KOPITOM U GLAVU
31.08.2004., utorak
Pomalo ljudi pomalo...Per aspera ad astra. |
- 16:07 - Nabaci nešto svoje (0) - Odnesi doma - #
30.08.2004., ponedjeljak
PODNEVNI DNEVNIK HRT-a (Helenske Radnoresocijalizirajućezajednice Tifusara)
|
Tuc-tuc... khhhmmmm... jen-dva, jen-dva... Atife bona jel ovo radi... štaaa, u programu smo... jebemu Atife u programu smo !!! ... štaaa, da sam opsovao u eteru... jebiga koja sam ja budala... Ups jebote... ajme koji mi je k..c danas... Evo ga opet. U pizd...(BIIIP- e tu se konačno uključila cenzura, pa možemo mirno nastavit)... Khmmm... daklem dobro jutro radni narode dalmacje, ovo je podnevni dnevnik. Danas smo za vas pripremili reportažu o ovogodišnjoj turističkoj sezoni. Zato odmah idemo do našeg reportera Perice koji je sve to zabilježio. Izvolte Perice. J...(BIIIP) te Perica da te j...(BIIIP), mulac mali. Izvini ujo šta se ljutiš, greška. Daklem idemo do našeg reportera Petra Pujkovića – Puje, precjednika mjesne zajednice Donji Prč. Hvala Joe. Kao što znate zbog Svjetskog nogometnog prvenstva u Portugalu i Olimpijskih igara u Grčkoj početak sezone i dobar dio srpnja je bio u k...(BIIP). Razlog je djelomice i to što je kiša padala u p...(BIIIP) materinu. Kao i svake godine naši su kasnili s radovima, pa je zbog kašnjenja otvaranje autoceste, prihod bio manji za par milijona kuna, ja bih dodao da je to tipično za bogatu i razvijenu srednjoevropsku naftnu državu. Aaa šjor, šta kažete, mala piva. Dvajespet kuna, fala i bok dođite nam opet... A-aa izvinte, mušterija... No, te pare nam niti ne trebaju, jer su nas navodno u kolovozu, uz standardnu češko-slovačko-mađarsku kombinaciju preplavili i talijani. Navodno su se isti ka srdele natiskali na naše skučene obale i ispunili lipu našu rvacku obalu cikom i grajom, šugomanima i štramcima, suncobranima i uljima za sunčanje. Kažem navodno jer zaista ne bih mogao tvrditi da je to istina, budući u mojoj konobi nije došlo do povećanja prometa, a moja konoba je poznata po kvaliteti i pristupačnim cijenama. Ona se nalazi odma prvu kalu od rive i ima veliki natpis Kod Perice, svakodnevno nudi cijeli dijapazon rvackih morskih specijaliteta i plodova mora, od kojih izdvajamo morske ćevape na rvacki način, pa pljeskavice u lepinji sa kajmakom i dekoracijom od morskih plodova, pa zatim... (A-a izvinte iz režije mi kažu da nema reklame i da završim... Evo i tebi roge Atife...) Sve u svemu, sezona je podbacila zbog anarhije, besvlašća i općenarodne drp-politike, a sve je to kriva ekipa što je sve to tribala organizirat, a posebno načelnici i precjednici mjesnih i turističkih zajednica, a i triba srušit ovu vlast koja nam ne da radimo i zaradimo... (ćaća, ćaća di ću s ovon kariolom s parama...) Aaaa mulac mali, šaljivdžija, mate uhomlate jedan, vidiš da sam na televiziji, aj biš ća goni to u podrum, dobćeš po rebrima kad te dovatim... mulac dabili mulac. He he he... dica, šta ćeš... Eee, a sad ajmo ća na izviješće s plaže. Izvoli Šime. Eee fala ćaća. Ovdi je strašno (pljusss, pljasss). Invazija. Sardina turizam. Na tisuće stranjerosa i stranjerosisica leže jedan do drugoga namazani sa faktorom 64, koja ide ka alva na ovoj plaži. Da je izumit neku veliku konzervu, mogli bi ih potrpat i izvozit kao (pljusss) originalni hrvatski proizvod. Evo san maloprije iša po sok u štekat, pa sam putem slučajno (fijuuu, zuuum) ugazija dva njemca i nikog jadnog mađara, e baš mi ga je bilo ža, mislim da sam mu ruku slomija. Talijanca sam namjerno ugazija, on će nama geliran na plažu dolazit. Ovdi je ludo. Frizbiji lete oko glave. S istoka prodiru česi. Vode za sobom čopor dičurlije koja ki mali crnčići nose velike plažne frižidere (špljuuuss) iz kojih ispada nekakva pašteta sumnjivog porijekla. U moru je horor film. Neke pijane švabe udarile igrat picigin. Prizor je zastrašujuć (šššpljuuuuussss). Šezseset godina, sa mozgom mulca od pet, skaču ka da im je petnaest. A šta ću vam poć pričat. Teški gubici. Hitna je od jutra odvela četvoricu zbog teških ozljeda, jednoga je već kolpalo srce, a dvojicu pokušavaju vratit u život reanimacijom upravo sad dok vam ovo pričam. Idemo čas do mula tamo neka ekipa skače u more, čini mi se da su švabijanci, evo pitat ću ih šta rade. Waaas maaacht ihrrr? A bolan kaki ti je to naglasak... Ooo pa vi znate hrvatski... što radite... Evo skačemo, a ova naša švabica kaže da će skočit bombu... Jel oni nilski konj tamo... Jeee... Ajme majko neće valjda... TUMP-TUMP, TUMP-TUMP... ajme ljudi bište ća, stvarno će skočit... ŠPPPLJLJLJAAAAAAASSSSSSS......!!!!! ... ... Šime... haaaalooo Šime. Šime, javi se... Čini mi se da smo izgubili vezu s našim reporterom, pokušat ćemo uspostavit vezu s njim do kraja dnevnika, a dotad idemo na izvješće iz Muktera. Frane... E fala Joe. Ovdi u Mukteru je nikidan na djelu pokazana daleko poznata rvacka poduzetnost i smisao za organizaciju. Naime, neki švabo je pokaza nezamislivu drskost, te je nikidan, ne samo ofarba svoj brod na našem mulu, nego je iša i mul popravljat i uređivat, ka da mu je trošan i da nije dovoljno šesan. I to bez da napiše zamolbu načelniku, pa pričeka da dođe inspekcija, pa da dobije sve dozvole i priključke, pa lokacijska dozvola, pa izvedbeni projekt pa građevinska dozvola... Ma zamisli ti drznika. Lipo mu je naša mularija pokazala. Razbili smo mu i brod i mul i sve smo rasturili u pizdu materinu (opa ne radi zvono za cenzuru, pizda, pizda, pizda piz... BIIIIIP). A švabu smo nogom u