Rekla bi najbolja tri dana ikad
Su bila na Visu
Prije točno godinu dana.
Od 25-28.4.2006.
To su bila vraški dobra tri dana. Obilježena sunčanjem, šetanjem, jabukama, močenjem nogu u moru, samostalno kupljenim cosmopolitanom, cjelonoćnim raspravama, raspakiravanjem uz pozadinu mojeg pjevanja boba dylana, pokušavanjem izvući najbolje iz loših doručaka i zgođušnim metalcima i prvom dobrom pjesmom koju sam ikad napisala.
Bila je dobra za tadašnje prilike, bar nešto.
I da ne zaboravim preslušavanje cedeja na trajektu.
Uz zalazak sunca/izlazak sunca.
Evo sljedeći najbolji dan je bio dan radioheada u budimpešti i sve popraćeno tim.
Doduše to mi je bio kao san, još uvijek je.
Zdravi keksi, kilometrima isti krajolik, kućice, mađarska i vlak. Panično traženje szigeta, luđačka vožnja u taksiju s taksistom koi je ostavljao dojam nekvalificiranog kirurga koji prodaje ukradene organe na crnom tržištu. Ili nekog tko će nas odvest u bijelo roblje.
Armije alternative. Kabanica viška. Predgrupa koa je kasnie svirala kao predgrupa ćrću i mi to nismo shvatili.
Sjedenje na benzinskoj i guranje u matrou i ne shvaćanje smjera u kojem idemo i bombardirajuće maštarije dok sam ležala u krevetu u hostelu i dan danas mi je misterij kako sam uspjela zaspati.
Sljedeći najbolji dan bi bio
Dan kad sam gledala neki film za koji se ne mogu sjetiti točno kako se zove, ali je vezano uz nedjelju na selu na francuskom i nekog fensi redatelja.
Bila je tamo Keks i Marlett. Bio je to ljetni dan. Bilo je liepo. Jer se odvijalo na Tuškancu. Tuškanac mi je baš drag.
I Gornjem gradu, i sladoledu, i preslušavanjem rijetkih ff stvari i složnosti između nas tri. Možda je i Tolkiens bio u igri. I malo absintha.
Ah, absinth. Svi ljetni dani s tim curkama...paromlin i te šeme.. Suupperriška.
Sljedeći najbolji dan.. Dan izleta. Na koji nisam išla. Kad sam sa starim frendicama išla u maksimir. Baš nam je bilo dobro.
I onda kad smo išli pogleat dal je Tea upala u umjetničku. Na kraju ljeta.
I upala je. I slavili smo i bili sretni i složni i skupa i to su bili posljednji dani ekipe. Na brdo, gledat zalaske sunca i šetat đukela i borit se protiv celulita.
Bio je i dobar dan kad me alex kapranos zagrlio. Baš je fino mirišo. I imao narančastu majcu. Ima nešto u tim narančastim majcama.
Briem da sam pol ovih dana zabilježila na blogu. Vrijeme je da otvorim novi. S pedesetim postom. A to je za 3 posta. Uskoro.
Pred-olujno vrijeme je službeno najbolje vrijeme.
Jednom je rekla da explosions in the sky smatra sauntrekom svog života.
Onda su delgadosi sauntrek mog.
Pitanje. Kako saznam ime klasične skladbe ako samo znam kako ide.
Kaj da čitam.
Svako otkriće je zakon.
Danas je Dan planeta Zemlje.
Čudno je gledat na Zemlju kao na planetu, sve se čini onak totalno nevažno.
U svakom slučaju.
Imam ribice wai
Baš su liepe
I drage
Volem ih.
Prvotna idea o iguani je pauzirana.
Zasad.
Jedva čekam ljeto.
u svakom slučaju
proljeće je tak toplo i liepo i zaljubljivo doba godine.
trenutno raspoloženje
1. how it ends- devothcka
2. anthems for a 19yearoldgirl(jel je?)- broken social scene
3. daughters of the soho riots- the national
4. pull the wires from the wall- delgados
5. maps- yyys
6. returning to the fold- the thermals
7. sunrise- norah jones
hm preokret opet
26.4.2007.
poznatiji kao
NAJDOSADNIJI DAN MOG ŽIVOTA
da vidimo
ustala se u 8:17
na jogi bila od 9:00-11:00
išla kupovat traperice
beneton mrzim iz dna duše do vijeka vijekova
uobičajeni broj mi je skroz naknap kod njih
(koji je neću reć)
a broj veći
je ogroman
krojevi su užasni
i sve.
