KOPITOM U GLAVU
26.01.2005., srijeda
Danas
|
Empirijskom metodom sam utvrdio da je broj stvarnih čitača tekstova na ovom postu obrnuto proporcionalan dužini pojedinog teksta. Stoga od ovog posta očekujem mnogo. Danas je bilo dobro. Vidjet ćemo za sutra. Prognoze su isto dobre. - 19:15 - Nabaci nešto svoje (9) - Odnesi doma - # istina živa (lopticaskocica 26.01.2005. 20:21) Čini mi se da si u pravu, što više teksta u postu ljudi prije odu (Robacho 26.01.2005. 21:04) Poivrdimo empirijsku metodu (zmany 26.01.2005. 21:39) Poivrdimo empirijsku metodu (zmany 26.01.2005. 21:39) Nadajmo se, bit će gore. (papalagi 27.01.2005. 00:50) Sad ne znam da li sam se trebao javiti ili se nisam trebao javiti. Koju empiriju potvrđujem? (Psiho 27.01.2005. 01:40) I volim tekstove koji dođu barem do Vladinog dnevnika ili aktualnosti iz Vlade, da budem siguran da se ništa nije pojavilo nakon 31. listopada 2036., e da ne bih propustio. (Psiho 27.01.2005. 01:44) Žao mi je stari ovima iz vlade je mozak na prisilnom godišnjem na neodređeno vrijeme... hibernira i čeka bolje dane... (joe_pellena 27.01.2005. 08:35) Neka, čekat ćemo proljeće i možda dođu bolji dani (mislim u Vladi). (psiho 27.01.2005. 16:09) |
- 16:57 - Nabaci nešto svoje (0) - Odnesi doma - #
Proglas (ustajte prezreni na svijetu)
|
Drugovi i drugarice. Gospodo i gospodarice. U ova teška vremena za našu Lijepu našu i naš lijepi narod mene je dopala tužna žalost i žalosna tuga da vas obavijestim i informiram o tragičnim zbivanjima koja u posljednje vrijeme golicaju maštu svekolikog pučanstva, a posebice muške populacije. Nisam mislio na one stvari, vi mali prljavci. Kako već i sami znate unutarnji i vanjski neprijatelj nikad ne spava. Plotuje i spletkari dok radni narod i poštena inteligencija bezbrižno spava. Politika je kurva drugovi, ali nismo svi isti. Neki su našli sebe u prostituciji. Iako su naši rukometaši uspješno startali na svjetskom prvenstvu i goloruki izvojevali mnoge pobjede protiv renomiranih protivnika iz Kirgistana, Dominikanske Republike i Svazilenda, teška srca moramo priznati da stanje na drugim frontama nije tako sjajno. Teški oblaci nadvili su se nad zemlju i prijete da unište sve što smo godinama stvarali. Bura nam hrašće vije, drugovi i drugarice. To je onaj vjetar šta prevrće kamione na Maslenici. Dolazi sa sjevera, i iz pouzdanih izvora utvrdili smo da je to samo dio velike zavjere protiv Rvata. Evropa oće da nas razjedini. Nisu oni ludi. Divide et impera, još je davno rekao Pipin Mali. Navodno su u Austriji postavljeni veliki ventilatori, a snijeg je dopreman kontejnerima izravno iz Sibira. Da je sve ovo istina lako se može utvrditi iz činjenice što ta i takva bura puše sa sjevera, a ne s juga. Na jugu su naši prijatelji iz nesvrstanih zemalja, i odande samo topli vjetrovi pušu. Rvacka je zatrpana snijegom. Konačno su Ivica i Janica došli na svoje. Sad ne moraju ići u Šladming. I di je sada onaj topao vetrić mio što ćarlija na morskome žalu, pitam ja vas. Nema. Otišo sa lastama u dalek južni kraj. Jedna lasta možda nije ništa posebno. Ali svi znamo da jato lasti čini proljeće. Predsjednik centralnog komiteta Drivo Sanader apelira da ostanete kod kuće. Budite mirni i ne stvarate