guzicu i marš ća u dojčland. Neš ti nama naše tekovine dirat. Time smo poslali poruku ne samo tom švabi nego i cilom svitu da će se u nas red, disciplina i država zakona uvesti pod svaku cijenu. TAM-TAM TARADIDAM... SPORT Jučer je naša rukometna reprezentacija osvojila zlatnu medalju u udaranju usitno. Naši predstavnici su u zanimljivom finalu slavili sa 28 prema 23. Počelo je vrlo grubo. Švabijanci su odma u startu pokazali da našim momcima neće bit lako, dva lakta u glavu, prst u oko i tri hvatanja za vrat... Naši su odgovorili isto mjerom. U zadnjim trenucima neki švabo je pogodija Džombu s loptom u glavu i postavio konačan rezultat poluvremena 14-12 za švabijance. U nastavku su se naši dobro pomlatili, redala se grubost na grubost, ali jadne švabe nikako nisu imali sreću, pola njihovih udaraca, navlačenja i sitnih prljavština suci nisu primijetili niti su im ubilježili bodove. A kada su u 50-oj minuti četvorica naših u publici iscipelarili jednog švabu, rvatcka je prešla u vodstvo i to vodstvo nije ispuštala do kraja. Nijemci su pokušali sve da vrate razultat u svoju korist, čak je i njihov golman pokušao udarit Golužu, ali naši su se pokazali kao briljantni taktičari. Par prljavih udaraca ispod struka i nezaustavljivo smo došli do olimpijskog zlata. Udarac nekog luđaka sa švapske klupe, kojim je u zadnjoj sekundi utakmice srušio našeg trenera Čokolina Červara na pod, samo je ublažio poraz. I to je daklem prvo olimpijsko zlato rvacke u Ateni, Hrvatska – Njemačka 28:23 (iako je na semaforu, ne znam zašto, pisalo pogrešno 26:24). Iz Atene za Vas Punoglavko Plisković. Doviđenja. TAM TARARAM TAM TAM ... VRIJEME U Hrvatskoj će sutra biti utorak. Poslije njega očekujemo srijedu. Najnovija mjerenja ukazuju da bi prekosutra trebao biti četvrtak, ali poznato je da naša mjerenja na tolikom vremenskom razmaku nisu stoposto sigurna. Temperatura mora je izmjerena, ali je Jure nije stiga donit do ovog izvješća. Sutra, more jedan do dva, vjetar tri do četri. Vidljivost osam do deset. Najbolji komadi šesnaest do dvajesdva. U pijanom stanju trijespet do četrestosam. I na kraju jedna zanimljivost. Izgleda da su naši znanstvenici konačno razriješili misterij cvijetanja mora. Navodno je utvrđeno da krema za sunčanje s faktorom 64, koja se kao luda prodaje na našim plažama sadrži tvar koja uzrokuje želučane tegobe kod bugvi, knezića i cipala, za koje je poznato da imaju najslabije želuce, a vjerojatno i kod drugih zasad neutvrđenih riba. Svak ko je vidija proljev od cipla, zna kako je to gadno. Taj smrad uzrokuje lančanu reakciju u ribljem svijetu, te dovodi do masovnog povraćanja većeg dijela riblje populacije od kojih su najgadnije izlučevine ugora, tune i delefina Frane, u Viškom akvatoriju. E pa ako niste znali šta je ono žuto na moru, sad znate. Dobra vijest je da je sve prirodno i da je to prvi pravi rvacki izvozni proizvod. Toliko za danas od dnevne redakcije vijesti. Doviđenja. |
- 19:36 - Nabaci nešto svoje (0) - Odnesi doma - #
27.08.2004., petak
S prvih linija...
|
Javljam se samo kratko. Ovdje je strašno (buuum, kabuuum). Velik je pritisak na nas, a vremena malo. Joe je uspio komandoskom (buuum, kabuuum) akcijom, doći u posjed računala. Je tuđe, ali ima pristup na internet. Psssssst... Atife čuvaj položaj, stavi nogu na vrata... Evo mi zakonita pokušava probit linije na obrani (Evooo draga stižeeeem... Ma nisam na internetu, nešto pišem za posao...). Daklem, uspio sam stići do (bruuum, gruuummm) Helene. Jučer sam odlučno stao pred šefove i inzistirao da mi daju petak slobodno. Na njihovo veliko debelo NE, rastrgao sam košulju ispod koje je bilo plavo sintetizirano odijelo od supermena, skočio na njih i išamarao ih stopalom. Kraj takvih argumenata nisu imali izbora nego da (kabuuum, brouum) mi daju dopust. A šta ću vam poć pričat, nekakva svadba u vlajilendu. (Saaamooo sekundu ljubavi, evo se presvlačim). Neisam ljudi dragi mogao da se ne javim. Ajte stojte dobro. (Aaaaaaa, joooooj, pusti uho, pa šta ako sam bio na kompjutoru, aaaaa ajmeeeee, ti si luda puuusti me....) . Tuuuuuuuuuuu....... |
- 15:51 - Nabaci nešto svoje (1) - Odnesi doma - #
24.08.2004., utorak
Akcija upozitivljavanja
|
Halo sokole, ovdje jastreb... prijem... Halo jastrebe, ovdje sokol, čujem te... prijem... Zeleni miš... ponavljam... zeleni miš je u polju suncokreta... Jebote jastrebe kakve su to pizdarije... kakav miš u kakvom cvijeću... A bolan Atife Joe je počeo pisat pizdarije... Aaaaaaa... taaaj miš... Atife, bolan sokole... postupi po naređenju... prijem... Na zapovjed druže jastrebe mujo... prijem... Jebote, ne odaji mi indentitet... prijem... Izvinte druže mujo... prijem... Jebaćuti svepospisku budalo... prijem... Hvala druže mujo sokole, al da znate kakav Ronaldo ima prijem lopte na prsa… prijem Kakav prijem... prijem... Odličan druže jastrebe mujo... odličan... prijem... Jebo te prijem... prijem... Prijem... I nedaj onom mišu da piše pizdarije... prijem... Prijem... (aloooo, da ti, ti tamo dođi..., jesil ti Joe, a jesi, dođi vamo, ma dođi vamo šta se bojiš, jesi piso pizdarije, jesi (ćuš, pljus), a oš još (ćuš,pljus) pisat, nećeš, (pljus) i ja mislim da nećeš (pljus, pljus)...) Druže jastrebe mujo.. nema više depresive na ovim stranicama.. prijem... Jebote glupog, jesam ti reko da mi ne odaješ indentitet... prijem... Idiote... prijem dati prijem materin... Prijem... |
- 21:04 - Nabaci nešto svoje (7) - Odnesi doma - #
I ovo sam ja...
