ima smisla ić u koprivu
|
tj. na tribal jam. rijetko što me uzbuđuje ovih dana kao tribal jam. oni su prioritet kad je tribal jam, otkazuju se svi planovi, jer je to prebitno da se propusti i prerijetko su za šalu. sjećam se prvog puta kad sam bila i kad nisam znala tko su što su kako sam ja bila iznenađena šokirana osupnuta nevjerojatno začuđena i oduševljena što takvo što postoji (a tad sam još mislila da mi treba alkohol za čagu- koje je otkriće spoznati da nije tako, kad se ustaneš pa prvo stojiš ko trupac drveta i onda sama od sebe krene nožica jedna druga pa ručice pa skakutanje pa na kraju koncerta ne znaš više di si razbacao sve dijelove tijela) ma nevjerojatni su, tako iskonski, kad krenu te đembe ja ne znam, lansiram se u drugi svijet, drugo doba, drugu mene kad krenu diđevi i frulice, kao da čujem zov svog plemena i sve duše preminulih i ne još rođenih kako slave s nama živima, ukupnost ljudskog postojanja digne se na noge pa skačeš da te tabani bole idućih tjedan dana a svako godišnje doba sa sobom nosi druge plodove na zimu te zagriju dimom i vatrom i znojem koji te umiva na proljeće te probude iz mrtvih prvi put kad sam bila, bilo je proljeće, sjećam se te zvučne kupke i koliko mi je otvorila vrata u neke prostore nebeske koje još nisam dosegla oblačenje jakne u svlačioni i komentiranje s nepoznatim djevojkama kako nikad nismo bile na nečem toliko intenzivnom.. a prekrasni dečki preslatki koji na kraju sjednu pa zapjevaju- peace comes from within, freedom at last a oni su takva neizreciva tajna kao i kopriva voćka dostupna samo onima koji sami posegnu za njom i zagrizu nešto o čem možeš pričati drugim ljudima i govoriti im- e brate, ne možeš ni zamisliti koliko je to dobro, znači nema boljeg ali ne možeš opisati svim riječima snagu ritma koja te obuzme i pršteće mladenačke energije koja se digne kao oluja i razdrma te na staničnoj razini stvarno, odite. ako iole imate afinitet prema...životu koja razlika, neki izlasci te ispiju na slamku i isišu kao da ti iglama vade krv a neki saliju božansku milost nazad u tvoje biće kao da ti iz kante ulijevaju u glavu slapove milosti točnije, tribal jam. ah, kako je dobro znati da... sretna sam i slobodna cijelo moje srce je predamnom i konačno vidim ono što je uvijek bilo. potreba za mirom dolazi iznutra pa ostavljam sve što imam vjetru i gotova sam s time da ikad želim išta. i mogu umrijeti zadovoljna ne skrivam nijednu želju ne danas, ne danas niti u idućih tisuću života,,, |
