dal da napišem post ne da mi se nemam osjećaj da mogu ričautat ikome magično nit da trebam ričautat ikome magično i objašnjavat mu išta magično osim mariji prek msna.
sabrat se
meni je značenje riječi sabrat se
kad zatvorim oči i prizovem sve šta mi se ikad dogodilo
sve šta sam ikad prouzročila da se dogodi
sve ljude koje sam ikad znala, voljela, poštovala i vidjela
i sve svoje interese povijest i budućnost u jedan krug
oko sebe
i da ih gledam i da ih vidim i da ih znam i da točno znam
šta me kod koga uznemiruje šta kod koga osjećam i šta od koga trebam i šta kome trebam
i sabrana sam. kad si sabran, znaš da imaš sebe i svoju ličnost iza svega, sva svoja znanja,
i iz sabranog stanja znaš da nećeš napravit nešto što nisi ti
i to je automatski u redu i nećeš žalit.
kad nisam sabrana, radim sranja
mislim radim sranja kak to mislim loše sam se izrazila ?*
kažem nešto što ne želim reć i iza čega ne stojim (bezobrazno ili rendm) i pošaljem nekom mejl kom nisam trebala jer znam bolje i znala bi bolje da sam sabrana (dok sam pijana luki ?*)
i kad sam sabrana bolje čenliram ideje (kojih doduše trenutno nemam) i misli (koje doduše trenutno nemam)
stvar je u tome kad se saberem sam to ja trenutno ja zadnjih godinu dana (uz male propuste) i otprilike su ti mali propusti ono šta mi definira tih godinu dana (sve ostalo je sabrano floutanje kroz nedaće daće)
kao
http://yfrog.com/jb82267374p
eto to je graf koji isključivo prikazuje kako sabranost prati trendove koje diktira nesabranost znači dok se desi nešto ekstremno tipa nespremna usred dana u desetom stanju svijesti vidim neku prejebenu umjetnost ona postavi neka pravila i modulira stanje sabranosti.
znači što se ekstremnija stvar desi to je sabranost moduliranija.
a mali ekstremiteti postavljaju mala pravila koja unutar velike sfere sabranosti možda nit nisu tolko bitna.
kao primjer malog ekstremiteta navest ću rendm lošu predstavu koji pogledam i po kome ispoljim neku generalnu misao tipa "kad netko kaže da voli alternativno kazalište di su ljudi goli laže i to je to jer ne mogu kognitivno spoznat vrijednost predstave 'little death' konkretno. ne postoji. bok."
i sabranost se kasnije ravna po tome.
sad sam trenutno u čistom stanju sabranosti već neko vrijeme.
zašto?
ne mogu razumjet
jel to zato što stvarima više ne pridajem važnost? ili zato što se važne stvari ne dešavaju?
kako definiram važne stvari- stvari koje modificiraju stanje sabranosti
ekstremne velike stvari unutar kojih je milijon ekstremnih malih stvari koje te zaokupiraju i promijene
e da sad sam skužila
kad se dese važne stvari malim stvarima pridajem veću važnost
a dok se ne dešavaju važne stvari malim stvarima ne pridajem važnost i zato stagniram i životarim
isuse zabrinjava me kolko me boli kurac za sve ljude :s
a u isto vrijeme ih volim
zapravo ovisi kak sam raspoložena
htjela bi ih cijelo vrijeme voljet i cijelo vrijeme da mi znače i da su važni i mali ekstremiteti
(jasno govorim o generalnom društvu ne frendićima)
a za to je potrebno neki vanjski faktor-velike važne stvari.
nemreš bit zadovoljan i inspiriran sam sa sobom i iznutra jednostavno nejde budisti nabijem vas na kurac obmanjujete čovječanstvo
šta sad? čitat plandovanja? nabijem te na kurac i cijelu hrvatsku književnost svi ste loši i kreteni osim vladana desnice a on je srbin?
žedna sam ko pas i piški mi se?
idem zadovoljit osnovne potrebe i ležat sabrana u mraku
nacrtat ću ti nešto na ruku.
kruh. dobar kao kruh.
maskara i penjalica pred melinom.
to mi je jedna od najvećih stvari na svijetu bila. i ostala. u sabranosti.
never čejndžd. never vil.
Post je objavljen 24.05.2010. u 23:53 sati.