|
Eto ti ga na. Kakva smo mi ljudi sitna, bidna gamad. Ili se uvatimo nečega pa ne moremo pušćat. Ili nas nešto, šta svi vide da nam valja, pusti učas. Tako je i mene počelo lagano pušćat ovo ludilo od bloga. Sve sam ja skonta lijepo u glavi kad sam krenijo. Ma prvo mi je bilo lipo pisat, nisam to činio već godinama. Lažem, pišem ja puno, ali ne po svom ćeifu… Pa mi je došla baza da kako doći na olmost kul listu, pa na kul. Ka pišeš prvo za sebe, pa malo baciš dvi, tri o trendi stvarima, pa poturiš komentar dva, na dvi tri liste, i tako, malo po malo… samo triba volje. Pa mi je to bilo nekako glupo, ipak brate mili imam tri banke, a ne trinaest. Zato sam sam skonta da me to uopće ne zanima. Unda mi je udrilo u glavu da mi se sviđa da me par ljudi vidi, pa mi je bilo ludilo što uvijek istu ekipu vidim da baci komadić sebe i na moju stranicu. Onda mi se učinilo premalo, jer sam samo komadić od velikog komada kruva.. Sad bi ja opet tija bit popularan. A ne da mi se pisat. I najrađe bi se vratija u realu. Jebo virtualu prekomplicirana je. Ili sam ja prekompliciran. Nije bitno. Bitno je da ne funkcionira kako bi trebalo… Onda na sve to danas garant ugledam BigMammu. Sto posto, nemoš je falit. A ljudi moji sjetit će se i ona mene. Komad čovjeka, metar i devedeset na svim pravim mjestima, intelektualna bradica, Džonlenonke, oku ugodno obučen, u društvu dva oniža prijatelja, na uglu Hebrangove i Preradovićeve. Prošla kraj nas elegantno obučena i fino mirišljava. Mislim da jopet ludim. Nema šanse da si to ti Mamma… Anyway… Takvi smo vam mi galebi muški, ništa nam ne valja kako triba, ne bi se tili vezivat, a isto nam je lipo… pa onda možda ipak nije… I sad ne znam šta bi, bil upra il odusta… Da sam čovik od volje nešto bi već stvorija. Kako sam samo obično neobičan i pomalo sebičan znam već kako će završit… A i ovo sa dalmatinskim, koji sam ja kua od ovce. Rođen sam u Zagrebu, i cijeli život živim u Zagrebu. Pa zašto onda zatežem i razvlačim po ikavici. Mogu ja sad reć da mi je sva rodbina dalmatinska, i reže vene za Hajduka zajedno sa mnom, i da sam ljetni dio djetinjstva proveo u vlajilendu, pa sam na kraju i oženio vlainju isplita, al brate mili sve su to izgovori. Jednostavno vam zavidim na tome kako imate lijep jezik (mada ni književnom ništa ne fali…) Eto ti ga na. Napadne blues čovjeka pa ovaj izgubi kontrolu, pa se izda. Ko ga jebe… to sam ja, i tko zna, možda još samo par ovakvih istresaka i učinit ću virtualno samoubojstvo. Hebo južinu, ovo stvarno nema smisla… Palim starog Santanu nek me pokopa do kraja… Ajmo, samba pa ti… A ti šura ne daj se, jebo motor, bolje da je kaciga pukla, nego glavuša, a i bubreg i jetra će doć sebi… |
- 20:21 - Nabaci nešto svoje (6) - Odnesi doma - #
23.08.2004., ponedjeljak
MALA ŠKOLA VOŽNJE the next generation
|
A šta da vam kažem. Kad se uvatim neke teme, ne znam pustit. Dobardan, vozačkuiprometnu... Izvolte. Jesteštapili... Ništa. Jestevoljnipuhat... Aaaa može. Puf, pant, i jopet puf pant... tuuuuuuu. Agospodnetovamjenultri... Kako to mislite, pa nisam ništa pio. Neznamjajestelilnisteištaste... Pa pio sam samo ožujsko kul (brezalkoholno). Epaaparatnekažetako. Izvoltekaznicutovamjetisućuipokuna. (prekršajni sud - godinu dana kasnije nakon prigovora, četiri neuspjele dostave i konačno, privođenja od strane dva MUPet šoa) Dobar dan. Dana tog i tog stavlja vam se na teret da ste... bla,bla,bla... Jeste li taj prekršaj počinili. Nisam. Molim vas recite svojim riječima zašto smatrate da taj prekršaj niste počinili. Pa ja sam cijelu večer pio bezalkoholno pivo. Svatko tko me zna, zna da ne pijem alkohol i nije moguće da sam imao alkohola uz krvi. Mora da je aparat bio pokvaren. Imam i svjedoke. (par mjeseci kasnije) Recite gospodine... da li je okrivljeni te noći konzumirao alkohol. Ma moram vam priznat da je okrivljeni cijelu večer pio bezalkoholno pivo. Svatko tko ga zna, zna da ne pije alkohol. Zato smo se mi malo našalili i u bocu od žuje kul ulili pravu pivu. Htjeli smo ga napit. Nismo znali da će to u zlu završit... Drugi svjedok, u dlaku ponovi priču... Pravni termin za napit se, a da ne znaš da si se napio se zove zabluda o biću djela. Brate mili nema krivnje za djelo, ako nisi zna da si ga učinio. Ovo isto vrijedi ako zamuljaš da si se najeo bresaka, grožđa, grijota i sličnih pizdarijicaza koje nisi znao da sadrže alkohol. Oprez, ovo je samo za do nula pet i samo ako imaš muda držat se priče do kraja... Ako sud odbije dokazne prijedloge, udri po žalbi da kako oni neće provodit dokaze koje je okrivljenik iznio i da je to povreda prava na obranu, i da ovo nije pravna država ni pravne države vidila... Odma će vam bacit spis zadnji na hrpu... ...Jer magare koje glasno reve kad ga se navlači, nitko više ne navlači... P.S. ukucao je magare na googleu i ne možete vjerovat koji je prvi rezultat |
- 21:23 - Nabaci nešto svoje (7) - Odnesi doma - #
Eto ga na...
