akademija
|
meni je super da je netko to ovak napravio. bam! 7 godina bam! prva godina bacaš teret ko što treba stalno bacat terete nikad ih se ne nabacaš dovoljno (dok ne baciš samog sebe) i realno REALNO brijem da možeš kontinuirano prolazit tih 7 godina svaku istovremeno i over and over and over again i da te vode samo dublje i dublje i dublje i naravno NARAVNO da nikad nije ono ma ja sam prepametan za ovo sve ja to već znam. NARAVNO. ofcourse. but maybe... :D maaaaybeeee.... mane, ovaj put čak i ja, doktor, vjerujem tim ljudima, vjerujem da se isplati, stvarno je super sistematizirano, stvarno nije skupo, stvarno. al uvijek mi očito dođe ono highest knowledge, trenutak kad mi je đotiši rekao- ma, ti sam meditiraj pusti šamane, pusti tolteke, thetu, brije, pusti sve te stvari, odi direktno na izvor zašto bi komunicirala s ko zna kakvim bićima kad možeš komunicirati s bogom a on je samo u tebi i nigdje drugdje dete, meditiraj. ti sam to, zaboravi sve ostalo. idi unutra. reko dobro. kapiram. ja- meditiram. i tak sam ga shvatila ozbiljno, pogotovo što mi je više puta ponovio, da mislim da sam uvjetovana za ostatak života, samo što mi ta meditacija nekako poprima sve više kategorija i nije vezana uz meditaciju per se kak si ljudi to obično zamišljaju više, iako mi je to i dalje najomiljeniji i najpotrebniji svakodnevni čin. baš kao da mi je sam bog rekao, idi u zemlju galilejsku i reci im to i to. okay.. i mene sve ovo tako privlači ono u trbuhu me privlači uzbuđeje me utopljava totalno se sva naježim i baš mi dođe da posrkčem sline koje se stvaraju i dlanom o dlan trljam i da primirišim to ma mirišiiii bokte kako miriši ko tek ispečeni bakini kolači bake koju nikad imala nisam i ono, stvarno e, brijem da bi baš neko poput mene totalno se ufurao u spiku i znam da su ti ljudi legitimni i vjeruješ im (postoji posebno povjerenje koje osjećaš prema učiteljima joge bez kojih bi ti vrat napuko da ti ne drže dobro noge prvi put dok radiš stoj na glavi i koji ti kažu- ne boj se, držim te i ti kažeš. okej.) no da, uzbuđuje. ful bi ono. se okupala u tim stvarima. šta me muči zapravo u cijeloj toj priči je to što je đotiši rekao. ja osjećam da je to istina. osjećam da su mi ove stvari koje on predaju zabavne i zagolicaju mi maštu, ali find the unchanging.. a osobni razvoj na kolko god fascinatnoj i mindblowing razini bio- možemo i bez toga, a? možemo i bez osobe, a? pa da. pa to je cijela poanta. kuiš kak da kažem, skupljat pare pa ić na to učit od nekog nepoznatog mastera a ne ić do svog malo je ono malo maaaalo mrvicu ono, bezveze. majo(j), ak osjećaš da trebaš ić, odi. ma, ono zapravo, tak mi se ne da kopčat uz ništ... |
