Bukovica = bu bu bu....buuuum
Po pitanju auta zasad ništa novo. I. će u ponedjeljak uzeti policijski zapisnik, a i osiguranje će dati svoju procjenu. Zapravo ćemo čuti sumu za sve potrebne dijelove i rad automehaničara. Pokušala sam čovjeku objasniti da ne plaćam kredit za skup dijelova na što mi je on sažaljivo kimnuo ramena. Razumije on mene, ali...
I da, konačno smo uključili odvjetnika u cijelu priču.
Danas mi se to čini tako daleko. To je zagrebačka tema, a ja sam u Bukovici. Tu nema auta, nema majstora, nema prijatelja, nema zabave. Sjedim sama i razmišljam kako ću utući ostatak dana, i gle čuda...na sto sam čuda 
Ručak sam skuhala jučer pa ga ima i za danas, knjigu sam pročitala, telka me baš i ne zanima, suđe mi se baš i ne da prati.
Razmišljam kako danas djeca imaju one velike kutije za igračke. Ja sam imala kutiju od praška za veš. Ne sjećam se više koji je prašak bio u igri, niti je li bio od 3 ili 5 kila, ali znam da su sva moja tadašnja zemaljska dobra po pitanju barbika stala u tu kutiju. Imala sam i dvije ogromne vitrine za knjige.
Razmišljam o tome kako bi bilo živjeti u Osijeku. Ima kazalište pa bi I. mogao tamo svirati, ja bih puno lakše našla posao nego u Zagrebu, kvadrat stana je oko 1100 eura pa bi mogli kupiti veći stan i planirati kids. Možda bi čak mogla imati i mačku ili psa. I plačem.
Nisam normalna. Ili bu puni mjesec, ili me ovaj stan čini ludom. Možda je tu umro neki ludi doktor i sada izluđuje sve koji tu žive.
Saved by the bell. zvala me sestra. Pozvala me na ručak, a vjerojatno ćemo odbauljati i do grada. Rokovo je pa je u Virovitici svaki dan nešto organizirano. sinoć je bio koncert na koji nisam mogla otići jer nemam auto. Ne da baš nešto volim crvenu jabuku, ali sve je bolje od zidova koji guše. Sad čak imam volje i oprati suđe 
kisi kisi
)