|
Stvaaarnooo jeee, eto ga na. Načuo sam da se ovdje neko i svađa. Ne bi se štel mješat u rasprave mnooogo prosvjetljenih faca, daleko jačih od nas. Samo toliko... Lažem, imam još jedan indirekt (ovaj nikad nećete pogodit, jer je za klasu prejak za vas)... Od formule,... (2,6) P.S. ko pogodi cijeli dan pišem hvalospjeve o njemu kao o neviđenom majstoru mozgovnih znanosti i savršenom piscu svega i svačega, a posebice baš onoga o čemu bude pisao ovih dana... |
- 00:29 - Nabaci nešto svoje (9) - Odnesi doma - #
Hebo građanski neposluh (ima i bitnijih stvari u životu)…
|
Hik… hik…. Eeee, pa (pljuv, pljuv) dragie... hik... braćo i sestre, a posebce ove potonje, milo mi vas je još jedared izvi…jestit da je… hik… akcija graaa…đanski neposluh protekla usp…ješno. Naime, cijeli dan se roštiljalo po vehehe…selim zelinskim breee…žuljcima, i to u ritmu - red bućanja, red zajebancije, red ćevapa… Eeee pa niste čuli krivo. Na našeee…m športsko rekreacijonom centru na vrh brijega u fakin prigorju ima buuu…ćana (vlaški za boćalište). Na tom se mjestu mlogo šaaa…mpinjona svih naših naroda i narodnosti uzdignulo do velikih sportaša… Čak su i zagorci ovdje naučili bacat kuuu…gle promjera oko petnaest centi… hik… sačinjenih od plaaa…stičnih polimera (koji su zamijeee…nili originalne drvene buće izbušene brokvama različite veličine i dezena). Brate mili ne bi vele hvalio svog oca, al treba bit faca i napravit bućanu na zagorskim bregima. Ohoho…bzirom da je vrijeme teklo u revijalnom tonu, blagoj zajebanciji i neobaveznoj šegi, nije bilo potrebe se vele alko-ohoho…lizirat. Jedino smo u jednom trenutku, kum i ja utvrdili da će nas, ako na prazan stomak maznemo dva gemišta, puknut taman… bljuv, podrig… da se bezbrižno cerimo… hik… oko cirka pola sata, a onda, nakon kušanja delicija sa zagorskog roštilja i dva sata bućanja, sukladno prooo…računima instituta «Ruđer Bošković», će u krvi biti 0, 00 promila, što je brate mili manje nego ako mazneš tri zrele brehehehe…skve minutu prije negoli te pripadnik prometne policije… hik… zaustavi onom svojom legendarnom lizalicom (okusa maline, provjereno)… Anyway… Iako trijezni ko štatijaznam bijeli miševi u apstinencijskoj krizi odlučili smo praaa… kticirat građanski neposluh (u biti lažem, jedino sam se ja uhuhu…sudio, a i nisam ja neki junak kad sam se vozio treee…ći u koloni). No nisu bitni detalji, bitan je princip (ne Gavrilo). Nakon što sam ovlaš izbijo bulin za četri puuu…nta, koja su uslijedila nakon tog briljantnog poteza… hik…, jer protivnička… hik… ekipa nije više imala buća, a mi jesmo (nije da se hvalim, ma je, lažem…hvalim se ka pas), daklem nakon toga sam natočijo dva gemišta… žiiiiviiiillliiii…, samo da budem oko 0.4 promila. Nek mi popuše… hik…!!! Blago urakijan… živili… sam autoputem do ZGB utvrdijo da bi bila još veća zahaha… jebancija kad bi popijo… hik… još malo da probijem čarobnu graaa…nicu od nula pet promila. Osmišljeno, učinjeno… I onda dramaturški zaplet. Na silasku s ooo… bilaznice ugledao sam dvoje starovječnih švaba kako pooo… kušavaju… hik… preko nadvožnjaka (daklem uzbrdo) izgurat srebrni Ford escort). A jebiga, ne ide to tako… Guten abend, rekoh, jer možda nicht gaselin… Ja, ja keine gaselin… A brate mili kom mit mir, da ist pumpen kilometer dalje… Ja, ja, danke… I tako ja njega sjedoh… natankali mi kanister Eurosuper 95-a, ispalo da su švapski penzići bili tri tjedna u Grčkoj, na Peloponezu, i da ne znaju da je 1 Euro jednak oko 7.4 kune, a ne 6, 8 kao što tvrde dečki s benzinske (Al brate mili nek i oni zarade dvajest kuna). I tako se mi Tchus… Tchus - pozdravismo, a meni mozak učini povrat u prijašnje stanje. Zaboravijo ja cugu i drugove, zaboravijo ja i nula nula. Zaboravijo je i policiju i jad na koji su ih natjerali pokvareni političari. Zaboravijo ja građanski neposluh. Osjetio sam ruku Svevišnjeg na sebi, koji mi je, nakon što je dvajest iliti ko zna koliko vozila prošlo kraj onih jadnih švaba, u noći, u nepoznatoj zemlji, s nepoznatim jezikom, u fakin koznagdje vukojebini, rekao, ajde braco pomozi im, znam da hoćeš. A ja ću na to njemu… hik… Guten abend, jer možda nicht gaselin… P.S. (pazi vamo) za naše organe reda… INDIREKT Po dalmaciji ti, … (2, 4, 2) |
- 00:07 - Nabaci nešto svoje (1) - Odnesi doma - #
22.08.2004., nedjelja
Samo kratko...
