|
I tako Moj jubilarni 42. post U zadnje vrijeme su mi ljudi koji su mi prije bili nesimpatični jako simpatični A ljudi koji su mi prije bili simpatični su mi nesimpatični Ali neki ljudi ostaju simpatični . Volim biti sama doma stvarno uživam u tome. Doduše ponekad me uhvate svojevrsni napadaji panike kad sam sama Ali to je u redu. Dođu i prođu. Svake godine. Život zamara. ä`„ŮŰsS€4nó u‹DQ„KoehsS€ZnJh trebaš kao bit sam doma. pozatvarat sve i utihnut sve zvukove spustit rolete zamračit prostoriju leć se na leđa opustit se u potpunosti joga opuštanjem (što će reć mentalno opustit svaki dio tijela) disat trodijelno (što će reć prvo u trbuh, pa pluća, pa gornji dio pluća, izdisat obrnuto-pluća, trbuh) po mogućnosti prvo na jednu onda na drugu nosnicu i kad si u potpunosti opušten nemaš misli koje ti lete po glavi izgovarat LARRRRASSS bolje naglas jer ti u mislima svašta leti i usredotočit se na tu mantru larrrrasss (laras) i odvojit duh od tijela polako se automacki on odvaja možda ćeš čut zvukove ili vidjet tamne mrlje ali to je samo prelazak u astral i tako pređeš u svijet duha osjetiš struju po tijelu povezan si sa srebrnom vrpcom za svoje tijelo tako da nitko drugi ne može uć u nj dok si izvan i lebdiš tako izvan vremena, samo u prostoru ideš gdje hoćeš radiš šta hoćeš pričaš s kim hoćeš sam se treba čuvat negativnih tijela loših ljudi demona ljudi niže sfere i tako to ali relativno bezopasno sam se ne smiješ bojat to je astralna projekcija putovanje u mislima apdejt. 6.jako volim sufjana stevensa. ali stvar s njim. nije da mi se svjesno sviđa- šećerast je. ali sviđa mi se jako ta neka perspektiva štajaznam. tako me ponese ta kršćanska poletnost i sreća i savršeno shvaćanje života i u jednom trenutku čak povjerujem da bi i ja mogla poprimiti taj njihov dobar, veseo duh putovanja s kombijem na turneje i sačuvanja ljestvice moralnih vrijednosti bez obzira na količinu popušene trave, ali jednom kad ugasim liniju me spopadne neki očaj kad shvatim kolko sam ja dublje zaglibljena i kolko me male stvari frustriraju i iskreno želim bit neopterećena stvarima kao što su boja svijetla vani. čak me ponekad ulove trenutci prosvijetljenja, ali to se teško i nikako održi. 2.ponekad kažem stvari naglas da bi ljudi čuli i počeli razmišljat o tome. to nije pravi razlog, zavaravam se. pravi razlog je da se nadam da će netko svjesti moje frekvencije načuti što sam rekla i doć i reć ne neš tipa "omg omg neon bilble omg", već "funeral je bio bolji." ili bar prepoznat referencu koju sam namjerno na glas rekla opet u nadi da će ju netko u masi ljudi prepoznat i prić i upoznat se i pitat me dal oću s kombijem na uberkul opskurni festival u španjolsku. il da se neko bar nasmiješi s razumijevanjem. a da nije girica. ne, rađe s vlakom. oću negdje s vlakom. 3.ne vežem se na ljude. mislim, ne biram ja dal ću se vezat il ne. commitment issue. al opet šta si čovjek više zabrijava da ima komitment išju, to je on stvarniji. 4.fakat volim engleski. ić na engleski. našu grupu engleskog. 1.oću ić s vlakom negdje s tapirom i giricom(koji imaju najbolje fore u cijelom svemiru.)(i volim ih obje puno iako jednu znam bolje.)(ali fakat nikad nisam nekog tak jako voljela.)(iskreno i temeljito.)(u cijelosti.)(kao frenda.) i pričat danonoćno i bit životom uzbuđena i gubit kontrolu zbog opijenosti oduševljenjem i votka đusom i štok kolom i tekilom i soli i vratit vrijeme na stvari i na dane i živjet vječno u njima jer su u svim nesavršenostima savršeni. Bilo bi lijepo čitati on the road i biti on the road slušati stare naše singer-songwritere i folkrokere i i i I will u indian summer kada je ljeto gotovo ali je toplo i dani su još dugi sve je puno vatrenih zalazaka sunca i pješćanih plaža i agava koje vise sa stijenja gledajući u te teško dostupne pješćane plaže i kampera i normalno simona i garfunkela i puno lijepih ljudi puno dobrih ljudi dragih ljudi ali ne puno ljudi i onda kuiš onda bi bili sretni tjst isčekivali bi sreću i to bi bilo to sreća i jeli bi te sladolede i po danu hodali u šorcevima i gornjim badićima i japankama i onim ogromnim bekpek torbama sa šalicama koje vise zavezane i šatorima i s kartama u rukama i spiganim biciklima i kratkim kosama i savršenim tenom i lijepim osmjesima i spiganim rej benkama a navečer bi gledali ulične svirače (one kaj sviraju surf rock) i onda se sprijateljili s njima i lijepo tamo na visu livin' the dream i ponekad bi sjeli na neki trajekt i ležali po podu u trajetku malo se kartali malo čitali pićfork al uglavnom spavali i kad bi došli bi kupili jabuke i jeli na plaži oprane u moru sa onim slanim prizvukom mora i onda bi šetali navečer po rivi i gledali ljude i zvijezde i bilo bi jebeno dobro. daj...nek me neko neš pita. |
