31.05.2010., ponedjeljak

zašto svijet nije film

ja bi puno rađe živjela u filmu. zapravo ne bi al bi.
zašto ova dvojnost stava?

fora je u tom kaj u stvarnom životu imaš veći spektar emocija, šita, neograničene mogućnosti i tak dalje. recimo ak se nađeš u romantičnoj komediji i poželiš ić umrijet za domovinu, nemreš, ograničen si tematikom. isto tak ak si u ratnom filmu a ne voliš rat je to zeznuto.
emocije su dulje i trajnije u stvarnom svijetu, što je i prednost i mana. ak zapneš u nekoj dramskoj sekvenci koja ne prolazi u stvarnom životu je to sjebano jer repriziraš istu epizodu sedam godina, a ak si u seriji ona se razvije, i i dalje ostaje drama al s novim motivima i novim ethanom craneom.
al opet prednost je jer uvijek postoji minimalna mogućnost da ćeš se izvuć i prebacit u novi žanr životni. doduše minimalna.

u životu si sam možeš odredit soundtrack. u filmu ak te neko s usranim ukusom režira najebo si i poludiš nakon nekog vremena. al zašto ljudi većinom žele bit u filmu?

zato jer izađeš van i upoznaš tipa. recimo.
tip je super. al jebiga ovo je stvaran svijet i ne možeš mu uletit i reć AJMO NEGDJE. ili bilošta takvo.
ili da ti on dođe i kaže e imam kondom ajmo se poševit u grmlju sigurno smo meant to be pobjegla bi glavom bez obzira jer je tip ili masovni silovatelj il jako jako idiot.

a u filmu
bi ekšli bili meant to be i uzeli bi se u grmlju i bilo bi fenomenalno i uzbudljivo i okej i spontano jer bi se ionako kasnije vjenčali. ili bi bar imao skrojenu osobnost da te van-najteri ne smetaju u daljnjem psiho-fizičkom (spolne bolesti i masne traume i žaljenja) razvoju. u filmu te izrežiraju da je to okej.
u filmu bi se mogao javiti bilokome bilokad i ne bi ti bilo neugodno, ne bi se osjećao glupo, i sve bi imalo super nastavak. seks i grad2.
također ako i bi bio odbijen, ne bi se sklupčao u kuglicu i plakao na krevetu i prisjećao se divnog zlatnog doba dok te nije odbijao, nego bi ustao kao feniks, otišao trčati u central park i sudario se s princem na bijelom konju ako ne i doslovno.
život nije film. život nema sve te stvari.

nažalost ne možeš se čak ni postavit kao da je život film jer onda možda tebi je flim, možda ti je super i uletavaš rendm ljudima s kojima se želiš družit, al drugima nije i velike su šanse da ćeš biti odbijen i usrano na kraju bar je tak meni uvijek kad se nabrijem i pravim se da je film.
uvijek napravim neko sranje tipa dobim šakom u glavu jer se beljim bbbovcima. dobro to nikad nisam al moje pizdarije su puno manje zanimljive x(

jede mi se špek u filmu se to ne bi desilo
da mislim da bi rađe romantičnu komediju

jebo ih pas konvencionalni...zakaj to ne bi bilo normalno nemam pojma al nije to je grozno osjećaš se usrano kako god okreneš al ovako manje usrano ipak skreni misli skreni misli skreni misli trčat trčat trčat sve je dosadno sve je isto lude stvari se ne događaju nikad kad se dese su friki i jezive rađe film rađe film rađe film
sometimes i thirst for reeeeeaaaalllllllllll.........znate tu pjesmu
i dont wanna hear you say it shouldnt really be this way cause i like this way just fiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiine
emo glas najbolji glas šušu okervil glas najbolji glas x(
drugi po redu đulijen kazablankas koji seks čisti jebi se :(
- 12:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.05.2010., ponedjeljak

bezveze post koji sam napisala jer ne znam kaj da radim sa sobom o prvoj stvari koja mi je pala napamet jebem vam mater

dal da napišem post ne da mi se nemam osjećaj da mogu ričautat ikome magično nit da trebam ričautat ikome magično i objašnjavat mu išta magično osim mariji prek msna.

