"Draga nećeš zakasnit na aerodrom, samo da obavim jedan poslovni razgovor. Sačekaj me u autu, stižem odmah", prozborio je Ante glasom slavuja, tako neprikladnim njegovoj kršnoj dlakavoj vlaškoj staturi. Visoka lažna plavuša u modernom baby blue kompletiću možda u ranim dvadesetim godinama bez pogovora je odšetala do novog Mercedesa. Šoping u Milanu ne smije joj promaći. Sad kad je končno trudna Ante je drži kao kap vode na dlanu, tko zna kako će biti poslije.
"Noćas sam te opet sanjao", prošaptao je dubok muški glas s druge strane slušalice. Protrnula je. Kao i uvijek kad bi gazda nazvao. Nekad ni svi novci svijeta ne bi bili naknada za sve što je morala pretrpjeti ponekad, a kamoli sto eura. "Normalni" ljudi ne mogu niti zamisliti s kakvim sve nakazama dijele zrak koji dišu.
"Ajde mala šta si zašutjela, stižem za sat vremena. Danas ćeš biti samo moja stjuardesa."
Ali nje možno... nje možem đanas...
Iz velikih plavih očiju, koje su nekad jednim pogledom rušile najjače muškarce ovog kraja, potekle su dvije tihe suze. Nekad smrtonosno oružje sada prekrivaju crvenilo i podočnjaci.
Da će joj Hercegovina postati drugi dom nije niti mogla zamišljati dok se igrala s Tašinim barbikama na sunčane Kijevske dane. Djetinjstvo je završilo prebrzo, odmah nakon smrti roditelja. Rođak Mirny koji ju je preuzeo od potkupljive socijalne službenice nije bio njen pravi rođak, a bogme se nije tako ni ponašao prema njoj. On joj je bio prvi od mnogih. Pubertet je preskočila. Iz osnovne škole je uletjela direktno u biznis. Šest do osam mušterija dnevno. Bila je najbolja Mirnyeva akvizicija. Prodao ju je sa devetnaest kada više nje mogla biti Lolita. Nakon toga je često bila mijenjana i prodavana. Tako je i završila u Mostaru. Tada joj je već bilo svejedno gdje je. Poslušnost je održavana ovisnošću o alkoholu i tabletama. Uz to već je nekoliko puta bila kod nadriliječnika da je riješe paketića u stomaku, a znala je mjesecima trpjeti strašne bolove od raznih boleština. Već potpuno izgažena i izmučena jednog kišnog rujanskog dana bila je prodana Anti u zapadnu Hercegovinu, koji je odmah kušao kupljenu robu i ustanovio da je zadovoljan transakcijom. Drugi dan je već bila na tržištu. U akciji...
Medo, međenko... htjedla sem ti ovo skazat... akh... kh... Halo, halo, ovdje doktor Pavlović. Ne znam tko ste, ali morate znati da je ova djevojka ozbiljno bolesna te da ima mnoge zarazne bolesti. Bilo bi uputno da izvršite sve pretrage kako bi mogli utvrditi da li je i vas zarazila. Shvatite ovo ozbiljno jer je već kod desetak raznih muškaraca utvrđeno postojanje raznih zaraznih bolesti, od sifilisa i hepatitisa do AIDS-a, a neki su već i umrli...
S druge strane se čuo dubok uzdah nevjerice, a potom zvuk glasnog hroptanja i tupi u udarac teškog tijela o pod, nakon čega se veza prekinula.
Doktor Pavlović je pogledao djevojku čije se tijelo, izmučeno do neprepoznatljivosti, grčilo i izvijalo na krevetu. Mlada Ukrajinka se na samrti borila za posljednje udahe života. Lagano je spustio slušalicu na aparat i blago, očinski je pomilovao po znojnom čelu. Nije mogao ne pomisliti kako katkad ipak postoji poetska pravda na ovom Svijetu.
Ne zna se bi li se Antina žena s time složila.
Post je objavljen 05.01.2005. u 16:49 sati.