tarkovsky
 gledala sam stalkera jučer. nemam riječi. nisam nikad gledala ljepše filmove u životu. tarkovsky me toliko duboko taknuo kroz svoj filmski izričaj da se osjećam kao da sam ga poznavala. Let everything that's been planned come true. Let them believe. And let them have a laugh at their passions. Because what they call passion actually is not some emotional energy, but just the friction between their souls and the outside world. And most important, let them believe in themselves. Let them be helpless like children, because weakness is a great thing, and strength is nothing. When a man is just born, he is weak and flexible. When he dies, he is hard and insensitive. When a tree is growing, it's tender and pliant. But when it's dry and hard, it dies. Hardness and strength are death's companions. Pliancy and weakness are expressions of the freshness of being. Because what has hardened will never win. kroz još jedan manifest pršte opet iste ideje i opet kroz nježan pogled ruske duše. moja mama je jako voljela ruse. pričala mi je kako je još u osnovnoj školi prvi put čitala dostojevskog i tolstoja i kako se gubila u knjigama i živjela u knjigama i pročitala sve što je imala za pročitat od ruskih klasičnih autora do kraja srednje i kako je jedini razlog što je upisala ruski da može pročitati sve još jednom na ruskom. to joj je bio svojevrstan bijeg od grube stvarnosti u kojoj je odrastala bez roditelja. rusi su tako nježni, rusi su tako duboki, ruski jezik sa svojim mekanim tepanjem reflektira rusku svijest, svijest naroda kojeg ubija vlastita krivnja i ekstremne razlike između bogatih i siromašnih. naroda koji je razapet između obilnog bogatstva duše i siromaštva i neimaštine u materijalnoj dimenziji. čitala mi je na ruskom dok sam bila manja, najviše se sjećam bijele noći čiji sam početak naučila izgovarati kao prava mala ruskinja, iako nisam imala pojma što znače čudni glasovi koje ispuštam, ali bili su mi ugodni i bliski. jasno, zaboravila sam sve. a ruski sam probala sama učit iz početnice, uporno u početku, da bi me opet prognao opoj zaborava. rekoh mariji baš kako je gornji citat izravno porođen iz tao te chinga, ali sam kasnije shvatila da tarkovsky nema veze s tao te chingom i da je to samo još jedna ideja do koje dođu svi na drugim krajevima svijeta u druge ere i etape razvoja, u nekom trenutku, ova gore navedena, o strength i weakness- When a man is alive, he is soft and supple. When he dies, the body becomes hard and stiff. When a plant is alive, it is soft and flexible. When it is dead, it becomes dry and brittle. Therefore, hard and rigid shall lead to death. Soft and gentle shall lead to life. Thus, a strong army with rigid force shall not win. A thick and big tree will be cut down for its use. The big and strong will take an inferior position. The soft and gentle will take superior position. ali provučena kroz oči ruskog umjetnika i genija, o kako je ljepše. jedva čekam pogledat sve, pročitat sve i utopit se u predivnim scenama. koja poslastica! a imao je andrei i nježnog ruskog oca, arsenija, poetu i opet genija, evo jedna delicija citirana u filmu, citirati nešto je meni uvijek kao da govorim- ovako točno i ja osjećam, razumijem te u potpunosti- Now summer is gone. And might never have been. In the sunshine it’s warm. But there has to be more. It all came to pass, All fell into my hands Like a five-petalled leaf, But there has to be more. Nothing evil was lost, Nothing good was in vain, All ablaze with clear light But there has to be more. Life gathered me up Safe under its wing, My luck always held, But there has to be more. Not a leaf was burnt up Not a twig ever snapped … Clean as glass is the day, But there has to be more. p.s. zapravo je sasma logično da sam se zapalila, ta tarkovsky je glavni spiritualista u kinima. berem te rista- “For me man is, above all, a spiritual being and life’s purpose is in the development of this,” Tarkovsky famously iterated several times. |