daljnju paniku i masovnu histeriju. Pa šta ako dolazi ledeno doba. Napravite čaj, zavalite se u dekicu i mantrajte. Sve će bit u redu. Sve će bit u redu. Sve će bit u redu. Sve će bit u redu. Ako budemo to dovoljno dugo ponavljali, možda stvarno i bude. Jer još je davno Štimac (glumac Slavko, a ne šerif Igor) u filimu Sjećaš li se Doli Bel rekao (parafraziramb, a ne citiramb, a kamoli ditiramb): Doktor XY je propisao terapiju svojim pacijentima koji su svakoga dana ponavljali jednu te istu rečenicu: Svakog dana u svakom pogledu sve više napredujem. A te su riječi činile čudesa.P.S. (ima još) Iz režije mi kažu da stižu novi podaci. Lika je odsječena. Ponavljam, Lika je odsječena. Dok ovo govorimo naše tehničke ekipe uspostavljaju koridor na trasi Brčko-Banovići. Pardon. Atife budalo ovo je vijest iz šezdesosme. Ovi današnji koridor je na trasi Udbina-Gračac-Knin. Tragedija u šumi. Mali Zeko neutješno plače. Zaledio se potočić i prekrio ga snijeg. U Dubrovniku je južina, snijega ni na vidiku, a temperatura deset stupnjeva celzijusa. Sumnja se na izdaju. Snijeg pada i na Hvaru. Diraju u naše svetinje. Pa svi znamo da tamo nikad na pada snijeg. Mislim da je to čak i zakonom zabranjeno. Jel tako drugarice Mamma. Evo na kraju i jedna dobra vijest. Na Maslenici je bura upravo oborila brzinski rekord. E pa čestitamo drugarice Bura. E da, i mali Kranjčar je sada u Hajduku. - 09:50 - Nabaci nešto svoje (4) - Odnesi doma - # Sve više uživam. Jedino ne razumijem: Tko je u Hajduka? (Psiho 26.01.2005. 10:22) Pozdrav druže Pelena. (BigMamma 26.01.2005. 11:37) Ipak je drugarica Bura najopakija! 'Živila' drugarica Bura i drug Rakija! :)) (I.Lsuperstar 26.01.2005. 12:19) :)))) (lopticaskocica 26.01.2005. 20:23) |
- 16:41 - Nabaci nešto svoje (0) - Odnesi doma - #
24.01.2005., ponedjeljak
Nekakav putopis po Lici i Dalmaciji
|
Ţup-tuc-tuc-turuc. Tup-tuc. Tuc. Tupturuc. Aha... Takoc. [enter] Hm...? Ţup-turuc-tuc-tuc-turuc. Tup-tuc. Tuc-tuc. Tupturuc-tup-tuc. Mmm... Dobar. [enter] Ma koji k...? Ţup-turuc. Tuc-tuc. Tuc-tup-turuc. Tuc. Tupturuc-tup-tuc. Mmm... Može. [enter] Hm...? Alo organizatori, može li upozorenje prije negoli se dogodi sranje. A ne poslin vikat da smo stali u govno. Ka da ne možemo sami namirišat u šta smo stali. Anyway... Joe, putuje... On je svjetski putnik po Hrvatskoj. Nanovo upoznaje krajeve u kojima je već bio. Evo djeco ovo vam je Lika. Obzirom da jurimo dvjesta na sat po snježnoj mećavi o Lici smo danas saznali samo da ima brzu autocestu [majčicu joj skupu] i fine WeCejove na benzinskima. Ono desno šta ne vidite od oblaka vam je Velebit. Ne brinite zbog snježne oluje imamo zimske gume. Ovaj tunelu u koji smo ušl... izašli je Sv. Rok Jebate Atife uspori malo ubit ćeš nas. Ajmo djeco tko zna kako se zove ovaj vjetar šta je prevrnio kamion ispred nas? Rimuje se sa imenom stričeka šta ga je izgradio. Ovi lijepi gradovi šta ih niste vidjeli su Zadar i Šibenik. Dobro je djeco stigli smo u glavni grad Dalmacije Grad svetog Duje i Dioklecijana. Prkosa i ponosa. A ko će mi reć kako se zove glavni grad Dalmacije? Ivice... nije Budimpešta. Ne znate... To vam je oni grad u kojem će sada igrati mali Kranjčar. A jebiga morao sam ubosti malo na kraju. - 20:44 - Nabaci nešto svoje (4) - Odnesi doma - # dobrodoša dragi Đo u naše velo misto...apropo ubadanja-ubadaj doma ženi :)))) (kašeta 24.01.2005. 21:38) :))) tu tu ! (tija 24.01.2005. 22:36) popravi svijetla (brboro 24.01.2005. 23:03) :)) Hvala ! (Psiho 25.01.2005. 00:58) |
