kako je ovo
vrh unska stvar
jeboteh
di sam ju vidla fejsbuk čini se odlična je OD LI ČNA
uglavnom zanimljive stvari upoznala sam neku ženu koja mi je vodila indijski ples u ribnjaku koja je živjela u indiji dugo vremena i tamo učila te indijske plesove obvijsli i zaručila se za indijca i onda pobjegla sa vjenčanja jer je skužila da ipak ne želi živjeti na jugu indije nego u hrvatskoj i onda je otišla ravno na avion.
har har har
a zanimljivo mi je kak ljudi zabriju na rendm šit tipa OMG TOTALNO OĆU NAUČIT FAKING INDIJSKE PLESOVE i onda odu u indiju.
whhaaaa?
kak se možeš tak gadno primit i držat jedne stvari ne znam. koji faking ekstremizam. zato mislim da je dizajn altimt disciplina LAWL! držiš se svega što je dizajnabl. ili bar...neka sveopća matematika? ne znam
iako bi ja lako u ovom stanju uma mogla zabrijat na matrix jer sam skužila da mi je to najbolja mitologija bolja od lotra. jasno ne kao...kak da velim priča i odnosi i poruka i toplina (u kojoj definitivno prednjači lotr) nego kao filozofski koncept, oružje i fajtanje. i keanu.
slllllllurop
u horoskopu mi piše da će mi danas bit jeben dan. AJ DOUNT BILIV IN DET FEJT ŠIIIJAT
imam osjećaj kao da sam došla u stadij života kad mi postaje svejedno šta ću radit u životu. s čim ću se bavit, gdje ću bit. mislim da će mi uvijek bit jebeno. ili jebeno usrano ili jebeno super al jebeno nešto sigurno tak svejedno di si šta si s kim si uvijek te jebu neke desete stvari, razmišljaš o nečem desetom i duševno si u raznim stanjima. klišej al trebaš nać mir i sreću kaj god ti se desilo. ponekad znam čekat tramvaj navečer dok se vraćam doma i dolazi za 7 godina i počnem p izdit kaj moram čekat al onda uberem da je dosta se prošetat da mi bude bolje uvijek il nekog sretneš upoznaš il primjetiš neki street art koji dosad nisi. možda ti neš novo padne napamet. mislim to sad razmišljam pošto prolazim mučenja od usranog prijemnog na dizajnu
istina, razjebala sam auto maksimalno, popap je osrednji, al grafički dio sam pojela za doručak AJOJ.
upala ne upala uvijek ću moć radit te pizdarije, uvijek ću moć crtat i to ne samo kao pripremu za mapu neg iz gušta, uvijek ću moć radit sranja u illustratoru i fotošopu. i još jedna stvar koju sam naučila u proteklu godinu spremanja za jebeni prijemni, ništa nije čudno.
jebo me pas kad se ufuraš u film da se upravo od tebe traži da primjećuješ čudne stvari, da imaš asocijacije koje funkcioniraju, da im se diviš i povezuješ ih i možeš neš nasrat o tome, tek tolko da te u moru ljudi barem malo primjete, skužiš
kak su ljudi zapravo tak glupi
najjasniji su mi gilbert i george koji su neki dan pričali kak su u početku oni bili hodajuće skulpture. idu mi maksimalno na živce likovi, simpa su zapravo slađušni i slatki ko i svi gejevi najslađa bića na svijetu, al im filozofija nema smisla. art. tolko isfuravanje umjetnosti i beskrajne univerzalne gnomatične rečenice koje lebde u prostoru i vremenu i nemaju smisla al zvuče kao da imaju pa su svi masu impresionirani. ili nisu kako ko
al bili su skulpture i to je bilo čudno al nije čudno
NISTE ČUDNI niste posebni bilotko bi mogao da je shvatio da može. istina prvi se shvatili, pametniji ste od mase, bravo. al zbilja
jer možeš bit kaj god hoćeš, možeš to priznat na glas i nije bed, nije bed, nekim se sviđa nekom ne, nije bed nije bed nije bed nije bed.
