| < | studeni, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Srpanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (3)
Siječanj 2013 (3)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (3)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (6)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Marija.
.jinx is coming.
Smorena pjesma. Bez j.
- 06:10 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Predviđam kako će me uzeti. Na njemu stoji moja statua, zamrznuta u dimenzijama. Nju samo mi doživljavamo. Razmišljam, ako se pojavi, netko, Ioše zamišljen, Hoće li? Želi li? Podijeliti? Tuge su teške za djeljenje i zamorni su sati koji prolaze kroz monotoniju, dok se ne postigne vrhunac. Svršava li se tada? Vrišti li se na bol? Okrutna šala prokletnika i lažova. Egoista, uvrnutih navika. Nesretnici ovog grada, umornih izgleda oko kojih toliko drže. Vi ne držite vodu, u mojoj je zdjeli, pijem ju kao slavu, rumenu, kiselu, kamenac opterećuje zube, neka su truli, istinit prikaz odurnih navika, osveta trganja i propadanja. Zrak je tako mlad Zar opet starim? ---------------------------------- Gledam te kako stojiš ispod prozora mema te. Opet se podsjećam to je moja luda glava koja želi to je moje sumorno sjećanje koje blijedi. Gledam te kako stojiš ispod prozora možda zadnji put. Blizu si i želiš biti ispod mojih popluna ispod mojih krikova. Gledam te kako stojiš ali nisi ispod moga prozora. ----------------------------------------- Htjela sam bezbroj put Toliko puta previše Radila sam skice Kako će izgledati Samo hrpa nespretno našaranih Riječi Povezanih linija Nikad smisao tih nacrta. ------------------------------------------- Gledam bijes u njegovim očima u očima njega: Koji me voli već desetljeće Koji me voli kada me drugi vole Koji me voli kada me drugi napuštaju Koji me voli kada ležim skršena Koji me voli kada sam nasmijana Koji me voli kada ga stoti put ostavljam Koji me voli kada me prezire. Sada vrišti pogledom šrkguće zubima: Dosta mu je hireva Dosta mu je pitanja Dosta mu je polovičnog Dosta mu je gotovog Dosta mu je kada se pretvaram Dosta mu je kada ga ne vidim Dosta mu je kada ga želim. Strah me lica svih tih godina koja me reflektiraju kao nemilosrdno ogledalo. Iz odraza vrišti najbolji prijatelj; Progovorio je nakon vremena Progovorio je nakon sjećanja Progovorio je iz strpljenja. Slušam ga skrušeno, ostavlja me. Za koju godinu čekati će me na kraju staze, kraj oltara kada se zasitim svih prolaznih lica, tako je vrisnuo. ------------------------------------------------------ Iz puke navike traži tvoje lice kako bi ga dotaknula. Kada je sama, kada tuguje. I guta se u ludilu. Možda je istina, tada se vole najviše, kao drugovi, kao ljubavnici. Zatražila te je: Reci mi molim te, gdje je tvoja želja? Kada ćeš prestati čekati luđakinju? Ona nema ništa opipljivo; ona ima obraz pun masnica, dušu razrezanu uvredama i tijelo potrgano požudama. Ona ima dom pokvarenih karaktera. Njezine su namjere uvijek bile trenutak. A oni se vole i dalje; bez dodira, bez poljupca. Ponekad ju zagrliš da ublažiš želju, možda prokletu naviku. Vrati se u okrilje nevinosti gdje ju nisi poznavao, kada si bio slobodan svih snova, Noćnih mora. ----------------------------------------------------------- Svaki puta kada prođeš Pored moje kuće Ti zastaneš Pa se zamisliš Poruka je navrh misli Ali ju ne šalješ Kažeš da je pametnije Ne govoriti kako me voliš Kažeš da je pametnije Štutiti kada te bolim. I suša je presuha Za ona jutra pritisnutih obraza I poplava je preplavila Sve noći notornih napijanja. Ali znamo da se Glasamo preko panorame grada Kao golubovi Oni se koprcaju zrakom Pera su im ofucana, Kandže slabe sekundom. Dolazi li do tebe? Znam da odgovoriti nećeš. Prošlost je ionako Potrošena uloga. |