- 17:38 - Nabaci nešto svoje (0) - Odnesi doma - #
12.01.2005., srijeda
HePi BRzDeJ tU Ju
Hepi brzdej tu ju... Metni prst u stru-ju... Hepi brzdeeej tele moje malo šareno... Hepiiii brrrrz-deeeeej tuuuuu ju. Je... pogodili ste... Lucija je ušla u drugu petoljetku. Imat će šestipo godina za šest mjeseci. Tako da će najesen krenut u školu. A sad smo trenutno u barbi ovo-barbi ono fazi. Zato smo to nedopustivo stanje odlučili sasjeći u korjenu. Lucija će danas dobit ćuku. Iako sam ja u startu bio protiv. No napušteno štene nas je gledalo velikim tužnim blesastim očima. Mogli smo ga odbit jedino da ga nismo gledali. Anyway... Sretan ro-đen-dan ti... sreee-taaan roooo-đeeeen-daaaan tiiiii-ti-riti-ti... P.S. Danas smo također ustanovili da je Joe vizionar. On je svojem jedinom potomku dao ime koje se pokazalo šampionskim. Naime, pobjedilo je na prvenstvu Hrvatske u popularnosti 2003. godine. Dok je Joe krstio svoje čedo davne 1999. |
- 13:05 - Nabaci nešto svoje (2) - Odnesi doma - #
07.01.2005., petak
C4 - auto godine (kvaliteta brez premca)
Tragom vijesti da je Citroën C4 proglašen autom godine obukli smo komandosice i šilterice i krenuli se upoznati s novim francuskim adutom u kompaktnoj klasi. Probnu vožnju smo dočekali s velikim nestrpljenjem. Atif kaže da mu je skoro pobjeglo.Prve impresije su bitne, stoga smo pri ulasku u salon otvorili sve četvore oči. Odmah smo uočili atraktivan, šminkerski i privlačan dizajn te sjajnu protuprovalnu zaštitu na bravi, pa smo za ulazak upotrijebili pajser. Suvozačevo staklo nam to možda nikad neće oprostiti, no najvažnije je da smo nekako ušli. Pohvala i izvanrednom alarmu prodajnog salona. Kako smo bili u žurbi nismo trošili vrijeme na detaljniji pregled unutrašnjosti, no odmah smo uočili da je vrlo prostrana i privlačno dizajnirana, puna nekakvih elektronskih pizdarijica. Atif je kasnije imao malu zamjerku na pepeljaru, jer je nakon treće pive sav pepeo od cigarete više-manje završavao na podu, a također nije mogao komotno staviti noge na šoferšajbu, no smatramo da su to samo sitne mane, koje se vrlo lako mogu ispraviti. Velika je novost multifunkcijski volan, kod kojeg se zakreće samo vanjski obruč, a središnji dio ostaje fiksan. To vrlo pomaže u vožnji. Ne znamo zašto, ali tako tvrde stručnjaci. Atif pizdi da je to samo dizajnerska fora. Nakon što je Atif spojio žice, ustanovili smo da je rad motora začuđujuće tih za dizel te da je ovjes udoban, jer se vozilo nije jako treslo kada smo kroz izlog izletjeli u hladnu zagrebačku noć. Motor vuče ravnomjerno i uvjerljivo. Niti u jednom trenutku nismo se osjećali inferiorno. U kombinaciji s dobro odmjerenim mjenjačem ubrzanja su sasvim pristojna i u gradu i na otvorenoj cesti. Veliki prodajni adut je sigurnost, a pet zvjezdica po Euro-NCAP crash testu, serijski ABS i dva zračna jastuka jamstvo su visoke sigurnosti. Općenito, C4 je solidan kao njemački automobil. U to smo se uvjerili kad smo bez