Tragom vijesti da je Citroën C4 proglašen autom godine obukli smo komandosice i šilterice i krenuli se upoznati s novim francuskim adutom u kompaktnoj klasi. Probnu vožnju smo dočekali s velikim nestrpljenjem. Atif kaže da mu je skoro pobjeglo.
Prve impresije su bitne, stoga smo pri ulasku u salon otvorili sve četvore oči. Odmah smo uočili atraktivan, šminkerski i privlačan dizajn te sjajnu protuprovalnu zaštitu na bravi, pa smo za ulazak upotrijebili pajser. Suvozačevo staklo nam to možda nikad neće oprostiti, no najvažnije je da smo nekako ušli. Pohvala i izvanrednom alarmu prodajnog salona.
Kako smo bili u žurbi nismo trošili vrijeme na detaljniji pregled unutrašnjosti, no odmah smo uočili da je vrlo prostrana i privlačno dizajnirana, puna nekakvih elektronskih pizdarijica. Atif je kasnije imao malu zamjerku na pepeljaru, jer je nakon treće pive sav pepeo od cigarete više-manje završavao na podu, a također nije mogao komotno staviti noge na šoferšajbu, no smatramo da su to samo sitne mane, koje se vrlo lako mogu ispraviti. Velika je novost multifunkcijski volan, kod kojeg se zakreće samo vanjski obruč, a središnji dio ostaje fiksan. To vrlo pomaže u vožnji. Ne znamo zašto, ali tako tvrde stručnjaci. Atif pizdi da je to samo dizajnerska fora.
Nakon što je Atif spojio žice, ustanovili smo da je rad motora začuđujuće tih za dizel te da je ovjes udoban, jer se vozilo nije jako treslo kada smo kroz izlog izletjeli u hladnu zagrebačku noć. Motor vuče ravnomjerno i uvjerljivo. Niti u jednom trenutku nismo se osjećali inferiorno. U kombinaciji s dobro odmjerenim mjenjačem ubrzanja su sasvim pristojna i u gradu i na otvorenoj cesti.
Veliki prodajni adut je sigurnost, a pet zvjezdica po Euro-NCAP crash testu, serijski ABS i dva zračna jastuka jamstvo su visoke sigurnosti. Općenito, C4 je solidan kao njemački automobil. U to smo se uvjerili kad smo bez problema probili policijsku blokadu. Policijske Fieste i Eskorti su letjeli na sve strane, a našoj makini nije bilo skoro pa ništa. U ovakvim situacijama možda bi ipak pomoglo da u paketu dodatne opreme imaju stakla otporna na metke i dodatni prednji kromirani odbojnik.
Nakon izvrsnog prvog dojma razumljivo je da smo uočili i neke mane. Prva se pokazala nakon što smo skupili bakicu na pješačkom. Ako ste mislili da je problem u čvrstoći karoserije – pogriješili ste. Autu nije bilo ništa, a bakica je letjela barem desetak metara. Bravo proizvođači. No i bakica se pokazala žilavom, jer je zadobila samo površinske ozljede. Kako smo smatrali da bi u ovakvoj situaciji bilo zgodno imati taoca, pokušali smo je ubaciti u prtljažnik, i tada smo ustanovili da je prtljažnik, sa svojih 320 litara obujma, u dnu klase. Situaciju je donekle spasila mogućnost segmentnog preklapanja stražnjih sjedala, čime se prtljažnik povećao na 1023 litre, i bakica je stala bez problema.
Ugrađeni stereo uređaj se pokazao izvrsnim, tako da uopće nismo čuli ni vrištanje bakice na zadnjem sjedalu ni policijske sirene. Njihovu prisutnost smo osjetili tek nakon što su propucali zadnje staklo. Ovdje se ipak ipak moramo ograditi, moguće je da je lošoj percepciji izvanjskih zvukova, osim dobrog stereo uređaja i odlične izolacije, doprinio i alkohol pomješan s opijatima. Ujedno sam dokazao Atifu da nam Braco uvijek isfura dobre bonkase.
Ovdje bi se morali vratiti na motor koji se, iako vrlo dobrih performansi, ipak nije mogao dugo natjecati s dorađenim motorima policijskih vozila. Na Vukovarskoj smo utvrdili da do 100 km/h ubrzava se za 13,9 s i postiže 180 km/h, ni kilometra više majčicu mu njegovu dizelsku. Dobre performanse motora podupire i solidan ovjes. U normalnoj i temperamentnijoj vožnji sve je bez greške i vrlo odgovarajuće. Problemi se javljaju kada pri 160 km/h pokušate proći rotor. Kočnice su navodno odlične, ali ih nismo stigli upotrijebiti, jer je to umjesto nas uspješno učinila zaštitna ograda. Zračni jastuci stvarno rade. Jedino nismo uspjeli utvrditi potrošnju goriva na 100 kilometara, jer smo stigli tek do Lučkog, ali je sigurno mala, ipak je to dizel.
Na kraju krajeva, bili smo vrlo zadovoljni ovim vozilom, jer je Citroën C4 trenutačno najzanimljiviji predstavnik kompaktne klase, i toplo ga preporučamo za subotnji izlazak, naravno, u kombinaciji s pet-šest pivi i ekstazijem. No, mora se priznati da smo mi bili u posebnom položaju, jer smo automobil dobili na test. Da smo za ovaj automobil morali izbrojati 18.170 eura, kolika mu je cijena, možda bismo drukčije razmišljali...
Toliko od Atifa i Joa za ovaj puta. Čitajte nas i idućeg tjedna, kada ćemo ocjenjivati čistoću, kvalitetu i uslužnost kuhinje u Domu za preodgoj maloljetnika Turopolje, iz kojeg ćemo vas izvještavati idućih tri do pet godina...
Post je objavljen 07.01.2005. u 16:19 sati.