jednom kad vidiš te baš učine skromnim. onda ludim. jučer sam vidjela kolika je udaljenost između toga gdje sam ja i toga gdje je stvarnost koliko sam duboko zakopana ispod milijun slojeva koji mi filtriraju boje stvarnosti i kao da sam se upozorila- slušaj me dobro majo, sad kad krene neprošireno stanje svijesti opet, budi svjesna da zapadaš u ciklus, u maglu, u pomračenje i da su to simptomi te bolesti koju imaš. izliječi bolest i nestat će simptomi.. nestat će nuspojave lijekova koje gutaš i o kojima si ovisna. i u nekom trenutku, gledajući tebe, izvlačila sam se na površinu u realnost i zaista, cijelu me počeli obavijati ti stari poznati osjećaji, a nisam se više imala percepciju da su to samo ti simptomi, povjerovala sam da je stvarnost, ali sam se sjećala što sam si rekla dok sam bila tako daleko vidjela sam koliko ih je prisutno u meni, iznad mene, između mene i stvarnosti kojih nisam svjesna cijelo vrijeme koliko je svaka riječ i svaki pokret uzrokovan određenim tankim i suptilnim reakcijama i programima i činilo mi se da ih je milijun činilo mi se da je to bavljenje egom i duhovna brijačina potpuno pogrešan smjer postojanja i da bi se stalno trebala izvlačit van iznad svih tih filtera i koncentrirati na druge stvari osim na sebe, gledat van da se jedino mogu ostvariti kao osoba nebavljenjem sa sobom ko s osobom, lol, hy mooji gledala sam tebe i tako si lupio kontrast razlika između tvoje potpuno samoostvarene cjelovite zbiljski samopouzdane inteligentne i postojeće energije i moje, nježne, slučajno tihe i ženske, s puno previše brija u glavi a ti, potpuno prazan a najpuniji spontan i snažan i mislila sam si, da li je ikad itko vidio osim mene tvoju puninu i tvoj sjaj, svjetlost kao sunce i sve što osoba može biti i koliko si, zapravo, mislim da sam vidjela istinu, a ne istinu koja meni odgovara. meni ovakva istina ne odgovara, a ipak sam ju vidjela, odgovoreno mi je na pitanja. prije sam mislila da je prva odlika istine da rezonira s tvojim bićem i da te čini sretnim ali neke istine, čini se sad, kao da su, kao što si rekao, gorak lijek i vidjela sam što ja mogu bit, a još nisam kako ću biti jednog dana to što zaista jesam, ali još nisam a svi ostali oko mene? jednako su, ako ne i više, sjebani. ja sad dok bolje uviđam do koje mjere to ide, osjećam se trenutno blagoslovljeno jer sam bar osvjestila vlastitu jadnost, ima nade, ali nije najugodniji osjećaj jedna od svrha života je da se ostvariš kao osoba, da budeš potpuno TI i potpuno prisutan u svakom trenutku i da to ide automatski... jer i postoji potpuni TI, u dubini duše znaš što jesi ti i što nisi i što želiš i što ne želiš i što te sprečava da budeš ono što jesi i što te potiče. ja sam zadnja 24 sata vidjela hrpu stvari koje nisam, ali nisam više imala snage biti što jesam, samo sam nekako bila jadna uvidjela da sam za neki ton i Priču života koji me prati (a baš je priča, kao da otvoriš roman) sama si kriva i da je zapravo svejedno i da bi trebala odabrati nešto drugo ako želim ali da ovo izlazi iz mojih bolesti (kažem bolesti jer si Zdrav samo kad si Ti) (a jednom kad ću bit Zdrava neću više imati Patologiju) i da trebam imati razumijevanja i dati si vremena. koje si ti imao. vrijeme je jebački podcijenjeno i nadam se da ću se već sutra ponovno roditi, ili barem probuditi prazna da mogu krenuti ispočetka. volim vas - ne gradite svoje stvarnosti na kulama od karata! (već samo na sebi... stvarnom sebi) a opet,, možda sam zabrijala :) baš je rekla karla jučer, daj ajmo sam svirat, kad počneš svirat, ne možeš vjerovati koliko je dobro baš, reko, baš diđ i bongose nevjerovatno je kolko vremena mogu provest sam birajući koju ću pjesmu stavit iduću da bude savršen odabir i onda se utapat u njoj i dat joj da uđe i uniđe i obiđe sve stanice ove svemirske mašine koja mi je dana |