problema probili policijsku blokadu. Policijske Fieste i Eskorti su letjeli na sve strane, a našoj makini nije bilo skoro pa ništa. U ovakvim situacijama možda bi ipak pomoglo da u paketu dodatne opreme imaju stakla otporna na metke i dodatni prednji kromirani odbojnik. Nakon izvrsnog prvog dojma razumljivo je da smo uočili i neke mane. Prva se pokazala nakon što smo skupili bakicu na pješačkom. Ako ste mislili da je problem u čvrstoći karoserije – pogriješili ste. Autu nije bilo ništa, a bakica je letjela barem desetak metara. Bravo proizvođači. No i bakica se pokazala žilavom, jer je zadobila samo površinske ozljede. Kako smo smatrali da bi u ovakvoj situaciji bilo zgodno imati taoca, pokušali smo je ubaciti u prtljažnik, i tada smo ustanovili da je prtljažnik, sa svojih 320 litara obujma, u dnu klase. Situaciju je donekle spasila mogućnost segmentnog preklapanja stražnjih sjedala, čime se prtljažnik povećao na 1023 litre, i bakica je stala bez problema. Ugrađeni stereo uređaj se pokazao izvrsnim, tako da uopće nismo čuli ni vrištanje bakice na zadnjem sjedalu ni policijske sirene. Njihovu prisutnost smo osjetili tek nakon što su propucali zadnje staklo. Ovdje se ipak ipak moramo ograditi, moguće je da je lošoj percepciji izvanjskih zvukova, osim dobrog stereo uređaja i odlične izolacije, doprinio i alkohol pomješan s opijatima. Ujedno sam dokazao Atifu da nam Braco uvijek isfura dobre bonkase. Ovdje bi se morali vratiti na motor koji se, iako vrlo dobrih performansi, ipak nije mogao dugo natjecati s dorađenim motorima policijskih vozila. Na Vukovarskoj smo utvrdili da do 100 km/h ubrzava se za 13,9 s i postiže 180 km/h, ni kilometra više majčicu mu njegovu dizelsku. Dobre performanse motora podupire i solidan ovjes. U normalnoj i temperamentnijoj vožnji sve je bez greške i vrlo odgovarajuće. Problemi se javljaju kada pri 160 km/h pokušate proći rotor. Kočnice su navodno odlične, ali ih nismo stigli upotrijebiti, jer je to umjesto nas uspješno učinila zaštitna ograda. Zračni jastuci stvarno rade. Jedino nismo uspjeli utvrditi potrošnju goriva na 100 kilometara, jer smo stigli tek do Lučkog, ali je sigurno mala, ipak je to dizel. Na kraju krajeva, bili smo vrlo zadovoljni ovim vozilom, jer je Citroën C4 trenutačno najzanimljiviji predstavnik kompaktne klase, i toplo ga preporučamo za subotnji izlazak, naravno, u kombinaciji s pet-šest pivi i ekstazijem. No, mora se priznati da smo mi bili u posebnom položaju, jer smo automobil dobili na test. Da smo za ovaj automobil morali izbrojati 18.170 eura, kolika mu je cijena, možda bismo drukčije razmišljali... Toliko od Atifa i Joa za ovaj puta. Čitajte nas i idućeg tjedna, kada ćemo ocjenjivati čistoću, kvalitetu i uslužnost kuhinje u Domu za preodgoj maloljetnika Turopolje, iz kojeg ćemo vas izvještavati idućih tri do pet godina... |
- 16:19 - Nabaci nešto svoje (8) - Odnesi doma - #
05.01.2005., srijeda
Noćas sam te opet sanjao
|