toe bilo fkt agonizirajuće
ja u kabini pizdim i psujem benetonu sve po spisku
a meni prodavačica sam nudi veće brojeve
onda još više pizdim
i ona neonska svjetla stvorena da ti istaknu svaki nedostatak
ĐUBRAD ČETNIČKAA
i onda sam ih sve poslala u pm i otišla u x nejšn.
iks nejšn je prezakon dućan
bar meni
čovjek nikad ne bi ni sanjao
da je hrvatski
i baš su im dobri krojevi i sve
bar meni.
i ne moram ić po veće brojeve
Bago hvala.
onda sam došla doma.
jela. pila. učila.
išla u logor.
na putu do logora zaključila da cijeli život slušam empetri preglasno.
slušala neke kakti fil gud pjesme da se oraspoložim.
ne potrebno reć nie uspielo.
(zavaravanje)
u logoru umirala. boli grlo. boli glava. valjda tlak.
neš fali.
koda je neko neš uzeo
šta je prije bilo tam
i više se nikak
nemrem sjetit šta je to bilo.
izbrisano iz memorije.
osim toga
grupa iz engleskog nie šta je nekad bila
skupa smo već
pa bit će desetak godina
i više
valjda kad si klinac ti je sve super
kajaznam sebe sam oduvijek smatrala
spojem svih tih ljudi
nekak kad ih sad gledam
svi su oni izgrađene osobe
ja doduše
ne znam
ne
barem prije sam se uvijek u nedostatku stereotipa u koji da se uguram smatrala da sam od svakog po malo
no uglavnom
sad smo recimo odrasli
i sve se nekak smješalo
promijenili smo se svi skupa
i više si ne pašemo tolko
više nismo
krejzi drimz
najluđa i najpametnija grupa na školi
sačinjena od spaljenih štreberica
ali uglavnom to je uvijek tako
ne možeš očekivati od ljudi da se ne mijenjaju,ssamo stalna mijena jest.
digresiram
uglavnom onda sam jela u sabveju,bio je neki lik na trgu
tara mie opet posudila pare,fkt ne znam kak tak brzo trošim
taj lik leprd-men na trgu je zabavan recimo
eo na engleskom je bilo solidno,recimo
ubija me tlak.
ubijam vrijeme.
"If I were a good man, I'd understand the spaces between friends."
Raspoloženja variraju.
Uvijek i stalno.
Čovjek može napraviti opise raspoloženja pjesmama.
Napraviš top listu pjesama koje opisuju i grade tvoje trenutno raspoloženje i daš im ime.
I to radiš iznova i iznova i onda se počnu pojavljivati uzorci.
Možeš i po albumima, ekšli.
moe trenutno raspoloženje
ime: radiohead: everything in it's right place [there are two colors in my head]
1. wilco: i am trying to break your heart
2. neutral milk hotel: king of carrot flowers pt.1
3. the decemberists: california one youth and beauty brigade
4. smashing pumpkins: 1979
5. the velvet underground: sunday morning
6. talking heads: naive melody
7. the national: daughters of the soho riot
8. the islands: swans
9. sufjan stevens: decatur, or, round of applause for your stepmother!
10. the unicorns: sea ghost
11. lou reed: perfect day
12. bob dylan: fourth time around
13. pink floyd: if
huh. kako radih listu raspoloženje jenjava.
idem novu.
moe trenutno raspoloženje 2
ime: radiohead: packt like sardines [after years of waiting nothing came]
1. interpol: stella was a diver and she was always down
2. xiu xiu: i love the valley oh
3. the smiths: bigmouth strikes again
4. joy division: atmosphere
5. radiohead: lucky
6. the arcade fire: ocean of noise
7. radiohead&dj shadow&unkle- rabbit in your headlights
8. portishead: humming
9. arab strap: autumnal
10. the pixies: where is my mind
11. liars: the wrong coat for you, mr.heart attack
12. joy division: love will tear us apart
13. echo & the bunnymen: the killing moon
uglavnom, škola u ponedjeljak.
isuse to me toliko bedira ne mogu vam opisati.
najrađe bi se odselila u indiju
ili tibet
a najgore nešto
šta nisam ništa ništa apsolutno ništa učila
i sad bi trebala ali umjesto tog pišem debilne liste da bi opisala svoe raspoloženje
sjo treba mi život.
kill me sarah
kill me again
with love
ekšli. volim školu. klasičnu. sama ideja škole je ekstra plemenita. učenje. to je lijepo.