|
Joe ulazi u recesiju. Unatoč velikim industrijskim potencijalima, Joova industrija stagnira. Nije razlog, ouuu ne, ne, ne, što Joe nema inspiracije. Joeve čete su i dalje visokog morala i i u stanju bojeve spremnosti. I dalje mu nasmijane, ispod oka, šeretski dobacuju, da di si Joe šta ima… Razlog recesije je malo prozaičniji. Braćo i sestre Joe nema vremena. Da mu majkata. Teško je u dva svijeta živit, već se i ljudi iz bliže okoline pitaju, da šta ima Joe svaki dan toliko na kompjuteru visit. Kombinacija realno-virtualnog svijeta je funkcionirala u onim dugim ljetnim danima dok je Joe bio sam i usamljen. A sad se nakupina realnih nevirtualnih prijatelja vratila na bojni položaj i ne može Joe više ignorirat svijet oko sebe… Anyway… Ode ja u Zelinu na roštilj. Stojte mi dobro… |
- 12:02 - Nabaci nešto svoje (6) - Odnesi doma - #
21.08.2004., subota
Zakaj…
|
...mama veliju da je Zagorje malo… možda zato što cijelo možeš vidit sa jednog brijega u Stubičkim Toplicama. Al, obzirom da je kolegica sritinela pokušala rješit indirekte ispunjen je glavni uvjet za nastavit dalje, pa ajmo tu priču o indirektima zatvorit jednom zauvijek i nastavit dalje s našim naizgled besmislenim životima. Daklem, Vrana lovi po Bosni -> KRA (budući se vrana tako glasa) + VATA (malkice nategnuto, ali po Bosni se ne lovi nego vata) = KRAVATA E sad ovaj meni draži – Selešica ne želi ove i, j, k… MO (skraćeno od Monika, pošto je ova bila u Americi) + a ako naša Mo neće ove i, j, k… onda BI valjda TE L = MOBITEL Kad ovo vidite, morate priznat da nije teško, samo da je malo volje i vježbe… |
- 22:51 - Nabaci nešto svoje (4) - Odnesi doma - #
Ne idem dalje...
|
...dok netko ne rješi bar jedan indirekt, ili bar pokuša. Ajd ja ću pomoći kod prvog. To su malo trik indirekti, treba malo kombinirat... Evo rješenja prvog uz kratko objašnjenje... Ti žuju tak. Prva riječ očito mora biti osobna zamjenica od dva slova, što znači da je najlogičnija riječ umjesto "ti" - JA, druga riječ bi trebala biti neka vrsta pive od tri slova umjesto žuje, logično - PAN, a tak je biljarski štap koji ima još jedno ime - KE (ovo svi iskusni rješavači križaljaka znaju), i kad sve zbrojiš JA + PAN + KE dobiješ JAPANKE (kao šlape ili kao ljepši dio japanaca)... Taaaaadddaaaaaammmm... P.S POŠK slavi Split slavi Hrvatska je na nogama svi slave Jebo jednu stotinku Duje ti si naš šampion...!!!!!! (Isto vrijedi i za LJubu i Ančića i Skeline, još samo Blanka i rukometaši i to je to) |
- 11:37 - Nabaci nešto svoje (8) - Odnesi doma - #
20.08.2004., petak
DAN DE iliti teorija zavjere
|
Uf. Ponekad popizdim. Nikad bez razloga. Ima stotinjak razloga protiv ovog idiotskog zakona o prometu na cestama. Da im majčicu njihovu njima i punjenju proračuna i pomaganju osiguravajućim društvima da još više zarade. Samo jedan podatak, ta jadna osiguravajuća društva su od autoosiguranja prošle godine zaradili oko 2,7 milijardi kuna, a za štete su isplatili 1,8 milijardi kuna. Jednostavnom matematikom - sedam minus osam jednako devet pamtim jedan, dva minus jedan i onaj jedan što pamtim jednako nula, osiguravajuća društva su zaradila devetsto milijuna kuna, 900.000.000,00 Kuna, 90.000.000.000 lipa. Samo prošle godine. A uz pomoć ovog zakona će zaradit barem 10% više, daklem fakin milijardu. Al ajmo danas i o dobrim stranama, pomirljivim tonom reče Joe. Prva i prva dobra je da ja i dalje neću plaćat kazne (beeelj...). To ću činit tek kad reformiraju sudstvo. Druga i druga dobra, kad ipak zericu stanemo i razmislimo, bez obzira na skrivene motive, ovaj zakon je učinio dvije dobre stvari. Prva je da svi pričaju o njemu (tako da i svaka kumica na placu zna da su dvije pive - 0,5 promila), što je prvo pravilo kod prevencije – EDUKACIJA. (Jebate, prvo Jutarnji i večernji s knjigama, a sad i Sabor, vežite se ljudi, ko zna di će ovo završit...) Druga je da će ipak ovaj zakon sa svojim idiotski velikim drakonskim kaznama preplašiti većinu iz stada ovaca, a i par vukova tanjeg džepa, pa će možda na cesti konačno biti reda (ali o tom potom). Ipak da ne bude sve u tonu ljubavi i razumijevanja. Kakva je korist od zakona kad su samo "pijance" (te jedače breskava i grijehota) i bicikliste napali. Ne možeš ti reda napravit, ako samo deset posto prekršitelja hvataš. Šta je sa onim čičama sa grozomornim šeširima, koji moooguuuu vozit, a u biti ne vide k…ca ispred sebe. Ili sa neodlučnim ženama (može i muškima, ali u pravilu...) koje se krenu prestrojavat pa se predomisle, ili petnaest minuta stoje na raskrižju, jer jooooj eno stiže tamo neki auto tamo negdje dvjesto metara dalje. Ajde pravilno je zakonodavac skontao da oni rade nesreće manjeg intenziteta, pa su zato manje opasne. Al zato sto puta više živciraju ostale. Trebalo bi i njih nekako rješit... Uzalud gazde, s oproštenjem, pizde da je već samo donošenje zakona smanjilo broj nezgoda prošli mjesec (da, valjda sa 458 na 454), mene još nisu uvjerili. Da se vratim na početak. Dokle god u društvu jedni budu ravnopravniji od drugih (a bili su oduvijek pa će bit i nadalje), neće biti ni efikasnih ni poštenih zakona. Ergo, budući da ovi što su natrakeljali ovaj zakon to znaju, nikakva brižna i ljudska obrazloženja ne vrijede, kad se zna da je ovdje riječ jedino i isključivo o parama, novcu, kešu, šuški, bimbi, hrvatskim velikanima... i prelijevanju istih iz naših (u biti više vaših) u njihove džepove... Ajmo sad logički. Narod kaže: "Ne laje pas radi sela nego radi sebe." Nagradno pitanje: "Tko bi mogao stajati iza svega ovoga..." U ovom trenutku želio bih naglasiti da to svakako nije sindikat vinara, someliera, popova, ni sindikat Kraša, niti sindikat proizvođača bresaka. A nije ni sindikat automehaničara (a posebno limara), jer su oni napisali prosvjedno pismo Vladi da kako uopće može pokušavat spriječavat prometne nesreće i tako otimati kruv iz usta njihove nejake dječice... Izvinte, vraćamo se odmah, nakon kratke reklame... (U kadru je neka jebeno bolesno normalna obitelj koja trčkara po pašnjacima) Osigurajte se u "CROATIA" osiguranju, jer je tradicija na našoj strani... E pa odjebite u bestežinsko duuuugaaaaačkiiiiim skokovima... |
- 18:37 - Nabaci nešto svoje (8) - Odnesi doma - #
19.08.2004., četvrtak
U našem cirkusu...