možeš kaj god hoćeš i to je tak super
to je najljepše kaj nemaš apsolutno nikakve realne obaveze prema društvu osim da budeš dobar
ne moraš se pravit da si zanimljiv, ne moraš nosit šarenu robu il pripadat japanskoj subkulturi i ne moraš ništa novo izmišljat da bi bio prihvaćen
nikakve norme osobni moral ni ljestvicu jebenih vrijednosti
ne moraš ni bit normalan. ni dosadan. ni zabavan. možeš kaj god hoćeš
sam imaš tu jednu jedincatu obavezu da budeš dobar i ne-agresivan
da druge ne ugrožavaš
a čak i to možeš! jebote ugrožavaj ih do mile volje svojim pizdarijama idi im na živce ionak se svatko pametan makne dok mu dopizdi netko ili nešto al dokle god ne dolaziš u fizički obračun s nekim- oke je
boli me kurac
neću ti sudit. sam..bez...jebene...agresije : Sskj
agresija...daje novi kontekst svemu. dok si agresivan više nisi ekstravagantan više nisi lud ili nelud ili super egzotičan ili bilošta, postaješ samo onako...jadnik. koji nema ništa u sebi. kojemu je cijela osobnost zapravo iluzija jer se sve svede na agresiju. jaaaaasno govorim o bbbovcima i sličnim debilima i primitivcima
dok si agresivan, nemaš fore više, gotovo je
ne živiš s društvom
nisi ispunio jedini kriterij
ne živiš ni sa sobom više. jer nema tebe postoji taj samo čisti agresivan životnjski nagon. a čovjek nije životinja. čovjek ima i duh. i ne izgubiš duh ne možeš izgubiti, nazovi to kak oćeš, duša božanska čestica meme je bo te al možeš se udaljit od njega i postat većim dijelom životinja. što postaješ dok si agresivan.
sćilaj. jebote sćilaj. nije kul.
zato postoje zatvori. sćilaj si malo jer uopće nisi kul
a uglavnom i moć ću se bavit umjetnošću osim ak ne izgubim obje ruke mislim ne znam možda i tad al rađe bi upisala dizajn i probala uljepšat svijet oko sebe jer je sve tolko nepodnošljivo ružno dizajnirano a lijepe stvari su taaako skupe pa eto to bi malo htjela promijenit i u budućnosti uništit sve aute..ikad..igdje nabijem ti auto vozi bajk
...i think i need a new biiiIIIIiiiiikeee
pljaskjd
i pare jeboteh ionak ih nikad nema ju majt ez vel spend dem ol.
durururururudddddddrrrrrrrrrmdrrrrrrrrrmdrrrrrrrrrm n a j j a č e h
eh mislim da ću sam tak. ćilat. pit. prek dana radit šit. i to je ouuukej.
al najbolje od svega, dobiš šansi onoliko puta kolko sjebeš. sam trebaš..ispravit. nat det hard. ispričat se...nešto.
kao što kažu led zep altimt treš lirik, yes there are two paths you can go by, but in the long run, there's still time to change the road you're on. mudrice
isuse čovjek bi reko da slušam rok joj fuj joj
kada idealiziram svijet oko sebe.
dvije teze
prva je odrasteš misleći da moraš ostavit nešto iza sebe ostvariti romantičnu ljubav brak djecu i balans između profesije i obitelji i odlaska u teretanu na poso kuća. poso. poso.
serem zanemari sve osim romantična ljubav
čak i 'moraš'
ne, zanemari čak i 'romantična'
uzmimo samo pojam ljubavi. prva teza je da te društvo natjera i usadi ti tu neku ideju ljubavi, da moraš voljet, da moraš biti voljen da bi tvoj svijet funkcionirao.
i sad, ak ti to ne ostvariš, ti si propao. možeš isto tako biti mrtav, sasvim je svejedno, nitko te ne voli, ti nikog ne voliš, nemaš razloga realnog za život. društvo te znači uvjerilo u to.
također, društvo te uvjerilo da je altruizam realna pojava i da je nesebičan sam po sebi. (ali ti znaš da postoji samo sebičan altruizam jer razmišljaš izvan društvenih okvira) društvo te uvjerilo da postoji realna ljestvica dobrog i lošeg i manje lošeg i više dobrog. te da se moraš prilagodit tome i normama i očekivanjima drugih i svoje uloge u njemu.