"Draga nećeš zakasnit na aerodrom, samo da obavim jedan poslovni razgovor. Sačekaj me u autu, stižem odmah", prozborio je Ante glasom slavuja, tako neprikladnim njegovoj kršnoj dlakavoj vlaškoj staturi. Visoka lažna plavuša u modernom baby blue kompletiću možda u ranim dvadesetim godinama bez pogovora je odšetala do novog Mercedesa. Šoping u Milanu ne smije joj promaći. Sad kad je končno trudna Ante je drži kao kap vode na dlanu, tko zna kako će biti poslije. "Noćas sam te opet sanjao", prošaptao je dubok muški glas s druge strane slušalice. Protrnula je. Kao i uvijek kad bi gazda nazvao. Nekad ni svi novci svijeta ne bi bili naknada za sve što je morala pretrpjeti ponekad, a kamoli sto eura. "Normalni" ljudi ne mogu niti zamisliti s kakvim sve nakazama dijele zrak koji dišu. "Ajde mala šta si zašutjela, stižem za sat vremena. Danas ćeš biti samo moja stjuardesa." Ali nje možno... nje možem đanas... Iz velikih plavih očiju, koje su nekad jednim pogledom rušile najjače muškarce ovog kraja, potekle su dvije tihe suze. Nekad smrtonosno oružje sada prekrivaju crvenilo i podočnjaci. Da će joj Hercegovina postati drugi dom nije niti mogla zamišljati dok se igrala s Tašinim barbikama na sunčane Kijevske dane. Djetinjstvo je završilo prebrzo, odmah nakon smrti roditelja. Rođak Mirny koji ju je preuzeo od potkupljive socijalne službenice nije bio njen pravi rođak, a bogme se nije tako ni ponašao prema njoj. On joj je bio prvi od mnogih. Pubertet je preskočila. Iz osnovne škole je uletjela direktno u biznis. Šest do osam mušterija dnevno. Bila je najbolja Mirnyeva akvizicija. Prodao ju je sa devetnaest kada više nje mogla biti Lolita. Nakon toga je često bila mijenjana i prodavana. Tako je i završila u Mostaru. Tada joj je već bilo svejedno gdje je. Poslušnost je održavana ovisnošću o alkoholu i tabletama. Uz to već je nekoliko puta bila kod nadriliječnika da je riješe paketića u stomaku, a znala je mjesecima trpjeti strašne bolove od raznih boleština. Već potpuno izgažena i izmučena jednog kišnog rujanskog dana bila je prodana Anti u zapadnu Hercegovinu, koji je odmah kušao kupljenu robu i ustanovio da je zadovoljan transakcijom. Drugi dan je već bila na tržištu. U akciji... Medo, međenko... htjedla sem ti ovo skazat... akh... kh... Halo, halo, ovdje doktor Pavlović. Ne znam tko ste, ali morate znati da je ova djevojka ozbiljno bolesna te da ima mnoge zarazne bolesti. Bilo bi uputno da izvršite sve pretrage kako bi mogli utvrditi da li je i vas zarazila. Shvatite ovo ozbiljno jer je već kod desetak raznih muškaraca utvrđeno postojanje raznih zaraznih bolesti, od sifilisa i hepatitisa do AIDS-a, a neki su već i umrli... S druge strane se čuo dubok uzdah nevjerice, a potom zvuk glasnog hroptanja i tupi u udarac teškog tijela o pod, nakon čega se veza prekinula. Doktor Pavlović je pogledao djevojku čije se tijelo, izmučeno do neprepoznatljivosti, grčilo i izvijalo na krevetu. Mlada Ukrajinka se na samrti borila za posljednje udahe života. Lagano je spustio slušalicu na aparat i blago, očinski je pomilovao po znojnom čelu. Nije mogao ne pomisliti kako katkad ipak postoji poetska pravda na ovom Svijetu. Ne zna se bi li se Antina žena s time složila. |
- 16:49 - Nabaci nešto svoje (4) - Odnesi doma - #
04.01.2005., utorak
|
Mislim, ne mogu vjerovat. Čovjek stavi link na komada s dobrom guzicom i dobije 141 komentar. Hebo vas babo da vas hebo ograničene. Skupa sa mnom. |
- 17:03 - Nabaci nešto svoje (4) - Odnesi doma - #
