priča o placu
|
sad kako sam sama, ne želim trošit pare trenutno i odlučila sam kupit jučer nešt za jest a danas ne. tako su nastupili prvi problemi, jučer sam oko 3 ujutro u naletu munchiesa pojela skoro cijeli capro kozji sir (najbolje <3) a trebalo je pola ostati za danas i onda to odjednom postane ona kategorija problema koji se tiču neke druge maje neke sutrašnje maje, i svalim sve na tu sutrašnju maju i dođe sutra i još jednom kao i milijun puta prije toga spoznam da sutrašnja maja opće ne postoji, sve je to ta ista maja i sad se moram nosit sa novonastalim problemima a novonastali problemi su glad trebala bih do dućana ali jasno to u stanju u kojem ja jesam ne dolazi u obzir, puno previše predradnji se podrazumijeva i stvarno izlazak u civilizaciju mi je dalji od najbizarnijeg i tako šmugam po kuhinji, nemam ničeg al baš ono, u frižideru 1 paradajz i korica kruha ništ uzmem to i stavim maslinovo, papar, sol, pravim se da nešto kao pripremam i mislim si jebote pa čak i najštedljiviji tip poput mog oca kupi dobro maslinovo nebitno što drugo fali, glavno da imamo dobro maslinovo i čim se potroši se skače u gaćama u dućan po novo ekstra ultra uber djevičansko i mislim si kako je ovaj fenomen zapravo dosta raširen, ta fiksiranost na maslinovo kako su ljudi spremni dat ekstra keša za njega čak i u nepovoljnijim financijskim uvjetima, a čak sam i ja podlegla toj kulturi i podliježem uvijek na moru kad jedva imam za kruh ali izdvojit će se za maslinovo a ako pogledamo širu sliku- ljudi su generalno fascinirani svim takvim proizvodima uvijek se priča koja kumica bolji sir pravi i tko ima najfinije ulje, najbolje VINO (na otocima je top priority nać najbolje i najjeftinije domaće vino, inače se moš slikat, i onda kad nađeš sisat iz te cice kolko moš) do te mjere da se brojevi tih osoba proslijeđuju kao da su dileri koji te onda hukapaju s najpoletnijim (lol) kokicama sve što je domaće i u što je fizički trud uložen se cijeni, svugdje i uvijek i kao da ljudi bolje razumiju trud koji je uložen u zemlju nego neki apstraktni trud dobrog npr. brokera (iako se jasno uvijek cijeni dok je netko dobar u onome što radi) pa tako sam si mislila i kako mi imamo razvijenu kulturu placa i tržnice, svi idu, čak i moje frendice i ja idem vikendom i to su mi najsretniji sati u tjednu stvarno obožavam ubrat dobre suhe šljive bez koštice i najjeftinije indijske, imam više fokus na grahoricama i podrumu dolca i tu se bolje snalazim negoli gore pod suncem, jer gore pod suncem mi sve izgleda divno, a najviše izdvojim na sezonska voća, no da ne duljim obožavam plac i mislim da je to prekrasna tradicija i najviše me usrećuju ljudi po tramvajima s kolicima prepunim voća i povrća jer se ja uvijek doma vraćam s ruksakom na bajku a prestrašno nešto što se dogodilo prošli vikend- htjela sam ubrati jogurt od tete neki domaći i ona mi govori ne mogu prošlo je 12, ne mogu ti naplatiti više (zbog fiskalizacije jelte), a i stroge su kontrole i ona bi mi prodala i ja bi da mi proda i gledamo se preko njenog pulta i sram nas je što živimo u takvim uvjetima... a neki dan smo cure i ja ful htjele švedski baguette znate švedski kruh onaj s hrpom sjemenki najfiniji najgušće zbijeni bez zraka samo sjemenke, iz dinare primjerice meni je taj kruh kao kolač i pojedem šnitu i ne mogu više, kako bi i trebalo bit, za razliku od ovih usranih čiji je sastojak 90% zrak, a ostalo kemija, bijelo brašno, smeće i sol ali švedski baguette ne postoji, naravno i mislim si ja pa to bi bilo izvrsno da postoji štand na dolcu s kruhovima koji se zove "dobar ko kruh" sa superfora izdizajniranim logotipom i vizualnim identitetom i ima gomilu različitih kruhova a jedan kvalitetniji od drugog od raznih brašna, od cjelovitih zrna, integralni, oni kruhovi isto zbijeni kukuruzni ogromni ispod peke koji se nikad ni ne osuše ni ne pokvare i isto su ko kolač i možeš ih jest solo a ne brijat neke namaze pičkice mičkice s dobrim pekačima i predanim pekarima i jebo me pas svaki vikend bi si kupila kruh koji bi mi trajao tjedan dana na tom štandu iz snova, kakav je i agrokutić eto career plan... |
