potpuna dobrodošlica onome što te okružuje i prožima problem ovdje i sada
|
...evo baš si mislih jutros kak je glupo naglašavat "kasnije" jer blog ne poznaje vrijeme i to je jedna od stvari koje mu daju šmek i glupo mu je oduzimati tu karakteristiku. ono, sve je dvodimenzionalno, hvata neke stvari koje ja ne hvatam i prepoznajem tek u retrospektivi. i onda shvatih kak je zapravo dobra zabilješka i to. zapravo uopće ne oduzima nedostatak vremenske dimenzije već ga naglašava. ono, perspektiva od ujutro vs perspektiva od navečer. a bio je čudan dan i ne da nisam više nabrijana na objašnjavanje nataraje neg ono, bilo bi to ispljunutih par rečenica iz mozga. u tom je stvar, iz mozga. sad jedem prvu "konkretnu" stvar danas a to je čokolino. poslije 1 suhe šljive, 1 kave, 1 crni čaj, 1 čaj od borovnice, 2 prsta crnog vina, 2 litre vode i puno cigareta. i evo BAM nedostatak apetita, povećana potreba za nikotinom, pokazatelj u mojoj glavi da nešt ne štima, neka nervoza me pere. nisam ovdje uopće neg sam negdje jako daleko i promatram sve što se odvija kroz dalekozor i koda trljam oči ali mi se još više zamućuju. također, pukla mi je žarulja pred nosom upravo i to sam iz nekog razloga automatski shvatila kao jako loš znak. a da ne spominjem niz nesretnih događaja koji me šora od ranog jutra i nesposobnost da se uživim u neke trenutke koji su mi dragi srcu a rijetki, kao da bezveze ispucavam jokere. upravo gledam google images pod pretragom "hans". i gledam tisuću različitih faca i smijem se jer je... urnebesno. negoli, da. koje ludilo od vremena. sam valovi al baš ekstremni ni poz ni neg neg ono, četverometarski valovi, nula bonace. i onda si brijem, ne trebam zapravo ja ništ tu intervenirat, smirit će se sami od sebe, things have a way of working themselves out, prije il kasnije, spetlja se, otpetlja se. baš me zanima hoće li. jedno 5 različitih generalnih raspoloženja sam promijenila i odem vidjet si periode i vidim u svojoj glavi apsolutnu presliku današnjeg dana- jutro surya, sunce, snaga, sve je počelo dobro, jastvo, prsa gore, čelo obasjano i ajmo. onda oko podneva mjesec. puca te na emocije na razmišljanje i traje to tako sve do marsa. kad se javi razljućenost. to svoje stanje najviše mrzim. isfrustriranost, ne znam šta je to, ono stanje u kojem najradije samo bitchate. najgluplje moguće i najuže moguće stanje uma- traženje argumenata zašto je netko u krivu ili glup (moji mentori) sam bi se svađao, borbenost, zalaufaš se i tu se ja brijem najviše pogubiš. odeš jako jako daleko ti koji sve to gledaš i na kraju dalekozora se vidiš kak zabrijavaš i nema to veze s onim što jesi, čisti um; jasno promjena percepcije ti omogućuje tek taj uvid iliti osvješćivanje trenutnog fizičkog stanja i misli i emocija itd. onda zadnji period- rahu. rahčina. on ti glavu NAPUNI sluzi tolko da se prelijeva raznim sumnjama od sumnji u nepostojeći identitet koje te skroz bace u identitet i sad ti plivaj u tom blatu a svako malo neki cimovi kratki uvidi u ono što jest i koliko si imaginaran ti daleko od toga. ma baš puca na psihu, totalno ludilo, paranoja, mahnitost. i svo to vrijeme te šora loša karma- kroz sve te faze i razne dubine dna. i sad iza ponoći, lagano dolazi jupiter na red. guru, mudrost, znanje. introspekcija. analiza. retrospektiva. what the fuck just happened. a cijelo to vrijeme si mislim da je razlog šta me loša karma sad izrešetala ta što ju mogu podnijet, neki high energy level me šora od prekjučer/jučer navečer i sam promatram sve te loše događaje (osim ovog dok mi je žarulja pukla. to je bad omen, jasno ko dan ali nejasno značenje, ili samo omen u smislu ukazatelj na moje generalno nervozno izvan takta stanje pa sam ju sama skurila nekim telepatskim kanalićima) i mislim si stalno karma, karma, karma, op još karme. neke iskrice negative. neke toliko suptilne da bi rekao da si si ih sam materijalizirao kao ono kad te strese struja kad nekog takneš. joooooooj želim pričat o tome... opsesivno pospremanje, kao da sebe želiš pospremiti iznutra. a neke sitne stvari samo mrvicu ne štimaju kao da je skoro okomica ali par stupnjeva pada ulijevo. sad sam si bila pustila osha i toliko me naživcirao činio mi se proziran ko mlaka vodica. neki detalji. pjesma koja je mojoj mami bila najdraža. neke sitne "greške".. neke stvari koje kažeš pa shvatiš da ih nisi TI rekao. u loopu ja sam loop... pssssssst... što ti svemir želi reći? ...i onda te jedna jedina pjesma nekad najdražeg ti benda potpuno vrati kući national, don't swallow the cap Pull out breaks behind the houses I don't see what's strange about this Tiny bubbles hang above me It's a sign that someone loves me I can hardly stand upright Hit my head up on the light I have faith but don't believe you This love ain't enough to leave you Everything I love is on the table Everything I love is out to sea I have only two emotions Careful fear and dead devotion I can't get the balance right Throw my marbles in the fight I see all the ones I wept for All the things I had it in for I won't cry until I hear Cause I was not supposed to be here Everything I love is on the table Everything I love is out to sea I'm not alone I'll never be Into the bone I'll never grieve I'm tired, I'm freezing, I'm dumb When it gets so late I forget everyone I need somewhere to stay Don't think anybody I know is awake Calm down, it's alright Keep my arms the rest of the night When they ask what do I see I see a bright white beautiful heaven hangin' over me I'm not alone I'll never be Into the bone I'll never grieve And if you want, (too seriously) To see me cry (don't swallow the cap) Play "Let It Be" (pat yourself on the back) Or "Nevermind" (too seriously) There's a time to leave, there's a time to think about What I wanna say to the girls at the door I need somewhere to be But I can't get around the river in front of me Come down, it's alright Lead my arms the rest of the night When they ask what do I see I see a bright white beautiful heaven hangin' over me I'm not alone (too seriously) I'll never be (don't swallow the cap) Into the bone (pat yourself on the back) I'll never grieve (too seriously) And if you want (too seriously) To see me cry (don't swallow the cap) Play "Let It Be" (pat yourself on the back) Or "Nevermind" (too seriously) i ovaj tu: http://tv.jutarnji.hr/video/show/8c684cd41b6da443a43d69161732c312 raznježenost na stotu |
