I tako
Moj jubilarni 42. post
U zadnje vrijeme su mi ljudi koji su mi prije bili nesimpatični jako simpatični
A ljudi koji su mi prije bili simpatični su mi nesimpatični
Ali neki ljudi ostaju simpatični
.
Volim biti sama doma stvarno uživam u tome.
Doduše ponekad me uhvate svojevrsni napadaji panike kad sam sama
Ali to je u redu.
Dođu i prođu.
Svake godine.
Život zamara.
ä`„ŮŰsS€4nó
u‹DQ„KoehsS€ZnJh
trebaš kao bit sam doma.
pozatvarat sve i utihnut sve zvukove
spustit rolete
zamračit prostoriju
leć se na leđa
opustit se u potpunosti
joga opuštanjem (što će reć mentalno opustit svaki dio tijela)
disat trodijelno (što će reć prvo u trbuh, pa pluća, pa gornji dio pluća, izdisat obrnuto-pluća, trbuh)
po mogućnosti prvo na jednu onda na drugu nosnicu
i kad si u potpunosti opušten
nemaš misli koje ti lete po glavi
izgovarat LARRRRASSS
bolje naglas jer ti u mislima svašta leti
i usredotočit se na tu mantru larrrrasss
(laras)
i odvojit duh od tijela
polako se automacki on odvaja
možda ćeš čut zvukove ili vidjet tamne mrlje
ali to je samo prelazak u astral
i tako pređeš u svijet duha
osjetiš struju po tijelu
povezan si sa srebrnom vrpcom za svoje tijelo
tako da nitko drugi ne može uć u nj dok si izvan
i lebdiš tako
izvan vremena, samo u prostoru
ideš gdje hoćeš
radiš šta hoćeš
pričaš s kim hoćeš
sam se treba čuvat negativnih tijela
loših ljudi
demona
ljudi niže sfere
i tako to
ali relativno bezopasno
sam se ne smiješ bojat
to je astralna projekcija
putovanje u mislima
apdejt.
6.jako volim sufjana stevensa.
ali stvar s njim. nije da mi se svjesno sviđa-
šećerast je. ali sviđa mi se jako ta neka perspektiva štajaznam.
tako me ponese ta kršćanska poletnost i sreća i savršeno shvaćanje života i u jednom trenutku čak povjerujem da bi i ja mogla poprimiti taj njihov dobar, veseo duh putovanja s kombijem na turneje i sačuvanja ljestvice moralnih vrijednosti bez obzira na količinu popušene trave, ali jednom kad ugasim liniju me spopadne neki očaj kad shvatim kolko sam ja dublje zaglibljena i kolko me male stvari frustriraju i iskreno želim bit neopterećena stvarima kao što su boja svijetla vani.
čak me ponekad ulove trenutci prosvijetljenja, ali to se teško i nikako održi.
2.ponekad kažem stvari naglas da bi ljudi čuli i počeli razmišljat o tome.
to nije pravi razlog, zavaravam se.
pravi razlog je da se nadam da će netko svjesti moje frekvencije načuti što sam rekla i doć i reć ne neš tipa "omg omg neon bilble omg", već "funeral je bio bolji." ili bar prepoznat referencu koju sam namjerno na glas rekla opet u nadi da će ju netko u masi ljudi prepoznat i prić i upoznat se i pitat me dal oću s kombijem na uberkul opskurni festival u španjolsku. il da se neko bar nasmiješi s razumijevanjem. a da nije girica.
ne, rađe s vlakom.
oću negdje s vlakom.
3.ne vežem se na ljude.
mislim, ne biram ja dal ću se vezat il ne.
commitment issue.
al opet šta si čovjek više zabrijava da ima komitment išju, to je on stvarniji.
4.fakat volim engleski. ić na engleski. našu grupu engleskog.
1.oću ić s vlakom negdje s tapirom i giricom(koji imaju najbolje fore u cijelom svemiru.)(i volim ih obje puno iako jednu znam bolje.)(ali fakat nikad nisam nekog tak jako voljela.)(iskreno i temeljito.)(u cijelosti.)(kao frenda.) i pričat danonoćno i bit životom uzbuđena i gubit kontrolu zbog opijenosti oduševljenjem i votka đusom i štok kolom i tekilom i soli i vratit vrijeme na stvari i na dane i živjet vječno u njima jer su u svim nesavršenostima savršeni.
Bilo bi lijepo čitati on the road i biti on the road slušati stare naše singer-songwritere i folkrokere i i i I will
u indian summer
kada je ljeto gotovo ali je toplo i dani su još dugi
sve je puno vatrenih zalazaka sunca i pješćanih plaža i agava koje vise sa stijenja gledajući u te teško dostupne pješćane plaže i kampera
i normalno simona i garfunkela i puno lijepih ljudi puno dobrih ljudi dragih ljudi
ali ne puno ljudi
i onda kuiš onda bi bili sretni
tjst isčekivali bi sreću
i to bi bilo to
sreća
i jeli bi te sladolede i po danu hodali u šorcevima i gornjim badićima i japankama i onim ogromnim bekpek torbama sa šalicama koje vise zavezane i šatorima i s kartama u rukama i spiganim biciklima i kratkim kosama i savršenim tenom i lijepim osmjesima i spiganim rej benkama
a navečer bi gledali ulične svirače (one kaj sviraju surf rock) i onda se sprijateljili s njima i lijepo tamo na visu
livin' the dream
i ponekad bi sjeli na neki trajekt i ležali po podu u trajetku malo se kartali malo čitali pićfork al uglavnom spavali
i kad bi došli bi kupili jabuke i jeli na plaži oprane u moru sa onim slanim prizvukom mora
i onda bi šetali navečer po rivi i gledali ljude i zvijezde i bilo bi
jebeno dobro.
daj...nek me neko neš pita.