Naaaavaaaaliiiii naaaarooodeeee... ima u nas svega, ima jeftine pameti, poštene sirotinje, jeftine sirotinje, izgažene golotinje, pokvarenih političara, propalih satiričara, rahitičnih odlikaša, bahatih sportaša, nogometaša, novoniklih bogataša, mafijaša, sirove snage, surove odmazde, niskih strasti, nečiste savjesti, prezira vrijedne slabosti, prljavih misli, nečistih plahti, i jahti, za bludnice gumice, za luđake ludnice, za pevaljke stolovi, i lagani golovi, za narcise kamera, al u kutu sakrivena, nađe se i poneka, sasvim dobra namjera, pa čak i topla ljudska gesta, može i to, samo da nije česta. Samo kod nas možete nabaviti i lijepih žena i ružnih žena, i starih i mladih, i novopečenih i podbuhlih, natečenih, natučenih žena, pametnih žena, netaknutih žena, skupih žena, i lakih ima. Ali manje. Ljudi traže... Navalite ljudi dok još ima. Samo za vas svih mogućih seksualaca i fila, i homo i bi i metro i pedo, pa čak i karam, ima veselih maturantica, siromašnih studenata, po danu patnika, po noći ratnika, propalih đankija, što slušaju sve od hausa do fankija, bivših rokera, raznih fejkera, densera, rejvera, singera, swingera, za pet minuta slave ili za dvije krafne rade sve i sva, imamo i žmigavaca od fiće i oni rade, ne rade, rade, ... aaaa jebo ti to, atife goni ove žmigavce... Ajmo ljudi, još malo pa nestalo... Ima razigrane mladeži, djece cvijeća u polju makova, dugih veza, ozbiljnih ljubavi i svakakvih brakova, novih brakova, srednjovječnih, dugovječnih, sretnih brakova, ali manje, dok je više posvađanih, zavađenih, pomirenih, umirenih, umornih i sumornih. Maaaaa doooođiiiteeee vaaaaamoooo znate da ima i đubradi i lopova, lažnih popova, svakakvih gadova i smradova. Skrivaju se iza lažnih osmijeha. Ali ima i smijeha i cike djece, ima graje, veselja i bezbrižne igre, prvih ljubavi, prvih poraza i prvih pravih drugova, brižnih roditelja, prijatelja, spasitelja. Ima brate mili u nas svega, samo uđite i pasite oči, otvorite srca i džepove pa izaberite po svom ukusu... A ako sam nešto zaboravio, ma ima i toga... Jer svega ima u našem cirkusu... |
- 21:25 - Nabaci nešto svoje (13) - Odnesi doma - #
INDIREKT u glavu
|
Ova, meni najdraža, mozgalica se rješava tako da posrednim putem dođete do rješenja. Npr. u prvoj frazi - brojevi u zagradi znače da fraza koju tražimo ima tri riječi, s time da prva riječ ima 2 slova, druga 3, a treća 2. Kada se spoje te tri riječi dobijete novu riječ od 7 slova s novim značenjem. Fraza koju tražite u pravilu sadrži sinonime i antonime riječi iz dane fraze, ali može sadržavati i logičan nastavak fraze. Ovo je dosta jednostavno kad jednom skontate. U pravilu je dobra zafrkancija prvih par sekundi nakon kojih ili odustanete ili ste već rješili mozgalicu. Evo par jednostavnih: Ti žuju tak... (2,3,2) vrana lovi po bosni (3,4) selešica ne želi ove i,j,k,... (2,2,2,1) P.S (pazi vamo) Svi koji otprije znaju indirekte nemojte me previše vrijeđat zbog izrazite nekvalitete uradaka, niti se na mene bacat s nekakvim pizdarijicama, jerbo mi je ego osjetljiv pa bi se mogao urušit, što bi moglo kreirat mikroskopski malu crnu rupu koja bi počela usisavat fotone, pa neutrine, pa sve veće i veće čestice, pa molekule, pa jednostanična bića, pa svakakve omanje pizdarijice (a među njima i ove što ste bacili na mene) dok jednom ta rupa crna ne bi narasla dovoljno da je se može primit u prvi razred osnovne, a onda bi tribalo kupit knjiga, a njih kao što znamo još nema na policama knjižara, pa bi morali čekat prvi rujna i stajat u redu, i nemojte mi govorit da je u redu kad nije u redu, jer je obrazovanje najbitnija stavka u odrastanju, a osim toga od koljevke pa do groba najljepše je đačko doba, i nitko me ne može uvjerit da nije tako, jer sam bio tamo i znam da je bilo dobro, a kad smo već kod dobro, meni je dobro lipo pojist, volim pizzu, volim burek, volim ćevape, a ponekad volim i one fine stvari za prste polizat... salatu od hobotnice, manistru s umakom od škampi ili kozica ili pedoča, ili one pizdarijice s francuskim imenom, volim vam ja svitu moj puno lipih stvari jist i činit, ma najbitnije je da smo mi živi i zdravi, a sve ostalo ide nekako samo po sebi, a osim toga ove integrame sam smislio u samo dvi minute pa nije ni čudo da nisu baš neki... (hm... mada ovaj zadnji nije loš, čak bi ovako sa nekakvom subjektivnom objektivnošću rekao da je neloš, a ako dva loša ubiše Miloša, koliko neloših treba da tog istog Miloša dobrano iscipelare, jer se taj Miloš više popeo svima na k...c ?) |
- 20:20 - Nabaci nešto svoje (3) - Odnesi doma - #
Apropo apropoa
|
Za više o svemu tome ne stisnuti ovdje, nego svugdje drugdje... |
- 09:24 - Nabaci nešto svoje (2) - Odnesi doma - #
17.08.2004., utorak
Najjači majmun u čoporu...