see more.
perfect day for bananfish.
toe priča koju treba sagledat iz širokog aspekta. skoro sve u seymourovom životu je zagađeno površnošću, taštinom i nasiljem.
em rat, koji uništava jedini seymouru drag dio sebe, dječji pogled na stvari, koji on ponovno nalazi u dvoje djece s kojima se sprijatelji u hotelu. em žena, muriel, ona je u potpunosti samo-usmjerena, sve njene aktivnosti u početku priče su vezane uz njen izgled. i seymour shvaća da sve preostalo u njegovo životu ga može samo iskvariti i zato bježi iz njega. to se očituje u jednoj od zadnjih scena, u kojoj je seymour u dizalu. glupo je pretpostavljati što mu se tada motalo po glavi pošto je fiktivni lik, ali osobno mislim da je tada shvatio, pri raspravi o stopalima, gledajući u svoja stopala, da nikada neće biti mala dječja stopala kakva on želi, i da nema smisla više tratiti vrijeme na pokušavanje smanjenja vlastitih stopala, haha ovo mislim metaforički naravno, te da si jednostavno skrati muke i prekine to. no još jedna stvar s tim stopalima. naglo prekidajući raspravu time kako su njegova stopala sasvim normalna, on otkriva još jedan strah- zapravo se boji da nije normalan. ljudi koji su normalni, stopala koja su normalna, ne moraju opravdavati svoju normalnost.
doduše.
odgovor na zašto si je seymour propucao glavu se nalazi u samoj priči o bananafishima.
toliko je zasićen svime da se ne može vratiti u početno stanje nikako.
bio je sretan i nevin i neopterećen znanjem, ratom i svime ostalim, bio je dijete, i kad se maknuo iz tog svijeta, em odlaskom u rat, em odrastanjem i shvaćanjem svega i punjenjem znanjem i intelektom, a upravo to te čini očajnim, (tjst ovisi kak gledaš al osobno mislim da što si gluplji si sretniji, iako ne mora bit, al u seymourovom slučaju...uglavnom.) svim tim se najeo i ušao u zamku iz koje više nije mogao izaći, ergo, on je bananafish.
mislim da on nije pedofil. u svakom slučaju.
zbog jedne ključne scene.
plava je boja nevinosti.
seymour je rekao sybil kako ima lijep plav kupaći kostim.
sybil ga zatim ispravlja i kaže kako nije plavi, već žuti. seymour kaže da zna, da se samo šalio. oko ovog sam razbijala glavu.
zašto bi se šalio oko takve gluposti.
ali zapravo kad razmisliš o tome, ima savršenog smisla. seymourov vlastiti kupaći kostim je plavi, murielin ogrtač je plavi, i seymour i sybil se kupaju u nadasve plavom atalantiku.
seymourov kupaći kostim je plav jer je on nevin, i zato samo može razgovarati s djecom. i zato pliva u plavom moru nevinosti, tamo on pripada, kao plavi delfin, ne u pokvarenoj hotelskoj sobi s muriel koja zaudara na njen aceton i kožne torbe. zato seymour kaže sybil da joj je kostim plavi, on je možda doslovno žut, ali seymour vidi više (see more), i on percipira sybilinu urođenu nevinost. što se tiče murielinog ogrtača, ona je odstranila podstavu, i zato nije nevina.
i nije samo stvar u skrivenim porukama u takvim malim stvarima, stvar je u imenima. seymour see more- vidi više, glass- krhak kao staklo, carpenter= stolar= prva aluzija- nevina smrt- isus krist.
seymour mora umrijeti jer je prenevin za svoj svijet, mora umrijeti kao protest muriel, drugom svjetskom ratu, ili pak stanju čovjeka koji će na koncu podleći svojim željama, odaberi sama.
ali svi ti razlozi su tipični muriel-razlozi, prepovršni. no, to što je muriel površna ne znači da je zla, naprotiv.
dakle zašto se seymour ubio. u tom je stvar. ili nitko, ili samo sallinger, ili naposljetku samo seymour to zna.
"Miss Carpenter. Please. I know my business," the young man said. "You just keep your eyes open for any bananafish. This is a perfect day for bananafish."
"I don't see any," Sybil said.
"That's understandable. Their habits are very peculiar." He kept pushing the float. The water was not quite up to his chest. "They lead a very tragic life," he said. "You know what they do, Sybil?"
She shook her head.
