meni je super da je netko to ovak napravio.
bam! 7 godina
bam! prva godina bacaš teret
ko što treba stalno bacat terete nikad ih se ne nabacaš dovoljno (dok ne baciš samog sebe) i realno
REALNO
brijem da možeš kontinuirano prolazit tih 7 godina svaku istovremeno i over and over and over again i da te vode samo dublje i dublje i dublje i naravno
NARAVNO
da nikad nije ono ma ja sam prepametan za ovo sve ja to već znam.
NARAVNO. ofcourse.
but maybe... :D
maaaaybeeee.... mane, ovaj put čak i ja, doktor,
vjerujem tim ljudima, vjerujem da se isplati, stvarno je super sistematizirano, stvarno nije skupo, stvarno.
al uvijek mi očito dođe ono highest knowledge, trenutak kad mi je đotiši rekao- ma, ti sam meditiraj
pusti šamane, pusti tolteke, thetu, brije, pusti sve te stvari, odi direktno na izvor
zašto bi komunicirala s ko zna kakvim bićima kad možeš komunicirati s bogom
a on je samo u tebi i nigdje drugdje
dete, meditiraj. ti sam to, zaboravi sve ostalo.
idi unutra.
reko dobro. kapiram. ja- meditiram.
i tak sam ga shvatila ozbiljno, pogotovo što mi je više puta ponovio, da mislim da sam uvjetovana za ostatak života, samo što mi ta meditacija nekako poprima sve više kategorija i nije vezana uz meditaciju per se kak si ljudi to obično zamišljaju više, iako mi je to i dalje najomiljeniji i najpotrebniji svakodnevni čin. baš kao da mi je sam bog rekao, idi u zemlju galilejsku i reci im to i to. okay..
i mene sve ovo tako privlači ono u trbuhu me privlači uzbuđeje me utopljava totalno se sva naježim i baš
mi dođe da posrkčem sline koje se stvaraju i dlanom o dlan trljam i da primirišim to ma mirišiiii bokte kako miriši ko tek ispečeni bakini kolači bake koju nikad imala nisam
i ono, stvarno e, brijem da bi baš neko poput mene totalno se ufurao u spiku
i znam da su ti ljudi legitimni i vjeruješ im (postoji posebno povjerenje koje osjećaš prema učiteljima joge bez kojih bi ti vrat napuko da ti ne drže dobro noge prvi put dok radiš stoj na glavi i koji ti kažu- ne boj se, držim te i ti kažeš. okej.)
no da, uzbuđuje. ful bi ono. se okupala u tim stvarima.
šta me muči zapravo u cijeloj toj priči je to što je đotiši rekao. ja osjećam da je to istina. osjećam da su mi ove stvari koje on predaju zabavne i zagolicaju mi maštu, ali
find the unchanging..
a osobni razvoj na kolko god fascinatnoj i mindblowing razini bio- možemo i bez toga, a?
možemo i bez osobe, a?
pa da. pa to je cijela poanta. kuiš
kak da kažem, skupljat pare pa ić na to učit od nekog nepoznatog mastera a ne ić do svog malo je ono malo maaaalo mrvicu ono, bezveze.
majo(j), ak osjećaš da trebaš ić, odi.
ma, ono zapravo, tak mi se ne da kopčat uz ništ...
Post je objavljen 17.10.2013. u 00:52 sati.