"If I were a good man, I'd understand the spaces between friends."
|
Raspoloženja variraju. Uvijek i stalno. Čovjek može napraviti opise raspoloženja pjesmama. Napraviš top listu pjesama koje opisuju i grade tvoje trenutno raspoloženje i daš im ime. I to radiš iznova i iznova i onda se počnu pojavljivati uzorci. Možeš i po albumima, ekšli. moe trenutno raspoloženje ime: radiohead: everything in it's right place [there are two colors in my head] 1. wilco: i am trying to break your heart 2. neutral milk hotel: king of carrot flowers pt.1 3. the decemberists: california one youth and beauty brigade 4. smashing pumpkins: 1979 5. the velvet underground: sunday morning 6. talking heads: naive melody 7. the national: daughters of the soho riot 8. the islands: swans 9. sufjan stevens: decatur, or, round of applause for your stepmother! 10. the unicorns: sea ghost 11. lou reed: perfect day 12. bob dylan: fourth time around 13. pink floyd: if huh. kako radih listu raspoloženje jenjava. idem novu. moe trenutno raspoloženje 2 ime: radiohead: packt like sardines [after years of waiting nothing came] 1. interpol: stella was a diver and she was always down 2. xiu xiu: i love the valley oh 3. the smiths: bigmouth strikes again 4. joy division: atmosphere 5. radiohead: lucky 6. the arcade fire: ocean of noise 7. radiohead&dj shadow&unkle- rabbit in your headlights 8. portishead: humming 9. arab strap: autumnal 10. the pixies: where is my mind 11. liars: the wrong coat for you, mr.heart attack 12. joy division: love will tear us apart 13. echo & the bunnymen: the killing moon uglavnom, škola u ponedjeljak. isuse to me toliko bedira ne mogu vam opisati. najrađe bi se odselila u indiju ili tibet a najgore nešto šta nisam ništa ništa apsolutno ništa učila i sad bi trebala ali umjesto tog pišem debilne liste da bi opisala svoe raspoloženje sjo treba mi život. kill me sarah kill me again with love ekšli. volim školu. klasičnu. sama ideja škole je ekstra plemenita. učenje. to je lijepo. see more. perfect day for bananfish. toe priča koju treba sagledat iz širokog aspekta. skoro sve u seymourovom životu je zagađeno površnošću, taštinom i nasiljem. em rat, koji uništava jedini seymouru drag dio sebe, dječji pogled na stvari, koji on ponovno nalazi u dvoje djece s kojima se sprijatelji u hotelu. em žena, muriel, ona je u potpunosti samo-usmjerena, sve njene aktivnosti u početku priče su vezane uz njen izgled. i seymour shvaća da sve preostalo u njegovo životu ga može samo iskvariti i zato bježi iz njega. to se očituje u jednoj od zadnjih scena, u kojoj je seymour u dizalu. glupo je pretpostavljati što mu se tada motalo po glavi pošto je fiktivni lik, ali osobno mislim da je tada shvatio, pri raspravi o stopalima, gledajući u svoja stopala, da nikada neće biti mala dječja stopala kakva on želi, i da nema smisla više tratiti vrijeme na pokušavanje smanjenja vlastitih stopala, haha ovo mislim metaforički naravno, te da si jednostavno skrati muke i prekine to. no još jedna stvar s tim stopalima. naglo prekidajući raspravu time kako su njegova stopala sasvim normalna, on otkriva još jedan strah- zapravo se boji da nije normalan. ljudi koji su normalni, stopala koja su normalna, ne moraju opravdavati svoju normalnost. doduše. odgovor na zašto si je seymour propucao glavu se nalazi u samoj priči o bananafishima. toliko je zasićen svime da se ne može vratiti u početno stanje nikako. bio je sretan i nevin i neopterećen znanjem, ratom i svime ostalim, bio je dijete, i kad se maknuo iz tog svijeta, em odlaskom u rat, em odrastanjem i shvaćanjem svega i punjenjem znanjem i intelektom, a upravo to te čini očajnim, (tjst ovisi kak gledaš al osobno mislim da što si gluplji si sretniji, iako ne mora bit, al u seymourovom slučaju...uglavnom.) svim tim se najeo i ušao u zamku iz koje više nije mogao izaći, ergo, on je bananafish. mislim da on nije pedofil. u svakom slučaju. zbog jedne ključne scene. plava je boja nevinosti. seymour je rekao sybil kako ima lijep plav kupaći kostim. sybil ga zatim ispravlja i kaže kako nije plavi, već žuti. seymour kaže da zna, da se samo šalio. oko ovog sam razbijala glavu. zašto bi se šalio oko takve gluposti. ali zapravo kad razmisliš o tome, ima savršenog smisla. seymourov vlastiti kupaći kostim je plavi, murielin ogrtač je plavi, i seymour i sybil se kupaju u nadasve plavom atalantiku. seymourov kupaći kostim je plav jer je on nevin, i zato samo može razgovarati s djecom. i zato pliva u plavom moru nevinosti, tamo on pripada, kao plavi delfin, ne u pokvarenoj hotelskoj sobi s muriel koja zaudara na njen aceton i kožne torbe. zato seymour kaže sybil da joj je kostim plavi, on je možda doslovno žut, ali seymour vidi više (see more), i on percipira sybilinu urođenu nevinost. što se tiče murielinog ogrtača, ona je odstranila podstavu, i zato nije nevina. i nije samo stvar u skrivenim porukama u takvim malim stvarima, stvar je u imenima. seymour see more- vidi više, glass- krhak kao staklo, carpenter= stolar= prva aluzija- nevina smrt- isus krist. seymour mora umrijeti jer je prenevin za svoj svijet, mora umrijeti kao protest muriel, drugom svjetskom ratu, ili pak stanju čovjeka koji će na koncu podleći svojim željama, odaberi sama. ali svi ti razlozi su tipični muriel-razlozi, prepovršni. no, to što je muriel površna ne znači da je zla, naprotiv. dakle zašto se seymour ubio. u tom je stvar. ili nitko, ili samo sallinger, ili naposljetku samo seymour to zna. "Miss Carpenter. Please. I know my business," the young man said. "You just keep your eyes open for any bananafish. This is a perfect day for bananafish." "I don't see any," Sybil said. "That's understandable. Their habits are very peculiar." He kept pushing the float. The water was not quite up to his chest. "They lead a very tragic life," he said. "You know what they do, Sybil?" She shook her head. "Well, they swim into a hole where there's a lot of bananas. They're very ordinary-looking fish when they swim in. But once they get in, they behave like pigs. Why, I've known some bananafish to swim into a banana hole and eat as many as seventy-eight bananas." He edged the float and its passenger a foot closer to the horizon. "Naturally, after that they're so fat they can't get out of the hole again. Can't fit through the door." "Not too far out," Sybil said. "What happens to them?" "What happens to who?" "The bananafish." "Oh, you mean after they eat so many bananas they can't get out of the banana hole?" "Yes," said Sybil. "Well, I hate to tell you, Sybil. They die." "Why?" asked Sybil. "Well, they get banana fever. It's a terrible disease." |