"Well, they swim into a hole where there's a lot of bananas. They're very ordinary-looking fish when they swim in. But once they get in, they behave like pigs. Why, I've known some bananafish to swim into a banana hole and eat as many as seventy-eight bananas." He edged the float and its passenger a foot closer to the horizon. "Naturally, after that they're so fat they can't get out of the hole again. Can't fit through the door."
"Not too far out," Sybil said. "What happens to them?"
"What happens to who?"
"The bananafish."
"Oh, you mean after they eat so many bananas they can't get out of the banana hole?"
"Yes," said Sybil.
"Well, I hate to tell you, Sybil. They die."
"Why?" asked Sybil.
"Well, they get banana fever. It's a terrible disease."
Moram početi ovaj post sa prikladnim tekstom pjesme Quicksilver Messenger Servicea, ako ju neznate pročitajte jer, začudo, ima nekog smisla.
What about me?
You poisoned my sweet water, you cut down my green trees,
The food you fed my children was the cause of their disease.
My world is slowly falling down and the air's not good to breathe,
And those of us who care enough, we have to do something.
Your newspapers, they just put you on.
They never tell you the whole story.
They just put your young ideas down.
I was wondering, could this be the end of your pride and glory?
I work in your factories, I study in your schools,
I fill your penitentiaries and your military, too.
And I feel the future trembling, as the word is passed around.
If you stand up for what you do believe, be prepared to be shot down.
And I feel like a stranger in the land where I was born,
And I live like an outlaw and I'm always on the run.
And I'm always getting busted and I got to take a stand,
I believe the revolution must be mighty close at hand.
I smoke marijuana, but I cant get behind your wars.
And most of what I do believe is against most of your laws.
I'm a fugitive from injustice, but I'm going to be free,
'Cause your rules and regulations, they don't do a thing for me.
And I feel like a stranger in the land where I was born
And I live just like an outlaw and I'm always on the run.
Znam, znam, non-stop pričam o tome šta radimo svijetu bez neke znanstvene osnove (samo čitajte dalje, ovaj put je ima), i znam da sam stvarno iziritirala barem jednu osobu u više navrata ponavljajući više istih svjetskih pitanja i rješenja na njih, ali koliko se još toga treba dogoditi da ljudi posjednu lijene guzice i poslušaju? Zar je stvarno previše tražiti od besposlenih, cendravih ljudi da stave svoje prazne coca-cola limenke u poseban kontejner tako da se recikliraju?
Rado recikliram sve što mogu, ali znajući da je to samo mali rajžlec u usporedbi s onime što velike avio-kompanije i industrije mogu učiniti ostavlja porpilično obeshrabrenom.
Zar je stvarno vrijedno moje ljutnje kad vidim staklenu ambalažu u smeću, kad bi zapravo trebala biti u zelenoj kutiji? Vjerojatno ne.
Uzmimo na primjer potres koji je pogodio Javu ubijajući najmanje 4, 600 ljudi, ozljeđujući (procjenjuje se) 10, 000. Znam da su potresi prirodne katastrofe (da, slušala sam na satu zemljopisa, profesorice), no saslušajte.
Glečeri i ledenjaci zadržavaju potrese i pokretanje zemljinih ploča (sjetite se, učili smo). Očekujemo podizanje zemljine površine kako se glečeri otapaju, a led se otapa ošamućujućom brzinom. Ledenjačka polja se odlamaju u ocean, a te su stvarčice prilično teške. Ne mislim tipa teške težine par auti, mislim teške težine 500 bilijuna TONA leda koji se odvaja u ocean. To tjera more na značajno povišenje razine, više poplava, više evakuiranih gradova, ljudi moji- obala kakvu poznajemo će u potpunosti nestati. Nema više sunčanog Hvara, nema više pješćanih plaža i sunčanja na Bolu. A da ne spominjem ostatak svijeta.... Čeka nas katastrofa.
Prije jedno 10 000 godina, potresi su se pojačali na mjestima gdje su se ledenjacu povlačili. E, to je činjenica. Dakle, manje ledenjaka = više potresa, i eto ti globalnog zatopljenja.
Potresi su možda nezaustavljivi, ali predviđanje potresa nije izvan ljudskh mogućnosti. Potres u San Franciscu 2003. je oduzeo 3 života. Dok je potres u Iranskom gradu Bamu ubio 26, 000 ljudi. Pa zašto? Zato što nema zgrada otpornih na potres u Bamu.