ALI ti si alternativac i svjestan si toga da je to sve zavjera svjetskih vođa i da Zapravo ne postoji stup morala koji pluta i vodi nas kroz život, nego da ti sve to skupa usade. usade ti društvene uloge u kojima se moraš nać i prilagodit.
ISTO TAKO, društvo ti usadi da sa 50 godina ti moraš imati obitelj iza sebe, ili ajde kao alternativu eventualno možeš bit spinster (iako je to manje prihvatljivo jer naime u pojam spinster ulazi i sebičnost i self-absorb-t-i-o-n-:?-) ali opet, kao alternativac, Shvaćaš da je to sve b u l š i t i da ti možeš biti zadovoljan bez trunke ljubavi u svom životu, i možeš si nać neš s čim da se baviš i sam sebi izgradit novi sustav vrijednosti gdje je biti spinster prestiž.
da li je ovo sve samo izlika ljudi koji fejlaju u voljenju, koji ne znaju voljet, koje mama nije dovoljno grlila, pa vraćaju društvu dokazivanjem da je njihov ego veći od malograđanskih kućanstava i rasplodnih vjenčanja?
da li oni podsvjesno osjećaju da nisu sposobni voljet iz xy razloga pa izmisle da im je dobro samima sa sobom i na kraju u to i sami povjeruju?
jer teza broj be upravo kaže
da je prvo došla ljubav onda društvo
da postoji nešto što nas vodi kroz život i da postoji realna moralna ljestvica koju svi više ili manje osjećamo
da imamo odgovornost prilagoditi se društvu kao zoon politikon jer vjerojatno postoji razlog zašto je tako kako je i zašto je Normalno imat djecu i muža sa 50.
i onda ja kažem ak ću ja bit solo u 50etoj bez djece, prvo ću se masu drogirat da se izguštam jer ću ionako umrijet pa se nema smisla štedit, a onda ću umrijet. biljke i šivanje i kavice s curama me neće ispunit duševno. penis žigola me neće ispunit duševno. volontiranje me neće ispunit duševno. bit ću neispunjena duševno.
jer želim muža u 50etoj. želim djecu u 50etoj. jebo me pas želim i unuke u 50etoj.
i onda pomislim, jebote kaj ak je teza 1 točna. kaj ak me društvo fakat je naučilo da ne mogu odrast solo, da trebam voljet i biti voljena jer sam manje vrijedna ako to propustim?
kaj ako se samo trebam naučit na biljke, šivanje i kavice i onda će mi to zamijenit obitelj i muža na kakav-život-želim-imat-kad-budem-stara-i-naborana wish listu?
(muž je figurativno za ljubav a djeca figurativno za ostavljanje traga ljubavi iza sebe :?)
i čak razmotrim ovo.
al onda skužim
da to povlači
da nema ljubavi
nepostojanje ljubavi (ne samo romantične jasno nego i prema srebrnom snijegu koji je zasuooo :?)
povlači nepostojanje lijepog, nepostojanje topline i žara i strasti prema svijetu, životu, univerzumu, onoj dječjoj fascinaciji koji proživljavam svaki put dok listam miki maus strip (jednom u zadnjih 10 godina) ili jedem neki fantastični sladoled ili mi bude tolko dobro na koncertu...da se ne sjećam kad je bilo bolje. ili kad skužim da je neka pjesma najbolja ikad (a to se desi 7 puta dnevno). i onda jebote
možda sam naivna ili idealiziram svijet al jebeno
ne vjerujem
da mi je netko usadio da naučim šta je ljubav i da se moram ponizit pred tim i uskočit u ulogu žene
jer to znači da sam pametna životinja (ako ne i glupa izmanipulirana životinja) a ipak ne volim da me itko naziva životinjom. e pa nećeš. (jasno mogu vjerovati NAUČILI SU ME DA MISLIM DA NISAM IZMANIPULIRANA ŽIVOTINJA AL ZAPRAVO JESAM) (AL ONDA NE BI BILA ups caps opredijeljena za drugu neg za prvu tezu jasno pa ovo ne bi ni pisala očito al poglavito- ne bi mi bilo lijepo nikad- i živjela bi u medici. šta je fuj.)
i ne neću ić u ekstreme
ne mislim da se trebamo prilagođavat očekivanjima nit da itko to traži od nas jašta rođeni smo slobodni ako ne skroz tyl