Ajmo, ala, nek mi netka pametna od vas trije što ponekad zabunom nabasate na ove stranice odgovori. Zašto žene ne idu u vojsku. Pazte, ovo je trik kveščn. Naričete o neravnopravnosti i diskriminaciji. U nevjerici se zdvajate nad neodgovornosti i nesposobnosti muških kreatura da se suoče s stvarnim životom. Njihovoj letargičnosti, nezainteresiranosti za išta osim za nebitne gluposti. Plačete nad sudbinom moderne žene, majke, kućanice i poslovne žene - sve u jednom. Tražite ravnopravnost jer ne da ste je zaslužili nego vam po prirodi pripada. E pa zašto onda nećete u vojsku. Da ne volite puške znamo. Da vam ta vojska izgleda ko igra nedozrelih kretena i to znamo. I nekim muškima tako izgleda. Pa ipak idu u vojsku. Civilnu. Ako već i muški ne moraju ići u našu armiju, nego svoju dužnost prema domovini obavljaju stoički perući čarape u nekom staračkom domu ili gubeći dane po arhivama sudova i sličnim sumornim establišmentima, kad već postoji civilna služba, zašto je ne bi služile i žene, koji su k...c one gore od nas? Nisam baš čuo da se društvo feminištica buni da bi i one htjele ić u vojsku. A šta kažu Ustav i zakoni, ostvareni mudrom rukom naših velikana.... Čl. 14 Ustava RH (NN 41/01) "Svaki čovjek i građanin u RH ima sva prava i slobode, neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri... bla, bla..." čl.24. Zakona o obrani (NN 33/02) "Vojna obveza dužnost je pripremanja, osposobljavanja i organiziranja svih sposobnih građana Republike Hrvatske za obavljanje poslova u Oružanim snagama i sudjelovanje u vojnoj obrani." Opa, ne podliježete novačkoj obvezi i obvezi služenja vojnog roka (čl.25.), ali zato žene s navršenih 19 godina koje imaju odgovarajuću stručnu spremu za obavljanje stručnih i tehničkih poslova u Oružanim snagama podliježu obvezi služenja u pričuvnom sastavu (čl.56.), a svi imaju radnu obvezu u slučaju rata (čl.78.). Ka ono dobre ste kad nam zatrebate. Žene ja mislim da vas ovdje neko vrijeđa, a da protiv mene krši čl.14. Ustava. Ili je možda, ali samo možda, cijela ta spika sa vojskom samo rezidua (ili čak naličje) mentaliteta plemena sabranog u jedan izraz od tri i po riječi - najjači majmun u čoporu... U tom i takvom sistemu vaše junačine su bile tu da donesu meso mamuta na stol ili opljačkaju susjedno selo, a vi ste bile tu da skupljate bobice i metete, da rađate i čuvate djecu, da šutite i popijete poneku kurtoaznu šamarčinu, da češkate po leđima svoje mužjake i operete im noge prije negoli dadete ono svoje najslađe umornim junačinama. I izvinte ako sam bijo brezobrazan na trenutke... Odo ja pisat ustavnu tužbu... |
- 16:40 - Nabaci nešto svoje (13) - Odnesi doma - #
16.08.2004., ponedjeljak
24 SATA iliti poučna priča u osam slika za sve koji nagodinu žele brzo i bezbolno stići do obećane zemlje i šire (iz usta... hm..., olovke... ne..., prstiju iskusnog putopisca).
Priča se odvija u stvarnom vremenu, a obuhvaća razdoblje od 24 sata. Sve osobe su izmišljene, a nekima od njih su pripisane nadnaravne sposobnosti koje u stvari ne posjeduju.Slika prva... Joe je bestežinskim koracima preskakao aute po Vlaškoj u transu i naizgled bez svijesti o događanjima oko njega. Kako je bio petak, duboko u srpnju, zainteresirani objektivni promatrač mogao je lako zaključiti da je Joe od sada i službeno na godišnjem odmoru. Slika druga... Dan je počeo rano ujutro. Kako i dolikuje. Ptice su distorzično cvrkutale a kapela verziju neke pjesme od cepelina. I to baš pred Joevim prozorom. To je bio razlog da Joe ovako zarana empirijski utvrdi da kad se baci kamen prema pticama, iste odlete s grane, na tren zastanu sa cvrkutom, pa se vrate i nastave još glasnije (vjerojatno iz inata). Sve je to Joe popratio uz kratku prigušenu psovku. Očito je vrijeme za dizanje, pomisli Joe. Danas je taj dan. I prije negoli je otvorio oči, Joe je upalio televiziju i stavio na teletekst stranicu broj 466 (glavna i najbitnija stvar prije kretanja na put je provjeriti izviješće HAK-a). ...Opaaaa kolona od 10 kilometara na gordijskom čvoru Bosiljevo. Autoputem daklem ne idemo. Malo zatim je telefonskim putem utvrdio da je rodica krenula u šestipo i da već pola sata čeka kod Bosiljeva (Ka idite na Gračac pa se vidimo na kavi u Kninu). Nakon toga Joe je obavio sve druge predradnje i krenuo prema obećanoj zemlji Heleni. Slika treća... Kako je Joe bio u dućanu za vrijeme izviješća HAK-a na Hrvatskom radiju 2 (koje se dogodilo iza vijesti u 8 i 30), stigao je na vijesti na njemačkom. Brate mili, da je Joe pazio na satu njemačkog znao bi da "cvaj kilometer lange kolona cvišen Lučko i Buzin" znači da će na zaobilaznici stajati 45 minuta poradi nezgodne prometne nezgode. Bio je to prvi, a kako se pokazalo kasnije, i jedini Joeov zajeb toga dana. Iako je par najhrabrijih napravilo polukružno okretanje na zaobilaznici riskirajući da na njih naleti šleper sa stodvajest na sat. Joe nije bio među njima, ali ne zato što nije hrabar nego zato što mu je ovaj zastoj dobro došao da pročita novine. Joe je na naplatne stigao oko 9 i 15. Za to vrijeme rodica je taman prošla Bosiljevo. Slika četvrta... Autoput do Karlovca je relativno brzo prošao, bez većih uzbuđenja. Samo dva jezična puškaranja (narodski pičkaranja) i jedno preticanje s desne strane. Prvo jezično puškaranje izazvao je neki čeh kojemu nitko nije rekao da, ako se već vozi po lijevoj traci autoputa, da to čini brzinom