03.01.2005., ponedjeljak
REkapitulacija rvacke pameti
Za Boooooriiiisaaaaaaa, za Boooooriiiisaaaaa... Orilo je sa svih krugovalnih [šta god da to znači] postaja. I eto naš dobri, lipi, bogati, kvarcani Boris popušija. A tako je lipo plesa, milo mi ga je bilo vidit. Jopet je on mortalni pobidnik. Junačina. Sa vucima se iša goloruk tuć.Isto tako mi je bilo milo vidit i kako se kandidati karaju poslin objave rezultata. Mislin da je Suzana prduckala od sriće i ponosa. DVAJESIDVA POSTO. Jesmo jaki ka pile kad kaki. Oduzmi onih četresdevet posto šta ih je ostalo doma jesti podgrijanu pašticadu ili je išlo na izletić u Osterajh, Frans i slične mondene destinacije, prva dama Kroacije je pobrala oko deset posto glasova svih obilježenih goveda. I tako moćna je odma skočila na jadnog druga precjednika. Odakle joj srama napast čovika od sedamdesetak godina. Moglo je čovika kolpat. A taj jedri mladić je ono što smo zaslužili. Toj je pravi čovik koji će nas u vlastitim zubima odnit u novo tisućljeće informatičke revolucije. Malo mi je ža Letvice. Tako je bija lipo napuvan prije izbora. Jer on zna sve. I odma je lipo pošteno prizna poraz iako je bilo ugusto (falilo mu je samo dvajest posto). To šta sada drugi dan oće dizat revolucije ne umanjuje njegovu veličinu. Velika je ispala i lipa Đurđica, milo janje moje. Euforija u njenom stožeru još ne jenjava. DVAIPO POSTO. Pokorili smo Rvacku. Na znan šta bi reka o Ćiri, đeneralu i Antistotelu, al mi je drago o njiman pisat. A i oni vole da se o njizim piše. Ka i onih par sekretara skoja šta su dobili manje od nula glasova. Navodno je i dr. Pašalić sudjelovao na izborima. Ali još nije dokazano. Sve u svemu ovo su bili puno lipi i puno jeftini izbori. I drago mi je da se sve to nije pretvorilo u sajam taštine narcisoidnih ridikula i da se pare poreznih obveznika nisu uludo trošile na izlučevine dikobraza i nakupine kratkodlakih ljama, već na vrlo vridne i pametne ljude. I jedva čekam sučeljavanja jedine dvi preostale istočnoafričke činčile u borbi za misto najlipjeg fikusa u državi. Uzimam godišnji, dajem otkaz. Sidit ću isprid Teveja i zapisivat. Možda će i na mene prići kakva mudrost. Više neću biti Đo nego ću uzet titulu dr.mr.sc.kž.rp.njf. Kovačeviću i svi ćete me po dekretu morat zvat Aristotel. Odnosno u vokativu - Oj, ej Aristo-tele. Ili skraćeno - tele. I tako korak po korak završavamo ovi izvještaj s najlipjim reklamnim blokićem najboljeg od svih šta nisu imali pravo brojit glasove. Za Boooooriiiisaaaaaaa, za Boooooriiiisaaaaa... Čujemo se ponovno dva tjedna i par desetaka milijuna kuna kasnije.P.S [ne idite ća ima još] Jedan kratki apropo izbora i osjećaja šta oni bude u meni... [preneseno sa iskona] Bile dvije sarme i dva kolača u želucu. Lješkare oni tako u kiselini kad proleti kraj njih dupli konjak... Pa drugi dupli konjak... Pa treći... Pa četvrti... Pa još par komada... Gledaju svi zbunjeno, pa odlučili uhvatiti jednog da ga pitaju što se to dešava vani!!! I namjeste se tako da ih sljedeći ne može vidjeti i uhvate ga!!! Sarme: Ej mali, što se to vani dešava??? Konjak: Ludilo... vani je totalni tulum!!! Sarme: U j.... ajmo svi van!!! |
- 20:09 - Nabaci nešto svoje (4) - Odnesi doma - #
Rodija se sin...