I zašto nismo čuli o Bamu? 26, 000 mrtvih. Reći ću vam zašto. Zato što nijedan zapadnjački turist nije poginuo i zato što smo bili prezaokupljeni oplakujući uništene zgrade u Kaliforniji. To su bili potresi sličnih jačina samo 4 dana vremenske razlike, a ipak 25, 997 života i nije tako mala razlika ako mene pitate.
Prirodne katastrofe samo utječu na siromašne ljude bivšeg kolonijalnog svijeta. Svi to znamo, iako ne želimo priznati. Činjenicu da zapad čini najviše štete cijelom svijetu, znajući da imamo zgrade otporne na potrese i da smo OK-za sada-i da imamo tehnologiju koja će nas upozoriti na bilokakav tornado ili tsunami.
Naravno, simptomi globalnog zatopljenja neće samo (aha, samo) rezultirati znatnim povišenjem morske razine (okej, sjetite se Dana poslije sutra i Jakea Gyllenhalla ako baš morate), nego pojačane nasilne vremenske uvjete koji će pogoditi obalu i jako ugroziti siromašne zemlje.
Južno-azijski tsunami (svi ga se dobro sjećamo) je ubio 250, 000 ljudi. Čak i ako ga nismo mogli spriječiti, mogli smo ga predviditi i mogli smo ljudima dati nategnutu šansu da se sklone. Da je, naravno, sofisticirana tehnologija na zapadu radila šta je trebala.
Trebala je biti, da je bila ne bi bilo toliko otečenih mrtvih tijela razbacanih po obali. Ti ljudi su živjeli u improviziranim zajednicama po obali, lovili ribu i obrađivali zemlju da se prehrane. Nisu imali ni šansu.
Nisu trebali umrijeti tako. Ne u 21. stoljeću.
Pacifički ocean ima hi-tech sistem nadgledanja potresa i tsunamija- seizmološki radar.
Shvaćam da je takav sistem ograničen u društvu, s obzirom na manjak osnovne infrastrukture potrebne za izdavanje upozorenja i za evakuiranje stanovništva u trenutnom upozorenju (telefoni, internet), ali dopustiti da ljudi na taj način umru je jednostavno...pogrešno. Imamo više novaca nego ikada, i zašto ga ne upotrijebimo pametno? Zašto šaljemo rakete na mjesec i gradimo nuklearke? To je sramotno.
Naravno, komunikacije u ovim dijelovima svijeta su tako jadne, da nitko ni ne zna koliko ih je zapravo umrlo. No, ipak znamo točan broj umrlih u zapadnjačkim katastrofama koje moramo oplakivati u propisanom redoslijedu ( i raditi otrcane Hollywoodske filmove da nas podsjećaju na to kako su takvi prokleti junaci ). Znamo imena, boju očiju, veličinu cipele od svih žrtava i zapošljavamo najzgodnije glumce da ih glume.
Mislimo da smo superiorno inteligentni, ali smo u stvarnosti jako, jako glupi.
Navodno, u Sumantri, kako su valovi udarali o obalu, slonovi su počeli plakati. Otrgnuli su okove sa nogu i otrčali dalje od obale, u gorje. Osjetili su opasnost i izbjegli ju.
Slonovi imaju kosti u nogama koje osjete seizmičke vibracije. Mi smo napravili mašine koje to mogu, uz velike troškove, dok slonovi ovo osjete prirodno. Oni su više u doticaju s prirodom nego što ćemo mi ljudi ikada biti. I šta mi radimo slonovima?
Natjeramo ih da rade glupe trikove u cirkusima, držimo ih zaključane uz tlo tako da se sigurno možemo s njima slikati i rezati im kljove za narukvice koje nikad nećemo nositi i figurice koje skupljaju prašinu.
Darwin je napisao zakon jačega. Slonovi su preživjeli tsunami, dok 260, 000 ljudi nije, no u našem perverznom kapitalističkom društvu, držimo i slonove i ljude zavezane da odgovara našim deformiranim potrebama.
Držim da je nevjerojatno da tašti, arogantni idioti poriču očito—da naše razmetljive aktivnosti u našim pohlepnim ispraznim životima nepovratno izazivaju katastrofe koje imaju moć da izbrišu život kakav poznajemo.
Djeca se rađaju s AIDS-om, for the love of Radiohead. Osuđena su na sporu smrt prije nego i progledaju. Na zapadu, naravno, imaju lijekove, ali samo za određenu svotu love.
