Javljam se samo kratko. Ovdje je strašno (buuum, kabuuum). Velik je pritisak na nas, a vremena malo. Joe je uspio komandoskom (buuum, kabuuum) akcijom, doći u posjed računala. Je tuđe, ali ima pristup na internet. Psssssst... Atife čuvaj položaj, stavi nogu na vrata... Evo mi zakonita pokušava probit linije na obrani (Evooo draga stižeeeem... Ma nisam na internetu, nešto pišem za posao...). Daklem, uspio sam stići do (bruuum, gruuummm) Helene. Jučer sam odlučno stao pred šefove i inzistirao da mi daju petak slobodno. Na njihovo veliko debelo NE, rastrgao sam košulju ispod koje je bilo plavo sintetizirano odijelo od supermena, skočio na njih i išamarao ih stopalom. Kraj takvih argumenata nisu imali izbora nego da (kabuuum, brouum) mi daju dopust. A šta ću vam poć pričat, nekakva svadba u vlajilendu. (Saaamooo sekundu ljubavi, evo se presvlačim). Neisam ljudi dragi mogao da se ne javim. Ajte stojte dobro. (Aaaaaaa, joooooj, pusti uho, pa šta ako sam bio na kompjutoru, aaaaa ajmeeeee, ti si luda puuusti me....) .
Tuuuuuuuuuuu.......
Post je objavljen 27.08.2004. u 15:51 sati.