većom od 80 km/h, ili da se barem vrati na desnu traku kada Joe dolijeće sa 180 km/h, spreman na sve. Taj susret je protekao uz zaglušujuću škripu kočnica i kurtoaznu izmjenu uvreda (u rasponu od majmune do pas mater), budući je čeh glavom bez obzira pobjegao na desnu traku. Malkice je tvrdoglaviji bio jedan mađar koji je uz već klasične pas majku i slične uvrede na nacionalnoj osnovi dobio i nagradno preticanje s desne strane, trzanje kao da će ga se izgurat s ceste i već poslovično ispružen srednji prst. Blago iživcirani Joe je sa smiješkom popratio vijest da je na Bosiljevu sada dvanaestkilometarska kolona. Slušanje vijesti na radiju imalo je za posljedicu beljenje zbunjenim strancima koji su išli ravno na klopku zvanu Bosiljevo, dok je Joe skrenuo prema Karlovcu (he he he... ubrzo su oni shvatili zašto im se Joe beljio). Bilo je 9 i 35 i rodica je taman prelazila Kapelu. Slika peta... Iako nije bio uvjeren u istinitost tvrdnji o čistoj D1 (državnoj cesti broj jedan na trasi Zagreb -> Karlovac -> Slunj -> Plitvice -> Korenica -> Udbina -> Gračac -> Knin -> Sinj -> Split), Joe se ubrzo uvjerio da Hrvatski radio nije lagao. Sporadične kolone je Joovih 130 konja rješavalo ekspresno. Nekoliko strateški raspoređenih policajaca na motorima Joe je ovaj puta (za nevjerovat) sretno izbjegao. Jedini problem su pravili naši bivšekomunistički susjedi – pretežno česi. Imaju oni zajebanu taktiku. Voze po propisima. Brate mili ako piše trideset, onda se vozi trideset, i to jedan za drugim u nakupinama, ko vlakić. Ali samo dok ih neko ne pokuša prestić. Onda se pretvaraju u Šumahere, ubrzavaju do granice raspadanja svojih škoda, režu zavoje. Pa kad čovjek odustane od preticanja, eto njih opet na 50 km/h. Po propisu. Tako je i ovaj put neki teretnjak kod Slunja pokušao preteći te i takve čehe, al brate mili ne ide, nema mjesta. Petnaestak auta iza šlepera je sve to, u nevjerici, šutke i stoički promatralo. No kad se Joe uključio tu je nastala pomutnja. Svojim radio-laserskim vidom Joe je utvrdio da može preteći i šleper i čehe u nepreglednom zavoju jerbo s druge strane nitko ne dolazi. Kada je to učinio, brzinom svijetlosti je izletio kroz otvoreni prozor (nema klime, naravno) i VVVRRRRRUUUUUUŠŠŠŠŠŠ..... doletio do prvog češkog vozila, GGRRRUUUUUUMMMMM...... supersnažnim udarcem prikucao je haubu jadne škode za vrući asfalt, što je za posljedicu imalo zaustavljanje u mjestu perjanice češke automobilske industrije, zabijanje fuckin proćelavog češkog čela u šoferšajbu i lančani sudar ostalih škodilaka iz te grozomorne nakupine katastrofalno loših vozača, ovaj put slučajno čeha... Onako raskrvavljene čehe Joe je još i ispljuskao, reda radi, i odletio nazad (brzinom svjetlosti, naravno) u svoje vozilo. U stvarnosti, samo im je pokazao tri srednja prsta uz naznaku, čitajte između redova. Slika šesta... Po bota (pola jedan). Kavica u Kninu. Rodica stigla tek četrespet minuta kasnije. Vidno iživcirana. Joe je to zaključio po načinu na koji se tresla dok je psovala majku i autoputu i državi i onom ko ih izmisli. Izljubiše se, pozdraviše i nastaviše put u zemlju sreće. Slika sedma... Ostatak puta je protekao u revijalnom tonu, jer kad se Joe dokopa Dalmacije svu nervozu i nemir ostavlja za sobom (ko Edo Maajka) i pretvara se u zen-budističkog monaha. I tako sat i po kasnije, s blaženim osmjehom na licu, Joe je, praćen šumom mora i krikom galeba, lagano uplovio u obećanu zemlju Helenu, obasjanu okrjepljujućim suncem života, u kojoj su ga čekale njegove dvije najveće i gro nešto manjih ljubavi. Slika osma... Eeee tu je došlo da žestoke izmjene (ali ne udaraca niti riječi) između Joa i zakonite... pa ne bi išao u detalje. THE END |
- 15:56 - Nabaci nešto svoje (3) - Odnesi doma - #
15.08.2004., nedjelja
:(
|
Ne slušajte ovog od maloprije. To je domaći izdajnik i ne želimo ga poistovjećivat s ičim što bi se eventualno u nekim potencijalnim mogućnostima moglo poistovjećivati s tematikom ovog blogojavljanja. Taj čovjek priča sentimentalne pizdarije i več je odavno obilježen kao mali pizdun koji sve što želi je podrivanje morala naše mladeži i ustoličenje stanja apatije kod istih te rušenja svih drugih tekovina našeg socijalističkog sistema... ovaaaj khhhmmm... naše demokracije. Na ovim stranicama se mogu, i opet ponavljam, mogu pojavljivati samo tekstovi koji izričito podržavaju zajebanciju i sve ostale vidove šege. Nikakva ispoljavanja osjećaja ne dolaze u obzir. Znanstveno je dokazano da ista dovode do nižeg stanja svijesti poznatijeg pod nazivom - život. Stoga braćo i sestre ja bih se još jedared ponovio... Kopito ergo zum... |
- 23:58 - Nabaci nešto svoje (2) - Odnesi doma - #
:)
|
Eto me nazad... Ajd ti sad budi pametan pa mi reci kako to da sam se instant prikopčao čim sam došao. Uzalud bilo toplo sunce. Uzalud bili nemirni valovi. Džaba krika galeba i mirisa borovine. Džaba bilo ispižđivanja cvrčaka (hebate nemoš vjerovat, po cili dan, ka ono cvrči cvrči cvrčak na čvoru crne smrče, al brate mili u tri p...e materine cvrči). Anyway... Vratijo se ja pa da počnem ispočetka... Ili još bolje, da skratim ukratko. Nekako već vidim da će me biti, ali ne učestalo i ne svakodnevno. Hebiga. Tako to valjda ide. Spremio sam par putopisa i par recitacija, pa ću to razvući na par idućih dana, a onda kud koji mili moji... Hebiga... Stvarno ne bi trebao pisati kad popijem... |