Hik… hik…. Eeee, pa (pljuv, pljuv) dragie... hik... braćo i sestre, a posebce ove potonje, milo mi vas je još jedared izvi…jestit da je… hik… akcija graaa…đanski neposluh protekla usp…ješno. Naime, cijeli dan se roštiljalo po vehehe…selim zelinskim breee…žuljcima, i to u ritmu - red bućanja, red zajebancije, red ćevapa… Eeee pa niste čuli krivo. Na našeee…m športsko rekreacijonom centru na vrh brijega u fakin prigorju ima buuu…ćana (vlaški za boćalište). Na tom se mjestu mlogo šaaa…mpinjona svih naših naroda i narodnosti uzdignulo do velikih sportaša… Čak su i zagorci ovdje naučili bacat kuuu…gle promjera oko petnaest centi… hik… sačinjenih od plaaa…stičnih polimera (koji su zamijeee…nili originalne drvene buće izbušene brokvama različite veličine i dezena). Brate mili ne bi vele hvalio svog oca, al treba bit faca i napravit bućanu na zagorskim bregima.
Ohoho…bzirom da je vrijeme teklo u revijalnom tonu, blagoj zajebanciji i neobaveznoj šegi, nije bilo potrebe se vele alko-ohoho…lizirat. Jedino smo u jednom trenutku, kum i ja utvrdili da će nas, ako na prazan stomak maznemo dva gemišta, puknut taman… bljuv, podrig… da se bezbrižno cerimo… hik… oko cirka pola sata, a onda, nakon kušanja delicija sa zagorskog roštilja i dva sata bućanja, sukladno prooo…računima instituta «Ruđer Bošković», će u krvi biti 0, 00 promila, što je brate mili manje nego ako mazneš tri zrele brehehehe…skve minutu prije negoli te pripadnik prometne policije… hik… zaustavi onom svojom legendarnom lizalicom (okusa maline, provjereno)…
Anyway…
Iako trijezni ko štatijaznam bijeli miševi u apstinencijskoj krizi odlučili smo praaa… kticirat građanski neposluh (u biti lažem, jedino sam se ja uhuhu…sudio, a i nisam ja neki junak kad sam se vozio treee…ći u koloni). No nisu bitni detalji, bitan je princip (ne Gavrilo). Nakon što sam ovlaš izbijo bulin za četri puuu…nta, koja su uslijedila nakon tog briljantnog poteza… hik…, jer protivnička… hik… ekipa nije više imala buća, a mi jesmo (nije da se hvalim, ma je, lažem…hvalim se ka pas), daklem nakon toga sam natočijo dva gemišta… žiiiiviiiillliiii…, samo da budem oko 0.4 promila. Nek mi popuše… hik…!!!
Blago urakijan… živili… sam autoputem do ZGB utvrdijo da bi bila još veća zahaha… jebancija kad bi popijo… hik… još malo da probijem čarobnu graaa…nicu od nula pet promila. Osmišljeno, učinjeno…
I onda dramaturški zaplet. Na silasku s ooo… bilaznice ugledao sam dvoje starovječnih švaba kako pooo… kušavaju… hik… preko nadvožnjaka (daklem uzbrdo) izgurat srebrni Ford escort). A jebiga, ne ide to tako…
Guten abend, rekoh, jer možda nicht gaselin…
Ja, ja keine gaselin…
A brate mili kom mit mir, da ist pumpen kilometer dalje…
Ja, ja, danke…
I tako ja njega sjedoh… natankali mi kanister Eurosuper 95-a, ispalo da su švapski penzići bili tri tjedna u Grčkoj, na Peloponezu, i da ne znaju da je 1 Euro jednak oko 7.4 kune, a ne 6, 8 kao što tvrde dečki s benzinske (Al brate mili nek i oni zarade dvajest kuna).
I tako se mi Tchus… Tchus - pozdravismo, a meni mozak učini povrat u prijašnje stanje.
Zaboravijo ja cugu i drugove, zaboravijo ja i nula nula. Zaboravijo je i policiju i jad na koji su ih natjerali pokvareni političari. Zaboravijo ja građanski neposluh. Osjetio sam ruku Svevišnjeg na sebi, koji mi je, nakon što je dvajest iliti ko zna koliko vozila prošlo kraj onih jadnih švaba, u noći, u nepoznatoj zemlji, s nepoznatim jezikom, u fakin koznagdje vukojebini, rekao, ajde braco pomozi im, znam da hoćeš.
A ja ću na to njemu… hik… Guten abend, jer možda nicht gaselin…
P.S. (pazi vamo) za naše organe reda…
INDIREKT
Po dalmaciji ti, …
(2, 4, 2)
Post je objavljen 23.08.2004. u 00:07 sati.