tj. na tribal jam.
rijetko što me uzbuđuje ovih dana kao tribal jam. oni su prioritet
kad je tribal jam, otkazuju se svi planovi, jer je to prebitno da se propusti i prerijetko su za šalu.
sjećam se prvog puta kad sam bila i kad nisam znala tko su što su
kako sam ja bila iznenađena šokirana osupnuta nevjerojatno začuđena i oduševljena
što takvo što postoji
(a tad sam još mislila da mi treba alkohol za čagu- koje je otkriće spoznati da nije tako, kad se ustaneš pa prvo stojiš ko trupac drveta i onda sama od sebe krene nožica jedna druga pa ručice pa skakutanje pa na kraju koncerta ne znaš više di si razbacao sve dijelove tijela)
ma nevjerojatni su, tako iskonski, kad krenu te đembe ja ne znam, lansiram se u drugi svijet, drugo doba, drugu mene
kad krenu diđevi i frulice, kao da čujem zov svog plemena i sve duše preminulih i ne još rođenih kako slave s nama živima, ukupnost ljudskog postojanja digne se na noge
pa skačeš da te tabani bole idućih tjedan dana a svako godišnje doba
sa sobom nosi druge plodove
na zimu te zagriju dimom i vatrom i znojem koji te umiva
na proljeće te probude iz mrtvih
prvi put kad sam bila, bilo je proljeće, sjećam se te zvučne kupke i koliko mi je otvorila vrata u neke prostore nebeske koje još nisam dosegla
oblačenje jakne u svlačioni i komentiranje s nepoznatim djevojkama
kako nikad nismo bile na nečem toliko intenzivnom..
a prekrasni dečki preslatki koji na kraju sjednu pa zapjevaju- peace comes from within, freedom at last
a oni su takva neizreciva tajna
kao i kopriva
voćka dostupna samo onima koji sami posegnu za njom i zagrizu
nešto o čem možeš pričati drugim ljudima i govoriti im- e brate, ne možeš ni zamisliti koliko je to dobro, znači nema boljeg
ali ne možeš opisati svim riječima snagu ritma koja te obuzme i pršteće mladenačke energije koja se digne kao oluja i razdrma te na staničnoj razini
stvarno, odite. ako iole imate afinitet prema...životu
koja razlika, neki izlasci te ispiju na slamku i isišu kao da ti iglama vade krv a neki
saliju božansku milost nazad u tvoje biće kao da ti iz kante ulijevaju u glavu
slapove milosti
točnije, tribal jam. ah, kako je dobro znati
da...
sretna sam i slobodna
cijelo moje srce je predamnom i konačno vidim
ono što je uvijek bilo.
potreba za mirom dolazi iznutra
pa ostavljam sve što imam vjetru
i gotova sam s time da ikad želim išta.
i mogu umrijeti zadovoljna
ne skrivam nijednu želju
ne danas, ne danas
niti u idućih tisuću života,,,
Post je objavljen 02.11.2013. u 01:23 sati.