Katolička Crkva ne pomaže previše govoreći da su kondomi zlo, u doba seksualno prenosivih bolesti, teen-trudnoća, i pre-populacije planeta, govoriti da su kondomi zlo je nevjerojatno neupućeno. Sjetimo se našeg dragog preminulog pape. Nemojte me krivo shvatiti, osobno sam katolik(recimo) i bilo mi je žao, ali kako smo ga samo svi oplakivali kada je umro, nama je njegov život očito puno više značio od beznačajnih života potraćenih svaki dan zbog vjerovanja da je «kontracepcija nemoralna».
Više ljudi=siromaštvo, čak i ako bi zapad oprostio dug takozvanom Trećem Svijetu, još bi bilo ekstremnog siromaštva. Najsiromašniji su upravo oni koji žive na najriskantnijim mjestima, i upravo oni umiru, i čak i ako će bogati to sve snimiti za arhiv i za one koji gledaju 2-minutni blok katastrofe preko večere, na kraju Dnevnika, zapravo nas neće biti briga jer se to ne događa nama.
No, ipak će se to nama jednom i dogoditi, i tad nas lova neće spasiti.
Svjetski najveći onečišćivaći imaju i najviše novaca, a to su u okviru ispuštanja ugljikovog dioksida (molim bubnjeve i uzdahe iznenađenja):
1. SAD - 24%
2. Europa - 14%
3. Kina -13%
4. Rusija - 6.2%
5. Japan - 5%
6. Indija - 3.2%
SAD neće priznati protokol iz Kyota, jer, o ne!, će im naškoditi ekonomiji. Kina i Indija su zemlje u progresu, a Kina već gradi novu termoelektranu svakih 10 dana u prosjeku, i procjenjuje se da će sav zrak koji udišemo za 20 godina biti onečišćen i da će biti *još više* boleština nego što je sad. Svi koji žive uz te elektrane se već sad guše, a ne morate ni pogoditi, to su oni najsiromašniji koji si ne mogu priuštiti stan u Šangaju, iako ni tamo nije bajno. Indija također nevjerojatnom brzinom uspijeva zagađivati zemlju i zrak.
A ne daj Bože da kupe pročišćivaće, neisplativo je.
Tako da, ako 3 najveća zagađivaća ne rade što bi trebali, moja staklenka se baš ne čini tako važnom na kraju svega.
Ali nisam u depresiji. Vesela sam.
Jer, na kraju, ništa od ovog ionako nije važno jer nitko to neće pročitati i ako pročita itko će okrenuti glavu na drugu stranu and that's the end of that. Jer smo svi mi preokupirani samim sobom, i boli nas briga za druge, to je okrutna stvarnost.
This is the way the world ends
This is the way the world ends
This is the way the world ends
Not with a bang but a whimper.
čoeče šta mrzim ovaj blog.
blog je valjda nešto naj egocentričnije šta postoji.
gadi mi se.
hrpica ljudi sa iskompleksiranim teretima iz djetinjstva koja ima potrebu za samopotvrđenjem.
ne svi blogovi, dakako, ali ovaj osobito.
gadi mi se.
this is the way my blog ends
this is the way my blog ends
this is the way my blog ends
not with a goodbye (too good a word, babe) but a farewell.
što više ljubavi.
slažem se. lav iz ol ju niid.
ljubavi prema sebi. bez kinki prizvuka. a votdhel, život je jedan veliki kinki prizvuk.
u svakom slučaju,
let's go out all night
and get hy with our friends
mislim, teorecki je sve u kurcu
konstantno
ali ima toliko toga
zbog čeg vrijedi nastavit gurat
xdxdxdxdxd
where is my mind
where is my mind
onak tolko je zeznuto
da je smiješno
i jedino šta ti preostaje
je plakat kroz smijeh
i grlit nekog
i sam iz dana u dan UŽIVAT i osjećat i skakat i ne sekirat se sa sranjima i prilagodit stvari i ljude sebi jebiga i shvatit
da stalna samo mijena jest
kad se probudim
nisam ista osoba
kao kad idem isti dan spavat.
Empty-handed I entered the world
Barefoot I leave it.
My coming, my going --
Two simple happenings
That got entangled.
uglavnom imaš ono
ring ring
7 am
move yourself to go again
cold water in the face
brings you back to this awful place
pankeri su zbilja nešto posebno.
aaaaaah :(
energija
.
oću ić u london.
ići ću u london.
i u irsku.
čoeče irska.
piva. mjuza. pank. dablin. crveno. pjegice. klifovi. savršeno.
obećana zemlja.
O.O