|
Danas se rodio Ivan. Mali vlaj iz Makarske. Zasad nije poznato koliko je dugačak i težak. Ali to nije niti bitno. Bitno je da je živ i zdrav. (u Dalmaciji bi rekli: i da je muško, ali je ne bih išao tako daleko). E pa mooooj I-vaneeeee... Sretno ti bilo. Ipak pazi Ivane, Svijet je pun nepravdi na štetu muških. Kolike su djevojčice izbjegle tjelesni uz opravdanje da je došla teta iz Rusije. A dečki - nijedan. Ili mislim pogledajte žensku garderobu. Nema čega nema. Nose sve i svašta. A dečki. Majice (ili košulje) i hlače. I to je to. Strašna nepravda nam se čini. A gdje su sva ta slomljena muška srca i uzaludne drkice zbog oholih princeza. [pardon iz režije mi kažu da ovo nije primjeren izraz] Khm... daklem... i uzaludne šetnje pijetla... šamaranje majmuna... umlaćivanje svizca... onesvješćivanje gnjurca... Oim toga, poznato je i da nas žene izrabljuju. Ajte vi recite svojoj ženi da nema para, ako se usudite. One kolo vode, a mi smo samo lutke. Eventualno smo najjači kad se naroljamo ko svinje. Onda žene vide čija majka crnu vunu prede. Hladno pivo je to lijepo opjevalo. Tu bih dodao samo još i to da blago ženama što rađaju. Time su spašene od stravičnog mamurluka idućih dana. Težak je ovo svijet za muškarca. Zato sretno Ivane i ne daj da te nitko zajebaje. |
- 17:47 - Nabaci nešto svoje (8) - Odnesi doma - #
02.01.2005., nedjelja
Guru
|
Sjeo sam kraj potoka oprati noge. To je možda bila mala greška. Jer u siječnju voda nije optimalne temperature. Odustavši od higijene načas, usredotočio sam se na vrijednije stvari. Na razvoj duha i svijesti. Uzdizanje. Samoostvarivanje. Sjedio sam tako kontemplirajući o bitku i smislu. Gord kao indijanski poglavica. Ili tibetanski guru. Meditirao sam u tišini. Nepomičan. Čvrst. Jak. K. Nisam razmišljao o sljedbenicima i njihovim članarinama. Pripremama za slijedeće propovjedi. Rokovima, dugovima. Sastancima. Iako, znate, nije lako vući stado za nos. Voditi sektu težak je posao. Posebno ako se voliš voziti u Mercedesu. Tren po tren i vrijeme je stalo. A gorenavedeni problemi činili su se daleki i trivijalni. Došao sam do točke kada je stvarnost bila ono što jest. Kada sam bio stopljen s prirodom kao jedno biće. Uzdignut. Stvaran. Veličanstven. Kada sam jednostavno postojao. Bio to što jesam. E tu mi se omakao sramežljiv prdac. Prokleta francuska salata. Uvijek ista sranja poslije Nove godine. A danas još moram na prijem kod gradonačelnika. |
- 15:28 - Nabaci nešto svoje (3) - Odnesi doma - #
01.01.2005., subota
|
Hepi nju jr. Tu tauzend end fajf. Bila vam bolja nego prošla. Nije da imam išta protiv prošle. Barem ništa efikasno. Ali o pokojnima sve najbolje. Daklem, dvijetisućečetvrta je bila najbolja. Puno lipih stvari se dogodilo. U-STAN-ovio sam se. [Posljedice te odluke otplaćivat ću još godinama] Prisegnuo sam. [Sad sam kao ugledni član društva] Svi dragi su i dalje živi i zdravi [Bogu hvala] Vrijeme i dalje teče. [iako nešto brže] A i Zemlja se i dalje vrti. [iako je izbačena iz osi] O političarima, nogometašima i sponzorušama ću neki drugi put. SRETNA VAM I USPJEŠNA NOVA GODINA !!!!! |