sabrat se
meni je značenje riječi sabrat se
kad zatvorim oči i prizovem sve šta mi se ikad dogodilo
sve šta sam ikad prouzročila da se dogodi
sve ljude koje sam ikad znala, voljela, poštovala i vidjela
i sve svoje interese povijest i budućnost u jedan krug
oko sebe
i da ih gledam i da ih vidim i da ih znam i da točno znam
šta me kod koga uznemiruje šta kod koga osjećam i šta od koga trebam i šta kome trebam
i sabrana sam. kad si sabran, znaš da imaš sebe i svoju ličnost iza svega, sva svoja znanja,
i iz sabranog stanja znaš da nećeš napravit nešto što nisi ti
i to je automatski u redu i nećeš žalit.

kad nisam sabrana, radim sranja
mislim radim sranja kak to mislim loše sam se izrazila ?*
kažem nešto što ne želim reć i iza čega ne stojim (bezobrazno ili rendm) i pošaljem nekom mejl kom nisam trebala jer znam bolje i znala bi bolje da sam sabrana (dok sam pijana luki ?*)
i kad sam sabrana bolje čenliram ideje (kojih doduše trenutno nemam) i misli (koje doduše trenutno nemam)

stvar je u tome kad se saberem sam to ja trenutno ja zadnjih godinu dana (uz male propuste) i otprilike su ti mali propusti ono šta mi definira tih godinu dana (sve ostalo je sabrano floutanje kroz nedaće daće)

kao
http://yfrog.com/jb82267374p

eto to je graf koji isključivo prikazuje kako sabranost prati trendove koje diktira nesabranost znači dok se desi nešto ekstremno tipa nespremna usred dana u desetom stanju svijesti vidim neku prejebenu umjetnost ona postavi neka pravila i modulira stanje sabranosti.
znači što se ekstremnija stvar desi to je sabranost moduliranija.
a mali ekstremiteti postavljaju mala pravila koja unutar velike sfere sabranosti možda nit nisu tolko bitna.
kao primjer malog ekstremiteta navest ću rendm lošu predstavu koji pogledam i po kome ispoljim neku generalnu misao tipa "kad netko kaže da voli alternativno kazalište di su ljudi goli laže i to je to jer ne mogu kognitivno spoznat vrijednost predstave 'little death' konkretno. ne postoji. bok."
i sabranost se kasnije ravna po tome.

sad sam trenutno u čistom stanju sabranosti već neko vrijeme.
zašto?
ne mogu razumjet
jel to zato što stvarima više ne pridajem važnost? ili zato što se važne stvari ne dešavaju?
kako definiram važne stvari- stvari koje modificiraju stanje sabranosti
ekstremne velike stvari unutar kojih je milijon ekstremnih malih stvari koje te zaokupiraju i promijene

e da sad sam skužila
kad se dese važne stvari malim stvarima pridajem veću važnost
a dok se ne dešavaju važne stvari malim stvarima ne pridajem važnost i zato stagniram i životarim

isuse zabrinjava me kolko me boli kurac za sve ljude :s
a u isto vrijeme ih volim
zapravo ovisi kak sam raspoložena
htjela bi ih cijelo vrijeme voljet i cijelo vrijeme da mi znače i da su važni i mali ekstremiteti
(jasno govorim o generalnom društvu ne frendićima)
a za to je potrebno neki vanjski faktor-velike važne stvari.
nemreš bit zadovoljan i inspiriran sam sa sobom i iznutra jednostavno nejde budisti nabijem vas na kurac obmanjujete čovječanstvo

šta sad? čitat plandovanja? nabijem te na kurac i cijelu hrvatsku književnost svi ste loši i kreteni osim vladana desnice a on je srbin?
žedna sam ko pas i piški mi se?
idem zadovoljit osnovne potrebe i ležat sabrana u mraku

nacrtat ću ti nešto na ruku.
kruh. dobar kao kruh.
maskara i penjalica pred melinom.
to mi je jedna od najvećih stvari na svijetu bila. i ostala. u sabranosti.
never čejndžd. never vil.
- 23:53 - Komentari (2) - Isprintaj - #

< svibanj, 2010 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv